EKONOMIJA

Privreda u ovoj zemlji opstaje uprkos vlastima a ne zahvaljujući njima

Time Is Up! - EKONOMIJA
Svetlana Cenić

ekonomista

“Kao što je sama država eksperiment, tako je i ekonomska politika predmet eksperimenata.”

Ako me pitate da ukratko opišem Bosnu i Hercegovinu kako sada izgleda sa ekonomskog aspekta, dvije su rečenice koje mi odmah padnu na pamet, a to je da privreda u ovoj zemlji uspijeva ili opstaje uprkos vlastima, a ne zahvaljujući njima. Ima i ona druga: mi u Bosni znamo od čega se pita ne pravi, međutim ovdje je pita upravo od toga napravljena, ali nije jestiva. Ono što karakteriše privredni sistem uopšte i sve ove nazovimo reforme i nazovimo ekonomske poteze i politike, jeste da tu apsolutno nema izračuna, balansa, ničega. Kao kada kući pravite tu istu pitu od nečega od čega se ne pravi: dodaj malo ovoga, pa dodaj malo onoga. Sračunato tako da na kraju balade uzmemo za sebe sada, a kako će građani živjeti, kako će se to na njih odraziti i kako će se odraziti na privredu, to apsolutno nikoga ne ineteresuje, jer da interesuje onda bi se napravila ta analiza. Svaki zakon i svaka mjera u ovoj zemlji bi morao da ima izračun: koliko košta primjena, kakvi su efekti, kakvu korist od toga očekujemo, pa da se mijenja u dogledno vrijeme ako to ne uspije. Međutim, kao što je sama država eksperiment, tako je i ekonomska politika predmet eksperimenata. Ekonomija nije egzaktna nauka, kao hemija ili fizika gdje ćete napraviti ekperiment u zatvorenom prostoru, pa ponoviti stotinu puta. Međutim, ovdje se eksperiment pravi na otvorenom i na građanima. Ko preživi, pričat će. A kako nam je, vidi se po tome što je država sve praznija, sve manje ljudi izdržava ovaj show program i cirkus, a sve više je kandidata na izborima.

Žarko Papić

politički i ekonomski analitičar

“Posljednji statistički podatak je to da je u čitavoj Bosni i Hercegovini zaposleno oko 806.000 ljudi. Od toga je 208.000 u javnom sektoru.”

Mi možemo govoriti i o kontrolisanom haosu kao projektu za Bosnu i Hercegovinu. U tom projektu, moram reći, nije nevina ni međunarodna zajednica, ali ostavimo nju sad postrani. Bavimo se domaćim. Vidite šta taj sistem omogućava. Zašto, naprimjer, na izborima ne dolazi do ozbiljnih promjena? Mislim da su dva osnovna razloga za to. Jedan od njih je struktura birača, dakle oni koji su izašli na glasanje. Posljednji statistički podatak je to da je u čitavoj Bosni i Hercegovini zaposleno oko 806.000 ljudi. Od toga je 208.000 u javnom sektoru. To je 26%, što je apsolutni evropski rekord jer npr. Slovenci imaju 16%, a Nijemci, naravno, samo 11% zaposlenih u javnom sektoru - administracija, obrazovanje i zdravstvo. Dodajte tome javne kompanije. Tu je zaposleno oko 50.000 ljudi. Došli smo do brojke od četvrt miliona. Naravno, neće svi oni glasati za vladajuće nacionalne partije, ali većina hoće, zato što su oni svoj posao dobili ili nepotističkim vezama ili partijskom knjižicom ili na drugi način. Oni su, dakle, unaprijed kupljeni, ako tako mogu da kažem.

Bruno Omerović

vlasnik start-upa, programer

“Nikad ne znaš da li si pokretač ili nisi pokretač.”

Nije samo profit bitan. Bitno je kako provesti negdje osam sati, jer osam sati morate provesti na nekom mjestu. Mi iz IT industrije gledamo da tih osam sati bude zabavno, da bude super, da bude produktivno, edukativno. Poslije osam sati ideš kući djeci i ženi. Nas stvarno ništa ne zanima osim posla, kako dovesti klijenta u Bosnu i Hercegovinu, kako napraviti pare u Bosni i Hercegovini, ostati ovdje i živjeti ovaj život. Život je prelijep u Bosni i Hercegovini. Živio sam i u Dubaiju i u Americi, ali ovoga nema. Nije sad ovo papanska priča, nego mi je lijepo ovdje.

Radite za pokretače. Ne možemo svi biti pokretači, naravno. Kao što kažu: napiši bar jednom knjigu u životu. Pokreni jednom i jedan biznis, probaj. Nikad ne znaš da li si pokretač ili nisi pokretač. Ja sam radio za kompanije, imao sam platu, radio sam od devet do pet, znao sam kad plaćam kiriju, tako sam živio. Jedanput sam rekao: Ja ne mogu ovo više ovako. Pokrenuo sam svoj biznis. Htio sam da vidim da li ja to mogu, jer sam sve do tada radio za druge ljude, njima pokretao biznise, za njih pravio stvari. Onda sam pomislio, hajde da probam bar jedanput, nema veze što će tetka reći: Joj, propao si, šta će ti to u životu. Pa, da. Na svakom startupu sam nešto naučio. Ja sam pokrenuo prvi Uber koji postoji u svijetu. Ja sam ga pokrenuo u Sarajevu gdje je credit card penetration 0%. Znači, 0% ljudi koristi kreditnu karticu, a ja sam napravio online plaćanje i propao. Naravno da ću propasti, ali sam naučio da treba napraviti istraživanje tržišta, da treba izaći malo na ulicu pa shvatiti kako šta funkcioniše.

Slavo Kukić

akademik

“...po kojoj je u 2017. godini životni standard u Bosni i Hercegovini niži nego što je bio 1989. godine.”

Recimo zbog te nacionalne svijesti koja je u zadnjih trideset godina "navalila" i kod jednih i kod drugih i kod trećih. Prije neki dan sam pročitao podatak mjerenja jedne ugledne svjetske agencije po kojoj je u 2017. godini životni standard u Bosni i Hercegovini niži nego što je bio 1989. godine. Takvih situacija imate koliko god hoćete. Ako komparirate vrijeme u kojem jesmo i vrijeme devedesete godine, također po broju zaposlenih, tada smo imali preko 1.200.000 zaposlenih, a danas imamo nekih 550.000, pri čemu je tada bilo skoro milion zaposlenih u proizvodnom sektoru. Danas od tih 550.000 imamo ih najmanje 400.000 na državnim jaslama. To su naprosto paradoksi u kojima mi živimo. Paradoksi koji kod običnog čovjeka nisu osviješteni, jer da jesu - hoću odgovoriti na ono pitanje koje je htio Zlatko Dizdarević postaviti maloprije - onda bismo imali sasvim drugačiju situaciju nego što je imamo. Taj prosječni čovjek Bosne i Hercegovine rekao bi: dosta je više vas koji ste trideset godina harali ovu zemlju, želimo dati svoj glas onima kojima je u prvom planu čovjek, njegovo pravo na život, ne interesi racionalnih kolektiviteta koji su uvijek paravan za nekakve mućke. Nažalost, ja nisam siguran da će tu vrstu okretanja ploče prosječan čovjek uraditi 7.10. i bojim se - da bog da se ja prevario - da ćemo nastaviti guslati kako smo guslali i zadnjih trideset godina.

Prof. Jasmin Ahić

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA

“Indirektno ekonomska prednost.”

Prva i direktna prednost bi bile olakšane procedure u namjenskoj industriji koja se tiče i vojne i oružane industrije, a koja bi za sobom povlačila i druge industrije. I druga, indirektno ekonomska prednost. Ono što je najbitnije, strana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu kao zemlju članicu NATO-a bi bila puno kvalitetnija i sigurnija i svakako bismo u tom segmentu, koji je najbitniji pored ovog sigurnosnog, imali bolje uslove za život.

Svetlana Cenić

ekonomista

“Rikverc strategija razvoja.”

Ovdje se vlast i ne trudi da pomogne privredi, nego da pomogne sebi na prvom mjestu, pa ako privreda nešto dobije, dobro je. Tačno je to sa dva vijeka. Ima u ekonomiji jedan magični broj - 72 i kako se izračunava za koje vrijeme će, recimo, Bosna i Hercegovina udvostručiti svoj BDP, što znači i BDP po glavi stanovnika. Ako ostane rast 3%, a nije više čak ni bijednih 3%, onda nam trebaju 24 godine kako bismo udvostručili BDP i možda dostigli ono što se sada zove nivo srednje razvijenosti, a to je nekih 10.000 dolara po glavi stanovnika. Kod nas rast, također, ne znači razvoj, jer i sa tih jadnih 3%, ako ih dostignemo, taj rast se ne koristi za razvoj. Opet imamo povećanje javne potrošnje, neproduktivne stvari itd. Trideset posto dohotka, poredeći se sa prosjekom Evropske unije, ima Bosna i Hercegovina. U isto vrijeme svijet raste. Tri posto za Njemačku nije isto što je 3% za Bosnu i Hercegovinu. A da li imamo strategiju? Pa, ja ću podsjetiti da se, recimo, 2010. godine pisalo ono što sam ja nazvala rikverc strategija razvoja, što će reći strategija za period od 2008. do 2012. godine, a piše se 2010. godine. Paradoks je da je Bosna i Hercegovina zemlja sa najvećim brojem strategija po glavi stanovnika. Svaka opština, mjesna zajednica, kanton, trgovina, proizvodnja - to kada vlada prave - ima neku strategiju razvoja koja završi tako što je niko ne pročita, negdje je u fioci. Ali postoji strategija. Neko je dobio pare - počesto se tako peru pare ili se pare daju ispod žita kroz strategije tokom izbora i izbornih kampanja, pa da bi nekoga platili, najelegantnije je da ga angažuju da piše neku strategiju. Kakvu strategiju? Mi nemamo pojma. Ne zna Bosna i Hercegovina kuda ide. Postoji neko glupo takmičenje koji je entitet bolji, koje nema nikakvu svrhu. A ono u čemu smo savršeno uspješni, to je siromaštvo, jer smo među pet najbjednijih zemalja i prva zemlja po odlasku stanovništva. To sve govori kakve su nam strategije.

Prof. Ešref Kenan Rašidagić

Fakultet političkih nauka UNSA

“Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.”

Kina se pokušava ekonomski uključiti u Evropsku uniju, odnosno generalno u svijetu i pokazati se kao pravi ekonomski partner, a ne samo kao proizvodna baza i izvor jeftinih proizvoda. To je zvanična politika Kine i u tu politiku potpada i Bosna i Hercegovina, ne zato što je Kina zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu. Apsolutno nije. Nego zato što je ona dio regiona za koji su zainteresirani kroz svoje različite ekonomske inicijative - Belt and Road, 17+1 itd. - kroz koje ona pokušava ostvariti svoj utjecaj u svim zemljama regiona. Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.

Mirko Šarović

političar, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 2014-2019.

“Potrebno je da neke stvari možda prelomimo i u glavama svih nas.”

Spomenuli ste poljoprivredu, ruralni razvoj, energetiku, možda još neke oblasti. Ja mislim da je većina zakonodavstva ili EU standarda već pripremljeno. Pitanje je samo dobre volje da ti zakoni ili podzakonski akti, strategije dobiju zeleno svjetlo u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Mi imamo već tri ili četiri godine spremne zakone o veterinarstvu, o hrani ili o poljoprivredi da bismo ih uskladili sa evropskim zakonodavstvom. Imamo zakone o električnoj energiji, gasu također. Ovo je naše nadmudrivanje u zadnje dvije, tri godine. On nam neće samo otvoriti put ka Evropskoj uniji, nego će ispuniti uslove Energetske zajednice, omogućiti članstvo u WTO. Mnogo toga je već pripremljeno. Potrebno je da neke stvari možda prelomimo i u glavama svih nas.

Denis Čarkadžić

stručnjak za EU integracije

“Čak i ovo što smo uradili do sada je samo forma.”

Mi smo veoma malo uradili iako to traje već 15 godina. To je jako dug period. To je period u kojem zemlje mogu da dožive ne jedan nego tri procvata. Mi smo napravili par formalnih koraka, međutim suštinski, po mom mišljenju, nismo napravili nijedan. Čak i ovo što smo uradili do sada je samo forma. Osim toga, nosili smo sa sobom svoje probleme koje nismo rješavali, gurali smo ih pod tepih i oni su sada isplivali konačno u mišljenju Evropske komisije. Po mom mišljenju, nema više prostora ni za kakve formalnosti. Momenat je, ukoliko ćemo se kretati naprijed, da se krećemo isključivo ispunjavajući suštinske reforme od ovog momenta.

Anes Podić

inžinjer elektrotehnike, osnivač Udruženja građana Eko akcija

“Zaštita prirode bi istovremeno bila i ogromna razvojna šansa.”

Mi smo imali sreću da nas je zapao zaista prelijep komad svijeta, međutim mi ga uopšte ne štitimo. Kada je zaštita prirode u pitanju, tu smo na predzadnjem mjestu na planeti po istoj ocjeni i svega 2% teritorije je pod nekim oblikom zaštite, a izgovor je da smo presiromašni da bismo sebi mogli priuštiti da štitimo prirodu. Međutim, stvar je upravo suprotna. Zaštita prirode bi istovremeno bila i ogromna razvojna šansa. Evropska unija je napravila ocjenu Natura 2000 područja, odnosno koliko je novca uloženo u njih i koliko novca se dobije od tih područja. Rezultati studije su bili takvi da na nekakvih 6 milijardi eura, koliko se godišnje potroši na infrastrukturu i na plate zaposlenih u zaštićenim područjima, dobit iznosi između 200 i 300 milijardi eura. Ogroman novac. Međutim, kod nas, dok god negdje imate malu hidroelektranu, dok god imate mjesto odakle možete izvući šljunak ili izrezati šumu, tu nema zaštićenih područja. Tu je dobit sitnog biznisa koji je izvanredno uvezan sa politikom puno značajnija od bilo kakve dobrobiti koju zajednica može imati.