novinar
Fakultet političkih nauka UNSA
Bosna i Hercegovina, iako mala zemlja u središtu Evrope, trenutno sa više od 3 miliona stanovnika, oduvijek je bila predmet brojnih interesa. Neki su ih pokušali ostvariti, neki su ih i ostvarili, a neki još uvijek to pokušavaju. Naš naredni gost u serijalu "Vrijeme ističe" je vanredni profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, prof. Ešref Kenan Rašidagić. Hvala što ste s nama. Gospodine Rašidagiću, rekao sam u uvodu, mala smo zemlja, a oduvijek predmet različitih interesa. Zbog čega? Šta je to što ima Bosna i Hercegovina, pa svi žele da imaju neki utjecaj na nju?
Svaka zemlja na ovom svijetu je predmet interesa država koje je okružuju i velikih sila koje imaju interes u svakom dijelu svijeta. Iz vizure problematike kojom se bavi Vaša emisija, moram reći da interes za Bosnu i Hercegovinu proizilazi jednostavno ne iz onoga što Bosna i Hercegovina ima, nego iz onoga što ona nema, a to je stabilnost i sigurnost. Bosna i Hercegovina već decenijama, nažalost, zbog okolnosti koje nisu u potpunosti uzrokovane njenim ponašanjem, dio je jednog područja koje je izvor nestabilnosti i zabrinutosti u zemljama regije, a i šire među velikim silama.
Da li oni koji žele ovdje utjecati žele mir i stabilnost? Ima li onih koji ne žele da je Bosna i Hercegovina mirna i stabilna?
ći ćemo do toga šta je predmet tih koji se interesiraju za Bosnu i Hercegovinu. Kao što sam rekao, iz vizure onoga što Vas interesuje, moram naglasiti jednu jednostavnu činjenicu, a to je da smo mi predmetom interesa ovih sila o kojima Vi želite da čujete, samo iz razloga što se Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, NATO i ostale pretjerano ne zanimaju za nas. U tom vakumu - u prirodi se vakum uvijek ispunjava - stvara se jedan pogodan prostor za ulazak onih koji tu inače ne bi imali pristup i zato govorimo o interesima Rusije, Turske, arapskih zemalja i zemalja regije.
Ko ima najveći utjecaj?
Ne postoji zemlja, ne postoji organizacija koja ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Opet naglašavam, Bosna i Hercegovina nije zemlja koja ima nešto što bi druge zanimalo. U tom slučaju bi se vjerovatno pojavila neka vrsta utakmice i onda bismo mogli reći da neka zemlja ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Ona je dovoljno mala, dovoljno neinteresantna, dovoljno siromašna resursima da se njome bave sve ove države koje sam spomenuo maloprije na marginama svojih glavnih interesa, a to su neke druge zemlje regiona.
Ako kažete da nemamo ništa, šta oni onda rade ovdje? Šta onda uopće žele od nas?
Pa rekao sam, zato što postoji vakum. Postoji jedna zemlja, postoji jedna regija koja nije predmetom interesa ni NATO saveza, ni Sjedinjenih Američkih Država, ni Evropske unije. Ona se pojavljuje kao neka vrsta kusura kojim se mogu namiriti neke zemlje koje bi željele da budu velike sile ili su bile velike sile, a sada to nisu. Njihovi pravi interesi bi bili u nekim drugim zemljama Evrope koje su, međutim, već prešle na drugu stranu ove jednačine, tako da se namiruju tim malim zemljama regije poput Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije itd.
Je li Amerika izgubila interes za Bosnu i Hercegovinu?
Definitivno.
Zbog čega?
Ona je davno izgubila interes za Bosnu i Hercegovinu. To gubljenje interesa seže od početka 2000-tih godina. Od 11. septembra na ovamo, kompletan fokus američke vanjske politike okreće se daleko od ovog regiona. Ovdje nema nikakav interes iz razloga što sigurnost Amerike nije ugrožena ničim što se dešava u Bosni i Hercegovini. S druge strane, ne postoje resursi koji bi je zanimali na bilo koji način.
Je li Ured visokog predstavnika, odnosno OHR jedina institucija preko koje Sjedinjene Američke Države za sada mogu djelovati u Bosni i Hercegovini i da li je upravo to još jedan razlog zašto se ured OHR-a još uvijek ne zatvara?
Sjedinjene Američke Države, ukoliko to odluče, mogu djelovati u Bosni i Hercegovini na način na koji oni odaberu. Njima nikakav problem ne predstavlja pravni ili institucionalni okvir djelovanja. Razlog zbog kojeg se OHR ne zatvara i zbog kojeg je još uvijek tu je zato što predstavlja jedan institucionalni okvir koji se ne mora ponovo uspostavljati i preko kojeg se međunarodna zajednica, u ovom slučaju i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, može u bilo kojem slučaju, ukoliko tako odluče, aktivirati i pojačati svoj interes u Bosni i Hercegovini.
Međutim, ovdje, kada je riječ o međunarodnoj zajednici, konkretno Uredu visokog predstavnika, svi pamtimo sada već daleku 2011. godinu kada je visoki predstavnik koristio Bonske ovlasti. Prošlo je više od osam godina od toga i on ih ne koristi. Sada mnogi postavljaju pitanje šta međunarodna zajednica i Visoki predstavnik ovdje uopće rade, osim što primaju velike novce i veliku platu.
Već sam Vam odgovorio na ovo pitanje. Međunarodna zajednica nema interesa, a OHR je tu samo da bi se zadržao institucionalni i pravni okvir za djelovanje. U slučaju da se izabere put djelovanja u Bosni i Hercegovini, postoji okvir koji ćete samo osnažiti kadrovski i finansijski i pomoću njega imate sve ovlasti da djelujete u Bosni i Hercegovini. Razlog zbog kojeg su visoki predstavnici koristili Bonske ovlasti je taj što je međunarodna zajednica, odnosno Evropska unija i Sjedinjene Američke Države željele nešto da postignu u Bosni i Hercegovini, pa su im nalagali da tako djeluju, davali im potpunu slobodu i stajali iza njihovih odluka. Danas takva sloboda i takva podrška ne postoje. Iz tog razloga on ne može da koristi Bonske ovlasti, jer bi ga u Bosni i Hercegovini oni koji su protiv OHR-a ignorisali, a Sjedinjene Američke Države i Evropska unija mu ne bi dale podršku.
Šta želite reći? Ukoliko Sjedinjene Američke Države i Evropska unija vrate svoj interes za Bosnu i Hercegovinu, onda će sada aktuelni Visoki predstavnik Valentin Inzko konačno početi koristiti Bonske ovlasti?
Ne Valentin Inzko, nego visoki predstavnik koji u tom momentu bude, jer je visoki predstavnik institucija, nije bitno ko obavlja tu funkciju.
Jesu mu vezane ruke sve do tada?
Dok ne postoji podrška i dok ne postoji interes za djelovanje, on sam neće djelovati, jer on nije niko i ništa.
Kako da tumačimo sjednice Vijeća za provedbu mira? Kada se izda komunike, Rusija uvijek ima izdvojeno mišljenje?
Tumačimo ga u svjetlu onoga o čemu sam govorio maloprije. Rusija je nekadašnja velika sila koja pokušava da vrati taj svoj status. To čini simbolički, budući da nema snagu da se uhvati ukoštac sa Sjedinjenim Američkim Državama, na teritorijama koje su njima bitne, izuzev Ukrajine donekle, ali i tu su se morali na kraju povući. U slučaju Bosne i Hercegovine mogu djelovati jer im se niko stvarno ni otvoreno ne suprotstavlja. I u tim slučajevima, na sjednicama koje pominjete, Rusija uglavnom zadržava pravo na izdvojeno mišljenje, odnosno ne osporava odluke koje su donesene niti pokušava spriječiti njihovo donošenje, nego se stavlja sa strane, izrazi neku rezervaciju i pokušava reći da ona zapravo ne stoji iza te politike, ali ne ulaze u otvoreni konflikt sa zemljama koje sponzoriraju odluke Vijeća za implementaciju mira.
Da se osvrnemo na ostale koji žele ostvariti svoj interes. Tu se najčešće spominju Kina, Turska i arapske zemlje. Hajde da protumačimo ponašanje Turske prema Bosni i Hercegovini. Čuli smo i od nekih naših gostiju da je Turska ta koja je tokom devedesetih znala šta se događa na području Bosne i Hercegovine – a tada je bila u dobrim odnosima sa službenim Beogradom. I sada kada vidimo ulaganja i investicije, vidimo da je Turska itekako prisutna na teritoriju Srbije, iako se kaže da su oni nama najveći prijatelji ovdje u Bosni i Hercegovini. Ako pitate neke druge, oni će reći Hrvatska. Hajde da se dotaknemo Turske. Jesu li nam oni najveći prijatelji?
Najveći prijatelji nisu. Ne postoji kategorija najvećeg prijatelja. U međunarodnim odnosima postoje samo interesi i trenutno djelovanje u skladu s tim interesima. Što se tiče Turske, ona također djeluje u situaciji koju smo definisali na početku, a to je područje vakuma u kojem ne postoje interesi, nego postoji utjecaj velikih sila pa se Turska tu pojavljuje kao neko ko može imati interes u regionu. Što je normalno. Turska je ogromna zemlja i Turska je zemlja na Balkanu i Balkan je njena sfera i interesa i utjecaja, s tim što ne treba preuveličavati taj utjecaj, jer je Turska zemlja koja je na zanemariv način prisutna u zemljama Balkana, ekonomski pa onda i politički, a kamoli vojno. Njihov prevashodan interes na području Balkana su recimo Bugarska i Rumunija koje su članice Evropske unije, donekle Srbija, a Bosna i Hercegovina je na neki način simbolički prisutna tu. Što se tiče devedesetih, moramo shvatiti i gledati u kontekstu, što veoma često ne radimo, a to je greška. Sve do kraja Hladnog rata i dobar dio devedesetih, Turska je bila zemlja koja je u potpunosti svoju vanjsku i sigurnosnu politiku podredila interesima NATO saveza i ona se u potpunosti ponašala onako kako su Sjedinjene Američke Države određivale. Samim tim je devedesetih podržavala Bosnu i Hercegovinu do mjere do koje su Sjedinjene Američke Država nalazile za shodno i ona jeste pružila određene logističke usluge Vladi Bosne i Hercegovine, ali se nije na neki način odnosila prema ratu do 1995. godine, jer nije imala svoju vanjsku politiku u tom pogledu.
Kada govorimo o globalnoj političkoj sceni - da li Turska sada balansira između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije?
Turska pokušava da se definira i uspostavi kao regionalna sila koja će imati vlastitu vanjsku politiku prema zemljama regiona, uključujući Balkan, Crno more i prostor Bliskog Istoka. Zahvaljujući tome što nije dovoljno jaka, pogotovo što nema resursnu bazu koja bi joj omogućila da djeluje kao velika sila, ona mora da balansira između te dvije sile i to će biti njena budućnost narednih nekoliko decenija, ako se na neki način ne uspije ili staviti na jednu stranu ili akvizicijom vojnih resursa definirati kao velika sila.
Kada govorimo o resursima i ekonomiji, možemo li reći da i Kina na taj način pokušava ostvariti određeni interes i utjecaj? Da li smo mi malo tržište za Kinu? Šta Vi mislite?
Kina se pokušava ekonomski uključiti u Evropsku uniju, odnosno generalno u svijetu i pokazati se kao pravi ekonomski partner, a ne samo kao proizvodna baza i izvor jeftinih proizvoda. To je zvanična politika Kine i u tu politiku potpada i Bosna i Hercegovina, ne zato što je Kina zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu. Apsolutno nije. Nego zato što je ona dio regiona za koji su zainteresirani kroz svoje različite ekonomske inicijative - Belt and Road, 17+1 itd. - kroz koje ona pokušava ostvariti svoj utjecaj u svim zemljama regiona. Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.
Za Bosnu i Hercegovinu se kaže da se odluke ne donose na domaćem teritoriju, nego negdje na drugom terenu. Kako Vi gledate na činjenicu da se po neke važne odluke ide u Beograd, Zagreb, pa i u Ankaru?
To je potpuno logična politika. Postoje tri strane koje čine Bosnu i Hercegovinu, tri centra političke moći od kojih dva centra političke moći svoju bazu...
Šta je tu logično? Ako se domaći političari ne mogu dogovoriti, šta će nam onda oni? Mi izdvajamo novac za njihove plate da bi razmišljali svojom glavom i donosili vlastite odluke, a ne da bi po mišljenje išli negdje drugdje.
Mi u međunarodnim odnosima i u političkim naukama kada govorimo o situaciji, ne govorimo u terminima crtanog filma „šta bi bilo, kad bi bilo“, tj. kako bi trebalo biti, svi da se volimo i živimo sretno zauvijek. Mi studiramo situaciju kakva jeste. Jeste logično, jer od devedesetih godina traje pokušaj da se Bosna i Hercegovina razbije i u tom djelovanju zemalja iz regije postoje dvije političke opcije koje su u Dejtonu dobile pravo veta na svaki politički proces u Bosni i Hercegovini i koji čine sve da Bosnu i Hercegovinu unište. To je jednostavno logično, jer se dešava od devedesetih i nije nikada prekinuto, samo je imalo različite amplitude u različitim vremenskim periodima.
U procesu evropskih i NATO integracija kažu da je Balkan itekako važan zbog strateškog prostora. Mislite li da će to biti dovoljan razlog da nam se možda progleda kroz prste i da nas se primi i u jednu i u drugu instituciju.
Balkan apsolutno nije važan ni u jednoj geopolitičkoj, strateškoj konsideraciji na svijetu. Balkan je važan isključivo iz razloga što u cijelom tom prostoru Evrope, koji je važan kao cjelina, ne smije postojati crna rupa, jer crne rupe su vakumi o kojima sam govorio, koji uvlače utjecaj zemalja koji nisu dio tog NATO paketa, kao i utjecaj radikalnih ideologija koji mogu naškoditi sigurnosti regiona. Iz toga razloga će zemlje poput Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i naposljetku Kosova biti kooptirane u jednu ili drugu političku opciju da se ne bi ostavljao taj vakum.
Kako da tumačimo ovo 'NE' koje su dobile Sjeverna Makedonija i Albanija? Da li se službeni Brisel sada bavi samim sobom? Ima previše problema u svom dvorištu pa nas na neki način stavljaju po strani ili nas guraju u naručje Rusiji ili nekom drugom.
Ova odluka, pogotovo u slučaju Sjeverne Makedonije, je jedan tragičan momenat u evropskoj historiji i bit će sigurno zabilježen crnim slovima u historiji i evropskih integracija i evropskog kontinenta kao momenat kada je Evropska unija djelovala iz razloga koji ste Vi pomenuli - ona se bavi sa sobom, opsjednuta je unutarnjim problemima, migracijama itd. Nažalost. Međutim od nje se očekivala neka vrsta civilizacijske svjesnosti o tome šta ova odluka znači - sjećat ćemo ga se kao momenta kada je Evropska unija iz svojih internih razloga i problema pokazala zemljama Balkana da se trud ne isplati. Sve što je učinila Sjeverna Makedonija da bi došla do situacije da počne sa pregovorima o članstvu poništeno je i svaki trud koji bi ubuduće trebao da se napravi na putu evropskih integracija je izgubio svoju moć privlačenosti iz razloga što je Sjeverna Makedonija sve učinila, promijenila ime, uništila svoj identitet, da tako kažem, i na kraju - šta je dobila kao nagradu? 'Ne' iz nekog privatnog razloga jednog evropskog političara koji se s tom odlukom ne slaže.
Mislite li da će bh. političari to sada koristiti kao alibi da ne urade ono što trebaju.
Naši političari su, ako ništa, vješti u korištenju apsolutno svake činjenice na ovom svijetu koja ide u prilog njihovom opredjeljenju da ne rade svoj posao. Vrlo često čujete i Dodika koji kaže: 'Šta ćemo u Evropi? Ona je u ekonomskoj krizi.' Tako će i ova odluka ići njima na ruku kako sam rekao maloprije: 'Šta ćemo u Evropi? Ona ne cijeni naše napore.'
Niste prorok ali ste univerzitetski profesor i s tog aspekta, za kraj, šta predviđate i očekujete kada je riječ o evropskim i NATO integracijama Bosne i Hercegovine? Vrijeme ističe ili nam je već davno isteklo? Šta Vi mislite?
Ono što ste na početku rekli je tačno. Nisam prorok i mi ljudi smo vrlo loši u predviđanju budućnosti. Jedna stvar koju mogu reći je da je vrijeme jako loše. Momenat je jako loš. NATO je pred preispitivanjem vlastitog identiteta, kao i Evropska unija. Bosna i Hercegovina u ovom trenutku pokušava da se uključi u onu ideju Evropske unije kakva je postojala devedesetih godina. Tajming nam je vrlo, vrlo nesretan, nažalost. Završit ću na toj pesimističnoj crti.
Hvala Vam za ovaj razgovor.
Hvala Vama.
