Ekologija i stanje društva

Anes Podić

emitirano 25.01.2020.

Aida Jokanović

novinarka

Anes Podić

inžinjer elektrotehnike, osnivač Udruženja građana Eko akcija

Aida Jokanović

Na temu ekologije u serijalu "Time is up" razgovaramo sa gospodinom Anesom Podićem, inžinjerom elektrotehnike i osnivačem Udruženja "Eko Akcija". Gospodine Podiću, hvala Vam što ste sa nama.

Anes Podić

Hvala Vam puno na pozivu.

Aida Jokanović

Bosna i Hercegovina je malobrojna zemlja ali zagađujemo kao veliki. Čini se da vlasti Bosne i Hercegovine ne čine dovoljno ili barem ne čine ono što bi trebalo po pitanju ove problematike. Zato su građani prinuđeni da se sami organizuju, pa smo tako svjedoci brojnih protesta posljednjih mjeseci gdje građani traže pravo na čist vazduh i pravo na nezagađenu okolinu. S druge strane imamo vlast a i neke nevladine organizacije koji često krivicu za ovakvo stanje okoliša prebacuju na nisku svijest građana. Ko je, zapravo, odgovoran za ovakvo stanje okoliša u Bosni i Hercegovini - vlast ili građani?

Anes Podić

Pa, tamo gdje imate državu koja se brine o okolišu, tu ima i svijesti. To je, nažalost, omiljena mantra korporacija i vlasti, da se sve prebaci na običnog građanina i da se svi problemi koje bi trebala rješavati država, a i oni koji izvanredne novce zarađuju na našem okolišu, prebace na građanina. Odličan primjer je to šta se dešava sa plastikom u našem okolišu. Mi svi koristimo ogromne količine plastike. Procjene su da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine potroši 70 komada plastičnih boca godišnje, što je npr. u Sarajevu 28 miliona boca. Od toga dobar dio završi u našoj prirodi, pa je nekakva procjena da između 30 i 45 hiljada tona plastičnog otpada godišnje završava u našoj prirodi. Razlog tome nije što su građani nesavjesni pa bacaju gdje stignu. Problem je što trećina građana Bosne i Hercegovine uopće nije pokrivena organizovanim odvozom otpada i, naravno, ako nemate organizovani odvoz, vi ste prinuđeni da pravite divlje deponije. Jedna porodica godišnje proizvede oko tonu otpada, to znači da je jedna dnevna soba puna otpadom. Vi možete iskopati rupu prve, druge, treće godine, ali uskoro će vam ponestati rupa i onda će to završiti na divljoj deponiji. Onda to sa svakom većom kišom završi u rijekama i jezerima. Šta je rješenje? Rješenje je, naravno, infrastruktura, a tamo gdje ima infrastrukture, rješenje su kazne. Kazni kod nas nema. Infrastrukture nema. Posljedica toga je ovakvo stanje.

Aida Jokanović

Locirali smo da je problem, ipak, sistemski, a napomenuli ste i koje je rješenje. Za svako rješenje, barem rješenje o kojem Vi pričate, potreban je novac. Da li novca za ovu problematiku ima u ovoj zemlji, ali se ne troši u prave svrhe?

Anes Podić

Mi jesmo siromašna zemlja, međutim po ocjenama stanja okoliša smo na puno gorem mjestu nego što bi nam prirodno pripadalo po nivou bogatstva. Bosna i Hercegovina se nalazi na 158. mjestu na listi od 180 zemalja po indeksu okolišne učinkovitosti kojeg izdaju svake dvije godine univerziteti Yale i Columbia. Sljedeća najgore plasirana evropska zemlja je na 112. mjestu. Nažalost, to je opet posljedica stanja u kojem nemamo sistem zaštite okoliša. Imamo brojna ministarstva, ministre, institucije koje se tobože brinu o okolišu, međutim jedina svrha tog sistema je da eksploataciji okoliša da nekakav pravni okvir. A da će se napraviti nešto što zaista poboljšava stanje, to se ne dešava.

Aida Jokanović

Da li, onda, ovi protesti uopšte imaju smisla?

Anes Podić

Jedino što ima smisla jesu protesti. Da političke elite rade svoj posao, da zaista vode brigu o okolišu, protesti ne bi ni bili potrebni. Međutim, protest je postao jedini način na koji se vi možete izboriti da se u vašoj životnoj sredini bilo šta promijeni. Da žene Krušćice nisu tamo danonoćno dežurale nad rijekom, naravno da bi investitor već uradio sve ono što je namjerio. Imamo primjer male hidroelektrane kod Jablanice gdje je sticajem okolnosti geografija drugačija. Da su mještani htjeli blokirati, morali bi blokirati regionalni put što nije tako jednostavno, pa su oni onda pravnim putem krenuli da rješavaju problem. Mala hidroelektrana će sada biti puštena u rad, a sud još uvijek nije ni odlučivao. To je taj naš sistem zaštite okoliša koji, nažalost, radi samo za investitore.

Aida Jokanović

Gospodine Podiću, jedan od glavnih, gorućih problema na temu ekologije je vodosnabdijevanje. Kako riješiti taj problem?

Anes Podić

Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata vodom za piće. Mi smo po statistikama na 6. mjestu u Europi nakon skandinavskih zemalja i Irske, međutim opet je ovaj naš nered kriv za naše stanje. Mi vode imamo, čak je pokrivenost stanovništva infrastrukturom dosta dobra, međutim nevolja je što se ovaj opći nered koji postoji u okolišu, prelijeva i na stanje zaštite voda, pa se tako gradi gdje se ne bi smjelo graditi, sistem kontrola voda se ne radi kako bi trebalo, a posljedica toga je da mnogi ljudi ne vjeruju da je naša voda ispravna za piće, pa onda idu u drugu krajnost kupujući flaširanu vodu, koja je s druge strane prepuna plastike. Imamo istraživanje koje je rađeno prošle godine koje pokazuje da u svakoj litri flaširane vode, čak i vode poznatih svjetskih proizvođača, imate na stotine vlakana plastike. Ako pijete flaširanu vodu, završit ćete sa velikim komadom plastike u organizmu.

Aida Jokanović

Zaštićena područja su velika razvojna šansa. Znamo kako je Slovenija riješila problem sa vodom. Oni su to riješili promjenom u ustavu. Slovenija ima ustavom zagarantovano pravo na pitku vodu. Kako Bosna i Hercegovina može da zaštiti sve svoje blagodati, uključujući i vodu.

Anes Podić

Mi smo imali sreću da nas je zapao zaista prelijep komad svijeta, međutim mi ga uopšte ne štitimo. Kada je zaštita prirode u pitanju, tu smo na predzadnjem mjestu na planeti po istoj ocjeni i svega 2% teritorije je pod nekim oblikom zaštite, a izgovor je da smo presiromašni da bismo sebi mogli priuštiti da štitimo prirodu. Međutim, stvar je upravo suprotna. Zaštita prirode bi istovremeno bila i ogromna razvojna šansa. Evropska unija je napravila ocjenu Natura 2000 područja, odnosno koliko je novca uloženo u njih i koliko novca se dobije od tih područja. Rezultati studije su bili takvi da na nekakvih 6 milijardi eura, koliko se godišnje potroši na infrastrukturu i na plate zaposlenih u zaštićenim područjima, dobit iznosi između 200 i 300 milijardi eura. Ogroman novac. Međutim, kod nas, dok god negdje imate malu hidroelektranu, dok god imate mjesto odakle možete izvući šljunak ili izrezati šumu, tu nema zaštićenih područja. Tu je dobit sitnog biznisa koji je izvanredno uvezan sa politikom puno značajnija od bilo kakve dobrobiti koju zajednica može imati.

Aida Jokanović

Postoji izvještaj koji je objavljen u februaru 2019. godine u kojem stoji da termoelektrane sa svojim zagađenjima na Balkanu mnogo utječu na zdravlje stanovnika Evropske unije. Molim Vas za Vaš komentar na ovaj izvještaj.

Anes Podić

To je dosta dramatično odjeknulo. Kad smo imali prošle godine posjetu komesara za proširenje, Johannesa Hahna, taj izvještaj je citiran kao argument protiv izgradnje nove termoelektrane kod Tuzle. Šta je zapravo problem? Od zagađenog zraka puno ljudi na planeti umire svake godine, a svaka sedma smrt je izazvana zagađenim zrakom. Godišnje se procjenjuje za zemlje unutar Evropske unije da od zagađenog zraka umre skoro pola miliona ljudi i zaista je to krupan problem. Svaka zajednica pokušava da se izbori s tim problemom. Naše termoelektrane su definitivno ogromni zagađivači. Procjena te studije je da nekih 3.900 ljudi umre godišnje, od toga u zemljama Evropske unije negdje 2.000 i to je tek malo manje od pola procenta od ukupnog broja umrlih. Termoelektrane su puno veći problem za nas. One zagađuju okoliš na razne načine, nije samo u pitanju zrak. Imate problem i sa zagađenom vodom, sa zagađenim tlom. Zagađenje koje one naprave će trajati još dugo vremena nakon što prestanu da rade. To su problemi koje mi moramo da riješimo. Međutim, problem je što novca za njihovo zatvaranje nema. Mi bismo mogli preći na druge izvore energije. Međutim, šta se kod nas desilo? Prije koju godinu smo imali cijeli serijal napora Delegacije Evropske unije da se izlobiraju akcize da možemo otplaćivati postojeće i praviti nove autoputeve. S druge strane, jedina međunarodna studija na tu temu rađena je od strane Japanske agencije za međunarodni razvoj iz 2001. godine. Njihova preporuka za Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na stanje u zemlji, na naše siromaštvo, broj stanovnika, jeste da jedino ima smisla praviti autoput od Sarajeva do Zenice. Za bilo šta drugo smo presiromašni. Akcize su izglasane i od njih se godišnje prikupi 500 miliona KM. Da bi se ove naše prljave termoelektrane zatvorile, potrebno je tek nešto više novca - 600 miliona KM. To je procjena. Međutim, novca za to nema. Nećemo ga dobiti. Ne možemo ih zatvoriti. Podrške Evropske unije u tom smislu nije bilo. Važniji su bili autoputevi koji nam ne trebaju. Zaključak je jednostavan.

Aida Jokanović

Zaključili smo da novca nema, a da li ima političke volje da se riješi zagađenje zraka? Da li možemo reći da su zakoni u ovoj zemlji pravljeni tako da budu po mjeri zagađivača?

Anes Podić

Nije samo zrak u pitanju. U bilo kojoj oblasti okoliša su isti problemi. U tom talasu entuzijazma od 2003. godine entiteti su dobili set okolišnih zakona. To je na papiru sve lijepo i krasno, međutim kada pogledate kako se provode ovi mehanizmi, onda vidite da ključne stvari tu nedostaju. Kazne za zagađivače su izuzetno male. Primjera radi, željezara u Zenici koja je vjerovatno najveći zagađivač Zenice i koja zaista krši odredbe i ono što je napisano o skromnim uslovima za okolišne dozvole. U 2016. godini su platiti svega 6.000 KM kazni. Kao malo veći granap. I takva je situacija za bilo koju oblast okoliša. Zagađivači mogu da rade šta god hoće. Imamo niz strašnih primjera. Na Bjelašnici imamo cijelo naselje koje je niklo bez okolišne dozvole, gdje inspekcija samo zažmiri, što ne bi bilo toliki problem da se odatle cijelo Sarajevo ne snabdijeva vodom. Jednostavno, sistem ne postoji.

Aida Jokanović

Imamo i regionalni problem. Šta ćemo sa velikim količinama otpada i smeća koji rijekama dolaze u Bosnu i Hercegovinu iz susjednih zemalja i obrnuto?

Anes Podić

Probleme koje mi imamo imaju i susjedne zemlje. Hrvatska je, naravno, tu nešto bolja, oni su članica Evropske unije i tu vrijede sasvim druga pravila. Međutim, region ima slične probleme i sa zrakom i sa otpadom i to se samo prelijeva iz jednog mjesta u drugo. Oni strašni snimci koje smo u prilici da vidimo sa Višegradskog jezera pokazuju da je to uglavnom otpad koji je došao iz Crne Gore i Srbije. Međutim, za naše političare to nikada nije tema. Teme su ove velikodržavne stvari, a za to kako ljudi žive svoje svakodnevne živote, kako im je okoliš svakodnevno zagađen, kako zbog toga kraće i teže žive, izgleda nikoga nije briga. Međutim, šta je tu bitno? Politika Evropske unije prema regionu. Nažalost, nismo tu nikakvu pomoć dobili. Prošle godine je objavljena strategija Evropske unije za Zapadni Balkan u kojoj uopće nema okoliša. Da je Evropska unija zaista htjela da nas primi u članstvo, okoliš bi tu bio jako bitan. Oblast zaštite okoliša u cjelokupnom paketu zakona koji morate imati da biste došli u poziciju za učlanjenje je, nakon poljoprivrednog dijela, najobimniji. Tu vam zaista treba gomila posla i novca da to ispunite. S druge strane, zemlje regiona imaju toliko problema da im je pomoć zaista neophodna. U tom paketu nema okoliša, imate neke druge stvari, ali okoliša ne. To je najbolji dokaz da Evropi zaista nije stalo. S druge strane nije ni našim političarima stalo nego je riječ o nekakvoj igri: Mi se kao učlanjujemo, oni nas kao primaju. I to će se nastaviti sljedećih nekoliko decenija.

Aida Jokanović

To je dobar šlagvort za moje sljedeće pitanje. Šta Vi predviđate: da li će Bosna i Hercegovina ući u Evropsku uniju i NATO i šta to znači za ekologiju, za naš okoliš i našu klimu i klimatske promjene?

Anes Podić

Bilo bi lijepo da smo zaista ozbiljni i mi i Evropska unija u tom procesu učlanjenja, ali mi se nećemo tako lako učlaniti. Okoliš je tu najbolji primjer. Stanje našeg okoliša je čak i gore nego prije petnaest godina kada smo dobili set okolišnih zakona. Bez radikalne promjene na tom dijelu, učlanjenja nema.

Aida Jokanović

Hvala Vam mnogo.

Anes Podić

Hvala Vama.