SIGURNOST – NATO

NATO je garant kolektivne sigurnosti

Time Is Up! - SIGURNOST – NATO
Zlatko Lagumdžija

političar, ministar vanjskih poslova BiH 2012-2015.

“To je, dakle, tačka, koju Zapad nije iskoristio, jer je Dodik tada bio najveći zagovornik NATO puta.”

Ja smatram da je najveći krivac za stanje u kojem se nalazimo, pogrešna procjena iz vrha NATO struktura iz 2008. i 2009. godine kada su, nakon pokušaja da se u Butmiru napravi dogovor, uveli kao uslov knjiženje vojne imovine na državu. To su uradili jer su htjeli da prisile ovdje ljude... duga je to priča, da prisile političke aktere na koncesije na drugim mjestima. Pokušali su da reanimiraju Butmirski paket koji je padao ispod Aprilskog paketa i smatrali su da će na taj način izvršiti pritisak na neke od nas, da napravimo nove koncesije, nove ustupke Dodiku. Da Vas podsjetim, kada je 2008. godine američki potpredsjednik Joe Biden došao u Sarajevo, u parlament, to je taj njegov famozni istup, govor koji je vratio Ameriku na velika vrata, mi, nas desetak lidera političkih partija, smo posije tog njegovog parlamentarnog istupa, imali sastanak, kada je za našu stranu razgovor otvorio Milorad Dodik kao predsjednik SNSD-a, koji je Bidenu rekao da `ovdje postoje mnogi koji smatraju da smo mi protiv NATO-a, a ja samo želim da znate da sam ja čovjek koji je spreman odmah da potpiše da mi uđemo u NATO`. To je, dakle, tačka, koju Zapad nije iskoristio, jer je Dodik tada bio najveći zagovornik NATO puta.

Ja kažem da je u interesu svih ulazak u NATO i u Evropsku uniju. Prirodno, kad kažem svih, onda mislim na ozbiljnu većinu, jer ni u jednoj zemlji u Evropi nemate situaciju da svi hoće nešto. Boje se ulaska i u NATO i u Evropsku uniju. Ljudi jesu za to, ali veliki broj političkih struktura nije za to. Posebno dio ljudi koji upravljaju našim sudbinama u posljednje vrijeme.

Marina Pendeš

političarka, ministrica odbrane Bosne i Hercegovine 2014-2019.

“…smatram da je NATO, na neki način, garant kolektivne sigurnosti...“

S druge strane, kazali bih da, kada govorimo o NATO-u, ja to vidim kao sustav koji garantira sigurnost i stabilnost. A sigurnost i stabilnost svake zemlje su osnov za njen gospodarski razvitak. Gospodarski razvitak treba Bosni i Hercegovini. To znamo i iz jednostavnog razloga što veliki broj mladih obitelji napušta Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu smatram da za Bosnu i Hercegovinu nema alternative osim našeg euroatlantskog i europskog puta.

Sigurnost i stabilnost. Osjećaj sigurnosti, razumijete. Ova zemlja, njeni stanovnici i konstitutivni narodi, bez obzira kojem narodu neko pripadao, osjećaju nekada bojazan. Mislim da nismo dovoljno vremena - a maloprije ste kazali da vrijeme ističe - uložili u vraćanje povjerenja. Jako je bitno povjerenje među ljudima, među narodima u Bosni i Hercegovini i u tom smislu smatram da je NATO, na neki način, garant kolektivne sigurnosti, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za cijelu Europu, a mi smo dio Europe.

Vildana Selimbegović

glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

“Mi imamo žestoke rasprave, a to je posebno pojačano u vrijeme izbora, ne samo o ratu, nego o ratu koji bi mogao izazvati sljedeći rat”

Ne mogu mediji biti puno bolji od društva u kojem živimo. Dok se ne postigne efekat drugačijih odnosa političkih snaga, dok ne dođemo do takvih vlasti u cijeloj zemlji koje će biti spremne da historiju ostave historičarima, ako ne mogu da se dogovore baš ni oko čega, mi zaista nemamo šansi. Svake dvije godine imamo izbore i svake dvije godine se sa lokalnih teritorija izvlače potrebni historijski podaci da bi bili zloupotrebljeni. To je naša surova istina i nju svakodnevno živimo. Mi imamo žestoke rasprave, a to je posebno pojačano u vrijeme izbora, ne samo o ratu, nego o ratu koji bi mogao izazvati sljedeći rat. Ove sezone to je promjena granica. Uz svu priču o naslijeđu, uz svu svađu o onome šta je ko kome učinio i šta će tek da učini, mi smo došli do priče o promjenama granica. Ne direktno u Bosni i Hercegovini, ali indirektno u Bosni i Hercegovini onoga časa kada je gospodin Dodik otvorio temu, rekavši da će, ukoliko dođe do promjene granica između Srbije i Kosova, tražiti stolicu u UN-u.

Srđan Puhalo

socijalni psiholog

“Nema puno ekstremista. Zato što su političari najradikalniji, najekstremniji.”

Ja mislim da je upravo taj strah doveo do toga da u Bosni i Hercegovini imaš jedan odličan fenomen, a to je da kod nas nema puno radikalnih grupa. Nema puno ekstremista. Zato što su političari najradikalniji, najekstremniji. Čak imaš paradoks da mi u Republiku Srpsku, u Banja Luku, uvozimo ekstremne grupe iz Srbije da bi napravili neki miting podrške za neke ljude. O tome se radi. Kod nas je ekstremizam način života. To je nešto kao baobab. Znate šta je afrički baobab? On je ogromno drvo i to je taj ekstremizam oko kojeg ništa ne može da raste jer on pokupi svu vodu. Tako je i kod nas. Taj vulgarni nacionalizam ne da ničemu drugom da raste zato što je on toliko dominantan. Čak nisam siguran da li ga njegujemo ili je postao samoodrživ.

Srećko Latal

politički analitičar, regionalni urednik BIRN-a

“…s jedne strane vrlo često bunimo da drugi pokušavaju da upravljaju nama, a s druge strane, gotovo na neki perverzan način, želimo da se drugi bave nama.”

Činjenica je da Bosna i Hercegovina već jako dugo nije postojala kao zasebna država, već šesto i nešto godina. Prvo za vrijeme otomanske Turske, zatim Austro-Ugarske, pa poslije toga stare Jugoslavije, pa novije Jugoslavije. Nakon rata, čini mi se, smo upali u taj kolonijalni mentalitet gdje se s jedne strane vrlo često bunimo da drugi pokušavaju da upravljaju nama, a s druge strane, gotovo na neki perverzan način, želimo da se drugi bave nama. Nažalost, čini mi se da smo posebno u ovih posljednjih 25 godina naučili ili smo kao narod počeli da vjerujemo da mi jesmo i treba da ostanemo u centru svjetske pažnje. Kao što se zna, svijet se drastično promijenio, evo u nekoliko posljednjih mjeseci, godina, tako da se tu ne samo Bosna i Hercegovina nego čitav Balkan u suštini ne nalaze ni blizu neke top liste prioriteta, niti američke niti evropske, pa ni ruske ili turske strane politike. U situaciji kada ni naši politički predstavnici ni civilni predstavnici, a ni sami građani ne znaju kako da urede ovu zemlju za sebe, onda počinjemo povlačiti za rukav neko Tursku, neko Rusiju, neko Ameriku, neko Evropsku uniju. Imajući u vidu dosta haotičnu situaciju na međunarodnoj sceni, čini mi se, mi tu samo dodatno uvlačimo konfuzije u našu unutrašnju politiku koja je sama po sebi itekako kompleksna.

Slavo Kukić

akademik

“Ne treba niti od svijeta očekivati da nam on ovdje pravi dobro, ako mi nismo za to dobro.”

Jedino što je postignuto je da je prekinut rat. Vezano za sve ostalo smo u istoj poziciji. Smatram da ne treba očekivati od komšije da ti donese sreću u tvoju kuću ako ti sam za tu sreću nisi spreman. Ne treba niti od svijeta očekivati da nam on ovdje pravi dobro, ako mi nismo za to dobro. Ali to da je svijet zaslužan za masu procesa ovdje koji imaju negativan predznak, to je potpuno neupitno. Ja sam govorio o Daytonu. Pogledate od 2000. godine. Mi smo imali poslije rata uzlaznu putanju u stabiliziranju bh. društva sve do 2005. godine. Ali onog časa kada je svijet ponovo otvorio vrata tim retrogradnim filozofijama, one su tu situaciju iskoristile.

Prof. Jasmin Ahić

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA

“…niti jedan veći incident niti oružani sukob se nije desio niti u jednoj zemlji članici NATO-a u ovih posljednjih pedeset godina…”

NATO je prisutan i u jednom dijelu aktivan, ali mi nismo prisutni u NATO-u kao država Bosna i Hercegovina. Nažalost. Zašto Bosna i Hercegovina treba u NATO? Pod jedan, bez obzira na naš region i sve ono što se dešavalo posljednjih trideset godina, to je sigurnost. Pod dva - ekonomija, odnosno vladavina prava koja slijedi u tom euroatlantskom putu, bez obzira što se danas razdvaja i što neki političari u društvenim procesima zagovaraju samo evropski put. I pod tri - stabilnost koja je prijeko potrebna, kako Bosni i Hercegovini tako i samom regionu.

Prva prednost bi odmah bila stabilizacija i nemogućnost dobivanja političkih poena, kako na unutrašnjem tako i na regionalnom nivou. Prema svim dosadašnjim pokazateljima niti jedan veći incident niti oružani sukob se nije desio niti u jednoj zemlji članici NATO-a u ovih posljednjih pedeset godina, a kamoli neki oružani ili vojni sukob između nekih od članica ili na granicama...

U tom slučaju, a to je i generalica Bisell rekla na našoj konferenciji, bez obzira na administrativni okvir u kojem se NATO sa svojim snagama nalazi u Bosni i Hercegovini i regionu, NATO bi reagovao. Kada bismo bili članica NATO saveza, postoji član 5 koji poziva svaku članicu da stane u odbranu druge članice NATO-a. Nešto slično bi se desilo u bilo kojoj drugoj situaciji kada su u pitanju druge članice NATO-a, ako bi došlo do debalansa. Nemojte zaboraviti, Dejtonski sporazum je baziran na doktrini balansa moći, odnosno prvenstveno vojnih snaga, a onda demilitarizaciji odnosno stabilizaciji i populacijskih snaga na području subregionalnog dijela, odnosno Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. U tom smislu, posljednje naoružavanje koje svaka država sama po sebi može raditi, dolazi do granice da može da naruši taj segment balansa snaga koji je zagarantovan u Dejtonskom sporazumu, prvenstveno od strane Republike Srbije.

Prof. Ešref Kenan Rašidagić

Fakultet političkih nauka UNSA

“Razlog zbog kojeg se OHR ne zatvara i zbog kojeg je još uvijek tu je zato što predstavlja jedan institucionalni okvir koji se ne mora ponovo uspostavljati…”

Sjedinjene Američke Države, ukoliko to odluče, mogu djelovati u Bosni i Hercegovini na način na koji oni odaberu. Njima nikakav problem ne predstavlja pravni ili institucionalni okvir djelovanja. Razlog zbog kojeg se OHR ne zatvara i zbog kojeg je još uvijek tu je zato što predstavlja jedan institucionalni okvir koji se ne mora ponovo uspostavljati i preko kojeg se međunarodna zajednica, u ovom slučaju i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, može u bilo kojem slučaju, ukoliko tako odluče, aktivirati i pojačati svoj interes u Bosni i Hercegovini.

Tumačimo ga u svjetlu onoga o čemu sam govorio maloprije. Rusija je nekadašnja velika sila koja pokušava da vrati taj svoj status. To čini simbolički, budući da nema snagu da se uhvati ukoštac sa Sjedinjenim Američkim Državama, na teritorijama koje su njima bitne, izuzev Ukrajine donekle, ali i tu su se morali na kraju povući. U slučaju Bosne i Hercegovine mogu djelovati jer im se niko stvarno ni otvoreno ne suprotstavlja. I u tim slučajevima, na sjednicama koje pominjete, Rusija uglavnom zadržava pravo na izdvojeno mišljenje, odnosno ne osporava odluke koje su donesene niti pokušava spriječiti njihovo donošenje, nego se stavlja sa strane, izrazi neku rezervaciju i pokušava reći da ona zapravo ne stoji iza te politike, ali ne ulaze u otvoreni konflikt sa zemljama koje sponzoriraju odluke Vijeća za implementaciju mira.

Svetlana Cenić

ekonomista

“Oni su samo interesni prijatelji i to se uvijek pokazuje.”

Naravno da jeste. Mi smo uvijek bili čvorište, na raskrsnici i uvijek je kod nas postojala kletva, regionalna kletva: 'Dabogda ti kuća bila na raskrsnici.' Nas su sve kletve pogodile pa i ono 'Dabogda živio u uzbudljivim vremenima'. Sve je moguće. Za Tursku smo jako bitni, da se razumijemo. Da ne kažem koja je veza: zrak, nebo, avioni, protok, vazdušni saobraćaj, put ka Evropi. Za Kinu također - put svile i ovo što je sada 'Road and Belt Initiative'. Lakše je tuda ići nego ići morem i zaskakati gdje i kuda. Jesmo svima bitni. Rusiji smo bitni, a još im je draže što smo daleko, a bitni smo, da može tako iz daljine da brani neke svoje interese jer ni Rusija, kao ni ostale zemlje, nikome nisu prijatelji. Oni su samo interesni prijatelji i to se uvijek pokazuje. Nemojte zaboraviti da je Turska i u vrijeme rata, dok su i Bošnjaci ovdje ginuli, održavala savršeno dobre odnose sa Beogradom. Kasnije je došlo do male krize kad su prerano priznali Kosovo, ali se to uvijek izglađivalo. Turska ima ovdje, za razliku od ostalog svijeta, konstantnu politiku, konstantne interese. Rusija također uvijek ima jednake interese koje mi ne želimo da vidimo, samo se dešava da neki partneri od američkih postanu ruski. To mi gledamo stalno. Ono što mene najviše boli je da smo mi sami sebi najmanje bitni i ono što me također strašno boli je što naša spoljna politika vodi uvijek negdje drugdje, a ne u ovu zemlju. I svi ovi igrači koje ste naveli više vode našu spoljnu politiku i igrače na našoj sceni, nego što su ti igrači okrenuti svojoj zemlji i vode politiku u interesu vlastite države. Stalno slušamo: Ako to Srbija uradi, onda ćemo mi uraditi to. Ako je Turska to rekla, onda ćemo uraditi to. Ako je Rusija to rekla, onda ćemo mi itd. To je strašno - da mi sami sebi nismo važni, a drugima na neki način interesno jesmo.

Denis Čarkadžić

stručnjak za EU integracije

“Mi smo puno bliže članstvu u NATO-u nego Evropskoj uniji…”

Mi smo puno bliže članstvu u NATO-u nego Evropskoj uniji, iako je u ovom momentu bespredmetno i besmisleno postavljati pitanje da li ćemo biti član NATO pakta, jer su ispred nas reforme koje mi trebamo da provedemo na tom putu radi nas samih. One nisu toliko teške ni zahtjevne koliko su ove za Evropsku uniju, iako su to u najvećoj mjeri kompatibilni procesi. Dakle, moramo razumjeti da je NATO najozbiljnija vojnopolitička organizacija na planeti koja ne rasipa svoju kredibilnost kao Evropska unija. Imamo primjere Crne Gore, Sjeverne Makedonije. Sjeverna Makedonija će sasvim sigurno ući i gospodin Stoltenberg je potvrdio prije prije par dana da ratifikacija koja je u toku ide po planu. NATO se ne igra sa svojim kredibilitetom, niti sa kredibilitetom svojih partnera. Bosna i Hercegovina je odavno partner. Mi smo ušli u MAP krajem decembra 2019. godine i dovoljno je da sa geostrateškog i geopolitičkog aspekta pogledate gdje smo.

Aleksandar Trifunović

glavni i odgovorni urednik online magazina Buka

“…trenutno najveći interes za Bosnu i Hercegovinu od stranih zemalja pokazuju Rusija i Turska.”

To je jedan paradoks da vi ne uspijevate zauzeti stav gdje i kako želite da živite. Sama činjenica da ljudi komentarišu, kada je riječ o Bosni i Hercegovini - a to je na neki način i kada slušate strane komentatore slučaj - da trenutno najveći interes za Bosnu i Hercegovinu od stranih zemalja pokazuju Rusija i Turska. I to je tačno. Drugi se nešto pretjerano ne zanimaju - da se ne lažemo - osim protokolarno. Imate ambasadore sa boljim ili lošijim instagram profilima i to je sve što se tiče diplomatije u Bosni i Hercegovini i njenog interesa za ovu zemlju. Ali mi imamo situaciju idolopoklonstva prema liderima kao što su Erdogan i Putin, imate osjećaj da podržavate njihovu borbu protiv nečega i da ste vi tom podrškom dio te borbe.

Mirko Šarović

političar, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 2014-2019.

“Taj trbuh koji je malo rovit, nestabilan, mislim da konačno treba da bude dio Evropske zajednice, posebno u bezbjedonosnom, ali i ekonomskom smislu.“

Mi smo važni za Evropsku uniju, svakako. Taj trbuh koji je malo rovit, nestabilan, mislim da konačno treba da bude dio Evropske zajednice, posebno u bezbjedonosnom, ali i ekonomskom smislu. Ove migrantske krize na ovakav način ne bi bilo da imamo potpuno jasnu granicu sa Grčkom i svim drugim zemljama. Ovo ovako je nadmudrivanje i varanje jedni drugih, propuštanje jedne, druge, treće zemlje i to nije jasna bezbjedonosna politika evropskih zemalja, odnosno Evropske unije.

Naravno da ima nadmudrivanja i, rekao bih, praznog hoda u kojem se u suštini ne dešava ništa, nego se kupuje vrijeme. Politika se vodi najvećim dijelom upravo tako: proizvode se neki događaji, stvaraju tenzije. Kad pogledate šta je to, vidite veliko ništa, nema rezultata. Kada za neke važnije protagoniste koje slušate i gledate svaki dan razmislite da li je on bilo šta uradio, ne samo u tom mandatu poslanika ili ministra, nego u svom životu, na kraju shvatite da tu nema ništa.

Prof. Ešref Kenan Rašidagić

Fakultet političkih nauka UNSA

“Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.”

Što se tiče Turske, ona također djeluje u situaciji koju smo definisali na početku, a to je područje vakuma u kojem ne postoje interesi, nego postoji utjecaj velikih sila pa se Turska tu pojavljuje kao neko ko može imati interes u regionu. Što je normalno. Turska je ogromna zemlja i Turska je zemlja na Balkanu i Balkan je njena sfera i interesa i utjecaja, s tim što ne treba preuveličavati taj utjecaj, jer je Turska zemlja koja je na zanemariv način prisutna u zemljama Balkana, ekonomski pa onda i politički, a kamoli vojno. Njihov prevashodan interes na području Balkana su recimo Bugarska i Rumunija koje su članice Evropske unije, donekle Srbija, a Bosna i Hercegovina je na neki način simbolički prisutna tu. Što se tiče devedesetih, moramo shvatiti i gledati u kontekstu, što veoma često ne radimo, a to je greška. Sve do kraja Hladnog rata i dobar dio devedesetih, Turska je bila zemlja koja je u potpunosti svoju vanjsku i sigurnosnu politiku podredila interesima NATO saveza i ona se u potpunosti ponašala onako kako su Sjedinjene Američke Države određivale. Samim tim je devedesetih podržavala Bosnu i Hercegovinu do mjere do koje su Sjedinjene Američke Država nalazile za shodno i ona jeste pružila određene logističke usluge Vladi Bosne i Hercegovine, ali se nije na neki način odnosila prema ratu do 1995. godine, jer nije imala svoju vanjsku politiku u tom pogledu.

Kina se pokušava ekonomski uključiti u Evropsku uniju, odnosno generalno u svijetu i pokazati se kao pravi ekonomski partner, a ne samo kao proizvodna baza i izvor jeftinih proizvoda. To je zvanična politika Kine i u tu politiku potpada i Bosna i Hercegovina, ne zato što je Kina zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu. Apsolutno nije. Nego zato što je ona dio regiona za koji su zainteresirani kroz svoje različite ekonomske inicijative - Belt and Road, 17+1 itd. - kroz koje ona pokušava ostvariti svoj utjecaj u svim zemljama regiona. Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.

Prof. Jasmin Ahić

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA

“Pitanje NATO-u u Bosni i Hercegovini je riješeno.”

Pitanje NATO-u u Bosni i Hercegovini je riješeno. Riješeno je Zakonom o odbrani, dokumentom o sigurnosnoj politici. Nekad će se morati prihvatiti ili će se kroz parlamentarnu proceduru, koja je ustanovljena, promijeniti politički stav. Apsolutno je legitimno promijeniti politički stav, ali taj politički stav ne može uslovljavati prethodno donesene zakone, donesene strategije i vladavinu prava. Ne možemo na takav način, ad hoc, odlučiti da smo promijenili politički stav i time zaustaviti ispunjenje obaveza. To je osnovni fundament vladavine prava - da se kroz parlamente, znači kroz propisane procedure, promijeni sve, pa onda kaže nećemo, hoćemo ili nešto drugo, ali na ovaj način nije dopustivo i ne predstavljamo kredibilnog partnera u bilo kojim odnosima, ni u unutrašnjo-političkim, ni u regionalnim, pa ni u međunarodnim.

Iskustva pokazuju da postepeni segment koji i NATO kao savez u samim pristupima određenim zemljama - bili individualni ili kroz Membership Action Plan - u ovom smislu nisu dali rezultate. Mislim da će NATO odigrati ulogu shodno izvoru ugroženosti koji je zaista velik od strane Rusije na ovom području i da će u narednom periodu, čim budu ispunjeni minimalni kriteriji, i dalje prihvatiti Bosnu i Hercegovinu na putu ka NATO savezu.

Marina Pendeš

političarka, ministrica odbrane Bosne i Hercegovine 2014-2019.

“…koliko god Bosni i Hercegovini treba NATO, tako i Bosna i Hercegovina treba NATO-u.“

Mislim da smo mi prije desetak godina radili sa NATO stožerom jednu kampanju u cijeloj Bosni i Hercegovini i tada smo ispitivali javno mnijenje. Naravno da u jednom entitetu, u ovom slučaju Republici Srpskoj, nije bio visok stepen opredijeljenosti stanovnika za NATO, ali kada analiziramo određene ankete nakon poplava 2014. godine, kada govorimo o Oružanim snagama BiH, onda vidimo da opredijeljenost za Ministarstvo odbrane BiH i Oružane snage BiH, opredijeljenost za NATO varira u zavisnosti od toga na koji način se nešto prezentira, koji su to benefiti i da li ima koristi.

Svaki put kad sam imala priliku razgovarati sa predstavnicima NATO-a, bilo u Bosni i Hercegovini ili u sjedištu NATO-a, ja sam kazala da, koliko god Bosni i Hercegovini treba NATO, tako i Bosna i Hercegovina treba NATO-u. To je zajednički interes Bosne i Hercegovine i jednako toliko interes NATO-a. Ipak je jako bitno da imate u srcu Evrope državu koja možda nije članica NATO-a. Za mene bi to bio problem. To bi bio izazov. Možda ne bi bio problem, ali bi bio izazov. Zbog toga smatram da je jako bitno i za NATO da pomogne nama da što prije otklonimo sve nedostatke, odnosno da vremenom i mi postanemo članica NATO-a. To neće biti sutra jer reforme koje su pred Bosnom i Hercegovinom, kada govorimo o prvom Nacionalnom godišnjem programu i programima koji slijede, nisu beznačajne. To su reforme koje se tiču i političkih i gospodarskih i sigurnosnih i obrambenih i pitanja resursa.