ULOGA MEDIJA

Publika je saučesnik u kreiranju tabloidne stvarnosti

Time Is Up! - ULOGA MEDIJA
Vildana Selimbegović

glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

“Mislim da i dalje treba da postoje novine koje neće podilaziti publici i koje će se baviti svojim poslom…”

Pa, i u svijetu su tabloidi daleko tiražniji od objektivnih, analitičkih, dobrih, ako hoćete i odličnih novina. To je tako u Velikoj Britaniji i u SAD-u, zašto bi u Bosni i Hercegovini bilo drugačije s obzirom na to da mi uz to imamo i tri tržišta, podijeljenu zemlju. Ono što ja mislim da je važno za 'Oslobođenje' jeste ta naša tvrdoglavost. Mi smo i dalje novina koja se prodaje na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Priznaju nam da za sugovornike imamo i jedne i druge i treće, a sa zadovoljstvom naglašavam i one četvrte, građane, ostale, jer mi smo svi onda podvedeni pod tu imenicu, ali mislim da nije više problem u priči o uređivačkim politikama. Cijeli svijet je otišao u populizam. Svi rezultati izbora posljednjih godina, ne samo kod nas, govore o desnim zaokretima, govore o tom podilaženju publici kojoj se to jako sviđa. Mislim da i dalje treba da postoje novine koje neće podilaziti publici i koje će se baviti svojim poslom i ja se opet nadam da će doći vrijeme kada će to ponovo biti na cijeni.

Aleksandar Trifunović

glavni i odgovorni urednik online magazina Buka

“Javni servisi u Bosni i Hercegovini su manje-više pod kontrolom politike.”

Javni servisi u Bosni i Hercegovini su manje-više pod kontrolom politike. Politika ima veoma značajnu ulogu u formiranju upravnih odbora, uređivačkih kolegijuma, na neki način i u određivanju kad i kakve vijesti će da se plasiraju. Ja dolazim iz Banja Luke gdje je Televizija Republike Srpske koja je pod potpunom kontrolom Milorada Dodika i njegove partije.

Željka Mihaljević

suosnivačica radio-stanice Studio N u Livnu

“…koliko je novinar slobodan u obavljanju svoga posla kada je u pitanju redakcija, kada je u pitanju uređivački kolegij i kada je u pitanju neko iz sjene ko možda nadgled…”

Hajmo prvo sada poći od onoga koliko je novinar slobodan u obavljanju svoga posla kada je u pitanju redakcija, kada je u pitanju uređivački kolegij i kada je u pitanju neko iz sjene ko možda nadgleda, ko možda dirigira određene stvari. Ja uvijek kažem da nisam primjer za ugroženo novinarstvo, jer smo naš radio osnovali dvojica kolega i ja i onda kad sjednem za onaj mikrofon ja kažem šta god hoću i šta mi god padne na pamet. To je sloboda koja se ne može platiti. Ne može se platiti taj užitak da vi kažete da ste na putu od kuće do posla vidjeli to i to, ono što ljude zanima, komunalne stvari od prljavog potočića, do razbacanog smeća. Prokomentirate kao u svojoj kući i to je fenomenalno. To je predivan osjećaj.

Srećko Latal

politički analitičar, regionalni urednik BIRN-a

“Najviše se prate oglasi za zapošljavanje u inostranstvu.”

Ima ona stara – ne znam je li bosanska ili balkanska – poslovica: Nemoj raditi drugome ono što ne bi volio da ti drugi rade. A kod nas se upravo to radi. Mi nipošto ne damo drugima da nama rade nešto, ali isto tako smatramo da je uredu da to isto što ne dopuštamo drugima, mi radimo njima. Činjenica jeste da je naša kompletna javnost vrlo slojevita u tim svojim paradoksima, gdje se opet raznorazni međunarodni faktori pokušavaju uvući u neke lokalne igre. Međutim, to je u zadnje vrijeme postalo vrlo zbunjujuće, čak i za ljude koji se bave time, imajući u vidu da se kod nas jedan dobar dio medija uključio u raznorazne političke igre. Dobar dio civilnog društva se uključio u to, svako na svoj način, tako da je danas vrlo teško pročitati ili čuti jednu kvalitetnu analizu, bilo domaće političke scene, bilo međunarodne političke scene. Mislim da je to jedan od razloga zašto sve više ljudi sve manje prati lokalne medije. Najviše se prate oglasi za zapošljavanje u inostranstvu.

Vildana Selimbegović

glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

“'Oslobođenje' je jedina novina koja se sustavno bavi kulturom u Bosni i Hercegovini.”

Evo mi probavamo sve suprotno. Opstali smo, živi smo. 'Oslobođenje' je jedina novina koja se sustavno bavi kulturom u Bosni i Hercegovini. Mi zaista insistiramo na našem KUN-u. Mi se bavimo obrazovanjem. Mi insistiramo na temama koje se tiču upisa u škole, odnosa prema djeci, promjene učiteljica, odnosa prema našim diplomama odnosno prema agencijama koje bi trebale da certificiraju diplome naših studenata, problemima na univerzitetima, problemima koje imamo u zdravstvu. Dobar dio dokumentarnog programa je uvijek pripadao javnim servisima. Kod nas se čak i to očekuje od privatnih medija ili od 'Oslobođenja'.

Aleksandar Trifunović

glavni i odgovorni urednik online magazina Buka

“Ja mislim da je najveći problem medija u Bosni i Hercegovini podilaženje publici i to je ustvari i regionalni problem.”

Ja mislim da je najveći problem medija u Bosni i Hercegovini podilaženje publici i to je ustvari i regionalni problem. Mi imamo situaciju da, ako pogledamo koji su to najgledaniji programi, vidimo da su to reality sadržaji koji izazivaju zgražavanje. Svako ko ima imalo mozga, ko ima djecu, ko želi da ih vaspita, treba da se zgrozi onim što se gleda u reality programima, a ti programi su ipak gledani. To znači da publika traži takve sadržaje. Publika u ovakvoj tabloidnoj stvarnosti u kakvoj mi živimo je saučesnik u kreiranju sadržaja koji imaju i lažne vijesti, koji imaju vijesti koje izazivaju mržnju, koji imaju vijesti koje zaglupljuju. Publika na neki način izborom programa koji će gledati delegira te programe kao medijski, odnosno marketinški isplative, a ako znate da, kada pričamo o tim reality sadržajima - samo sam ih pomenuo kao primjer, uopšte ne mislim da su jedini uzročnik, da ne bude zabune - kada gledate te reality sadržaje, imate informaciju da jedan broj publike, ogroman dio, gleda te ljude dok spavaju.

Avdo Avdić

novinar portala Žurnal

“Mi smo u posljednjih 6-7 godina objavili desetine hiljada materijalnih dokaza o korumpiranosti bh. pravosuđa, ali ne postoji sankcija.”

Radimo svakodnevno. Izvještavamo, ali nema efekata. Postaje besmisleno što mi svi zajedno radimo, i mi u "Žurnalu", i Vi Vildana i svi drugi mediji koji su objavljivali. Kada nema nikakve sankcije za ono što mi objavimo, onda sve to postaje besmisleno. Vi ste objavili milion dokaza u proteklih dvadesetak godina o neradu bh. pravosuđa. Mi smo u posljednjih 6-7 godina objavili desetine hiljada materijalnih dokaza o korumpiranosti bh. pravosuđa, ali ne postoji sankcija. Možda sada nakon slučaja ´Potkivanje´...