POLITIKA – IZBORI

Bosna i Hercegovina je kao Baobab: Ekstremizam je način života, ništa pored njega ne uspijeva

Time Is Up! - POLITIKA – IZBORI
Svetlana Cenić

ekonomista

“…prvi put kada javna administracija ne dobije platu, to će biti najveći i najborbeniji revolucionari…

Ja ću biti sada slobodna da prognoziram sljedeće, a još nisam omanula u prognozama: trajat će ovo još neko vrijeme jer je para sve manje. Onda će nastupiti period haosa i apsolutnog nezadovoljstva. Mnogo puta sam istakla, ponavljam se, ali moram da kažem da prvi put kada javna administracija ne dobije platu, to će biti najveći i najborbeniji revolucionari, jer sada glasaju da se ništa ne promijeni i da se zadrže iste nadležnosti, isto okolčavanje teritorija. Privreda, s druge strane, opstaje uprkos vlastima, ali pitanje je do kada. Privreda je uvijek povezivala kada zakaže politika. To vidimo i u regionu. Privreda sarađuje i onda kada politika ili inscenira neki sukob zarad vlastitih političkih poena ili zbog nerazumijevanja i odustva komunikacije. Sljedeće što će nam se dešavati kada nestane para je da će doći jedna grupa ljudi koja će izmanipulisati nezadovoljne jer to prosto moramo proći. To je kao kada dijete prohoda. Stavljate ga da uči na nošu - to je jednostavno tako. Zatim će se tražiti i za ruku hvatati oni koji nešto znaju i čim oni postave neki sistem i sve krene ponovo naprijed, onda će ovi isti lešinari, kokošari i prašinari da krenu da ponovo uzmu vlast. Ja mogu samo da se nadam, ali iskreno da se nadam, da ćemo do tada napraviti neki prosvjetitljski projekat.

Žarko Papić

politički i ekonomski analitičar

“Mi možemo govoriti i o kontrolisanom haosu kao projektu za Bosnu i Hercegovinu.”

To duplo dno ili paralelni sistem sastoji se u strukturi, vrlo specifičnoj, tzv. političkih stranaka koje to nisu. One se lažno predstavljaju. To su interesne kartelske organizacije, mafijaški jezik koristim jer to odgovara manje-više tome, koje formiraju to duplo dno ili paralelni sistem gdje je nacionalni ineteres neka vrsta ideološkog omotača, a ustvari se radi o sudaru nacionalnih, oligarhijskih kapitala koji su spregnuti sa vodećim nacionalnim političkim partijama. One, dakle, imaju to duplo dno koje funkcioniše.

Mi možemo govoriti i o kontrolisanom haosu kao projektu za Bosnu i Hercegovinu. U tom projektu, moram reći, nije nevina ni međunarodna zajednica, ali ostavimo nju sad postrani. Bavimo se domaćim. Vidite šta taj sistem omogućava. Zašto, naprimjer, na izborima ne dolazi do ozbiljnih promjena? Mislim da su dva osnovna razloga za to. Jedan od njih je struktura birača, dakle oni koji su izašli na glasanje. Posljednji statistički podatak je to da je u čitavoj Bosni i Hercegovini zaposleno oko 806.000 ljudi. Od toga je 208.000 u javnom sektoru. To je 26%, što je apsolutni evropski rekord jer npr. Slovenci imaju 16%, a Nijemci, naravno, samo 11% zaposlenih u javnom sektoru - administracija, obrazovanje i zdravstvo. Dodajte tome javne kompanije. Tu je zaposleno oko 50.000 ljudi. Došli smo do brojke od četvrt miliona. Naravno, neće svi oni glasati za vladajuće nacionalne partije, ali većina hoće, zato što su oni svoj posao dobili ili nepotističkim vezama ili partijskom knjižicom ili na drugi način. Oni su, dakle, unaprijed kupljeni, ako tako mogu da kažem.

Edin Zubčević

osnivač i umjetnički direktor Jazz Festa Sarajevo; umjetnički direktor Jazz festivala Ljubljana; muzički producent

“U tom smislu je potpuno jasno zašto nismo zanimljivi za političku promociju bilo kome.”

To je s jedne strane potpuno razumljivo jer smo mi festival koji nikome ne daje niti nudi političku platformu bilo koje vrste. Kod nas nijedan političar nije bio na sceni i neće biti nikad, jer to nije mjesto za politiku. To je mjesto za muziku. Dovoljno je govora i zvaničnih obraćanja. Mislimo da na scenama Jazz Festa - to će ostati pravilo dok postojimo - jedino muzika govori i nema potrebe da bilo ko promovira sebe ili bilo šta drugo osim same muzike. U tom smislu je potpuno jasno zašto nismo zanimljivi za političku promociju bilo kome. Pošto imamo problem s infrastrukturom, mi ne nudimo političku infrastrukturu, političku platformu za bilo šta, tako da smo mi jedan nezavisni kulturni događaj koji plaća cijenu te nezavisnosti. Toga smo svjesni od početka i to je stvar našeg izbora. Zbog tog izbora smo spremni da preuzmemo svu dogovornost, za razliku od političara koji dobijaju platu za to što jesu, a nemaju nikakvu odgovornost. Mi ne dobijamo platu za to, ali smo odgovorni prema našem izboru, a taj izbor je da ostanemo nezavisni. Ostat ćemo nezavisni dok možemo, a kad ne budemo mogli biti nezavisni, onda nećemo postati zavisni.

Vildana Selimbegović

glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

“Mi imamo žestoke rasprave, a to je posebno pojačano u vrijeme izbora…”

Ne mogu mediji biti puno bolji od društva u kojem živimo. Dok se ne postigne efekat drugačijih odnosa političkih snaga, dok ne dođemo do takvih vlasti u cijeloj zemlji koje će biti spremne da historiju ostave historičarima, ako ne mogu da se dogovore baš ni oko čega, mi zaista nemamo šansi. Svake dvije godine imamo izbore i svake dvije godine se sa lokalnih teritorija izvlače potrebni historijski podaci da bi bili zloupotrebljeni. To je naša surova istina i nju svakodnevno živimo. Mi imamo žestoke rasprave, a to je posebno pojačano u vrijeme izbora, ne samo o ratu, nego o ratu koji bi mogao izazvati sljedeći rat. Ove sezone to je promjena granica. Uz svu priču o naslijeđu, uz svu svađu o onome šta je ko kome učinio i šta će tek da učini, mi smo došli do priče o promjenama granica. Ne direktno u Bosni i Hercegovini, ali indirektno u Bosni i Hercegovini onoga časa kada je gospodin Dodik otvorio temu, rekavši da će, ukoliko dođe do promjene granica između Srbije i Kosova, tražiti stolicu u UN-u.

Svjetlana Nedimović

doktorka političkih nauka, politička aktivistkinja

“Nažalost, nema boljeg lijeka za politiku od politike same.“

Nama je politika, bukvalno, oteta tranzicijom u nekakvom potpunom obesmišljavanju. Ako se odlučite na stranačko organizovanje, pa uđete u taj cirkus kao outsider, onda ili bivate iskorišteni kao mamac za glasove ili vas jednostavno proguta taj sistem u kojem vlada i između izbora trgovina i tokom izbora trgovina. Trguje se predizbornim reklamama, trguje se kampanjama, glasovima, a onda između se trguje nama i našim zajedničkim dobrima. Naravno da su ljudi onda potpuno zasićeni politikom i ne vide nikakvog smisla. Naravno da ne vide razlike među onima koji se bave politikom. Stranačke elite koje su privatizovale politiku se upravo slažu oko svega onoga ono što nas direktno dodiruje u našim svakidašnjim životima, dakle kako živimo, kako se vozimo, kakav zrak udišemo, kakvu vodu pijemo. Oni se oko svega toga slažu. Vi kada pogledate u najcrnje vrijeme birokratizovanog Saveza komunista Jugoslavije, imali ste žešće rasprave o ekonomskom modelu, o modelu društvenog i ekonomskog razvoja u Jugoslaviji, nego što sada imate među ovim političkim i ekonomskim analitičarima i konsultantima. Oni su se svi dogovorili da nama treba još privatizacije, bez obzira što nam je ova slavno propala, bar s naše tačke gledišta, da nam trebaju javno-privatna partnerstva, da nam treba još svetog biznisa i koncesija. A ljudi odlaze. Naravno da oni sebi mogu dopustiti da nama politiku predstavljaju kao ovo što sada gledamo: put u NATO - da ili ne, pa svake večeri drugi nastavak sapunice. Uspjeli su u tome da nam ogade politiku i da obrnu još barem deset izbornih ciklusa i u međuvremenu pokradu od nas sve ono što nam je ostalo, pa rasprodaju čak i nas same. Šta je lijek? Nažalost, nema boljeg lijeka za politiku od politike same.

Nerzuk Ćurak

univerzitetski profesor

“…njih ne zanima znanje nego jedna sigurnost koja je proizvedena lojalnošću vođi.”

Radi se o tome da vi imate strukture moći koje su koncentrisane u vladajućim nacionalnim strankama i onda se sa jednom logikom ovisnosti proizvodi veliki broj ljudi koji postaju odani sljedbenici te politike koja im je omogućila da bez ikakvih znanja dobiju moć. Ljudi koji nešto znaju, oni uvijek sumnjaju u svoje znanje i vrlo teško preuzimaju neki referat, neki ured. Puno je pitanja za i protiv. Uzmite kao primjer zgradu Vijeća ministara na Marindvoru. Tu imate masu ljudi koji su postali šefovi raznih odjela, organa, vode nešto š čim se nikada prije uopće nisu susretali, ali njima nije nikakav problem to preuzeti jer njih ne zanima znanje nego jedna sigurnost koja je proizvedena lojalnošću vođi.

Zdravko Grebo

profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu

“Razmišljajte da glasate onako kako živite. Živite bijedno i pokušajte da to promijenite.”

Meni je to teško izgovoriti, ali da. Narod ima takvu vlast kakvu zaslužuje. Nema bunta ni omladine ni ljevice, koja je u dobranom propadanju svugdje u svijetu. Ljudi jednostavno neće, teško ih je motivisati. Dvije su bitne stvari koju bih ja kao 'starac Fočo od hiljadu ljeta' mogao poručiti tim ljudima. Bitna je stvar da glasaju. Zadnjih godina sam ja dobivao vrlo frivolan odgovor da je cool ne glasati. Ovo što sam rekao nije moj stav nego odgovor studenata koje smatram, uvreda je, debilnim. Moja poruka, a o tome nismo ni pričali, jeste da naravno treba glasati, to je jedini način. Volio bih ja i revoluciju, ali ne ide. Ljudi, glasajte onako kako živite. Ako si siromašan, onda si siromašan i kao Srbin i kao Hrvat i kao Bošnjak. Ako si bogat, onda si tajkun - to je jedna vrsta horizontalnog povezivanja, jer se tajkuni i lopovi povezuju svakako. Razmišljajte da glasate onako kako živite. Živite bijedno i pokušajte da to promijenite.

Bakir Nakaš

ljekar u penziji, predsjednik SABNOR-a BiH

“Mi moramo imati Bosnu i Hercegovinu koja je jednakopravna za sve, a taj izraz konstitutivnost trebamo baciti u prošlost jer nam je to kamen spoticanja…”

Vi imate trinaest jedinica i svaka vodi svoju politiku. Iz tog razloga, dok god imamo Ustav, konstitutivne narode kao subjekte koji čine Bosnu i Hercegovinu, mi nećemo moći izaći na zelenu granu. Mogli su SDP-ovci da se bore i da predlažu i da rade, ali ta struktura, taj montirani troglavi sistem odlučivanja nas je praktično doveo do toga da i sutra ako pobijedi ljevica vrlo teško će išta moći uraditi ukoliko ne promijenimo Ustav, ne promijenimo nazive koji su apsolutno fašistički, jer ne možete reći da se jedan entitet u Bosni i Hercegovini zove Republika Srpska, kad tamo žive i Hrvati i Jevreji i Bošnjaci, tamo žive i Nijemci, Romi i svi drugi. Mi moramo imati Bosnu i Hercegovinu koja je jednakopravna za sve, a taj izraz konstitutivnost trebamo baciti u prošlost jer nam je to kamen spoticanja, od troglavog predsjedništva do kombinacija u jednom parlamentu, u drugom parlamentu, mogućnosti negiranja i veta u bilo kojem momentu. Mi smo dovedeni u jednu situaciju u kojoj ćemo se - dok god se ne demontira ono što je u Daytonu bilo rješenje, tj. zaustavljanje sukoba i dok se ne stvore uvjeti za stvaranje prave države koja može da živi i funkcioniše - nalaziti na istom ovom mjestu.

Tanja Topić

politička analitičarka

“…političke elite desetljećima opstaju na stalnoj produkciji straha, animoziteta, neprijateljstva, mržnje.”

Ono što mislim da nas koči jesu potpuno različite političke agende, odnosno politički koncepti. Oni su u suštini isti. Isti je recept, ja bih rekla, koji nas vuče nazad, ne vuče nas u progresivnom smislu napretka. Mislim da smo generalno u tim političkim konceptima - a to su one prave vrijednosti, evropske vrijednosti, multikulturalizam, odnos prema fašizmu, odnos prema zločinima - kodirani na isti način u svim ovim zemljama bivše Jugoslavije. To je ta etnonacionalna matrica koja ne da naprijed. S druge strane, političke elite desetljećima opstaju na stalnoj produkciji straha, animoziteta, neprijateljstva, mržnje. Stalno nas upozoravaju kako nam je loše i kako smo ugroženi od onih drugih. Pri tome kao da nas obasjalo neko sljepilo gdje ne vidimo ni trunku sopstvene greške, sopstvenog udjela u tom opštem zlu u kojem smo svi bili saučesnici.

Avdo Avdić

novinar portala Žurnal

“Postoje stvari koje se rade po diktatu političkih partija.”

Ima upliva političkih stranaka, ima upliva kriminalnih organizacija, ima upliva neobrazovanog dijela javnosti. Neću ja reći da su korumpirane sve sudije na opštinskim ili kantonalnim sudovima koji su glasali za Ružicu Jukić. Naravno da nisu. Ali su doveli sebe u zabludu da glasaju za nju i da je izaberu za potpredsjednicu VTSV-a. Postoje stvari koje se rade po diktatu političkih partija. Postoje stvari koje se rade po diktatu organizovanih kriminalnih grupacija. Isključivo iz privrednog kriminala, da budem malo precizniji. I postoje neke stvari koje se rade iz neznanja. Ovo što je međunarodna zajednica do sada pokušavala da radi finansirajući njihove projekte, mislim da bi to trebalo obustaviti. Onog trenutka kada ostanu bez novca kojim bi mogli da raspolažu i koji usmjeravaju onako kako oni žele, možda bi mogli da se zapitaju i možda bi mogli da promijene neke stvari u pravosuđu u Bosni i Hercegovini. Treba prekinuti svaki kontakt sa VTSV-om, naročito ovaj finansijski.

Ferida Duraković

pjesnikinja, kolumnistica i urednica

“Nekako nas Bosna i Hercegovina stalno poklapa sa tom sintagmom da nam je politika sudbina.”

Činjenica jeste da je sintagma 'politika kao sudbina' nastala na ovom prostoru, dakle na prostoru Bosne i Hercegovine. Filozof i sociolog Esad Ćimić je napisao knjigu 'Politika kao sudbina'. Nekako nas Bosna i Hercegovina stalno poklapa sa tom sintagmom da nam je politika sudbina. Nažalost, to jeste tako. Ne znam da li je to nada ili beznađe. Činjenica je da je sav svijet u beznađu, da u cijelom svijetu politika postaje sudbina. Mi smo jedna mahala koja misli da je važna, a umjesto što govorimo o politici koja nam odlučuje o životu, trebalo bi da govorimo o tome kako da se izvučemo iz ekonomskih problema i kako da svojoj djeci obezbijedimo budućnost. Dakle, ja ne mislim da smo mi jedan specijalan izuzetak, ali jeste činjenica da svijet okreće udesno, ne zajedno s nama, nego mi zajedno s tim svijetom.

Denis Čarkadžić

stručnjak za EU integracije

“Najteže će biti provesti, prije svega, ukidanje etničkog veta na državnom nivou.”

U mišljenju Evropske komisije imate vrlo jasno na više mjesta izraženo da se mora etnički sistem ne samo glasanja već i biranja na određenim nivoima i u određenom kontekstu ukidati. Ukoliko se to desi, ja Vas pitam, šta mislite kako bi se to odrazilo na odnose moći i na način da i dalje vladaju ovi isti koji vladaju u ovom momentu.

Najteže će biti provesti, prije svega, ukidanje etničkog veta na državnom nivou. Osim toga, presudu 'Seldić-Finci'. Ja ne vidim volju da se ona sprovede na bilo koji način, osim da se zloupotrebljava kao i do sada za kojekakve političke ciljeve. Zatim vladavina prava. Mi smo u posljednjoj strategiji okarakterisani kao društvo 'okovano kriminalom i korupcijom'. Ja ne da ne vidim u posljednjim godinama napredak u tom pravcu, već vidim nazadak. Također, sa izmjenama Izbornog zakona, čak u tehničkom smislu, mislim da se neće napraviti napredak. To je ovaj dio koji se odnosi na demokratsko funkcionisanje zemlje i to će biti najveći problem.

Jakob Finci

predsjednik Jevrejske zajednice u BiH

“Kod nas kad kažete 'Ja sam konstitutivan!' ili 'Ti nisi konstitutivan!', sahranio si onoga drugoga.“

Kod nas kad kažete 'Ja sam konstitutivan!' ili 'Ti nisi konstitutivan!', sahranio si onoga drugoga. Međutim, to ima i neko vrlo smiješno i čudno značenje. Ako pogledate velike leksikone, velike rječnike, naći ćete da konstitutivnost znači pravo naroda da donese svoju konstituciju, da donese svoj ustav. To bi za Bosnu i Hercegovinu bilo previše smiješno da imamo tri ustava, da svaki od naroda ima svoj poseban, a za one koji nisu nijedno od to troje ili su miješani, kakvih u ovoj zemlji ima jako, jako mnogo, onda eto te pa biraj šta hoćeš. Naravno, ako pogledamo cijeli svijet, onda vidimo da nismo jedina zemlja na svijetu u kojoj živi više od jednog naroda, u kojoj živi nekoliko naroda, koji se barem kod nas dijele samo po religijskoj pripadnosti, jer mi smo tamo neke '95. ili '96. stalno insistirali na tome 'Može li meni neko prevesti ovo, ja baš ne razumijem taj njihov jezik'. Danas više niko ne spominje to. Čak se svađamo jedino oko imena jezika, jer kako kažu svaki narod ima pravo da zove svoj jezik kako hoće, osim - čini se - u Bosni i Hercegovini. Jednostavno, imamo velikih razlika kako se gdje organizuju izbori, počevši od toga da svaka etnička grupa glasa na posebnoj boji glasačkih listića da se tačno zna ko je za koga glasao.

Mirko Šarović

političar, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 2014-2019.

“Politika se vodi najvećim dijelom upravo tako: proizvode se neki događaji, stvaraju tenzije.”

Naravno da ima nadmudrivanja i, rekao bih, praznog hoda u kojem se u suštini ne dešava ništa, nego se kupuje vrijeme. Politika se vodi najvećim dijelom upravo tako: proizvode se neki događaji, stvaraju tenzije. Kad pogledate šta je to, vidite veliko ništa, nema rezultata. Kada za neke važnije protagoniste koje slušate i gledate svaki dan razmislite da li je on bilo šta uradio, ne samo u tom mandatu poslanika ili ministra, nego u svom životu, na kraju shvatite da tu nema ništa.