Interes za Bosnu i Hercegovinu proizlazi ne iz onog što ima, nego onog što nema: stabilnost i sigurnost

Mi smo zatvoreni u kavez straha regionalnog karaktera. Pokušavaju nas u tome zadržati. Opet su nacionalne tenzije zategnute do kraja. Ovog puta se otvaraju, uslovno rečeno, puno ozbiljnija pitanja nego u ranijim nacionalni zatezanjima pred izbore. To je naprimjer promjena granica. To je nešto na šta se svakome u Bosni i Hercegovini zaledi krv u žilama jer zna čemu to vodi i kako bi to izgledalo.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina već jako dugo nije postojala kao zasebna država, već šesto i nešto godina. Prvo za vrijeme otomanske Turske, zatim Austro-Ugarske, pa poslije toga stare Jugoslavije, pa novije Jugoslavije. Nakon rata, čini mi se, smo upali u taj kolonijalni mentalitet gdje se s jedne strane vrlo često bunimo da drugi pokušavaju da upravljaju nama, a s druge strane, gotovo na neki perverzan način, želimo da se drugi bave nama. Nažalost, čini mi se da smo posebno u ovih posljednjih 25 godina naučili ili smo kao narod počeli da vjerujemo da mi jesmo i treba da ostanemo u centru svjetske pažnje. Kao što se zna, svijet se drastično promijenio, evo u nekoliko posljednjih mjeseci, godina, tako da se tu ne samo Bosna i Hercegovina nego čitav Balkan u suštini ne nalaze ni blizu neke top liste prioriteta, niti američke niti evropske, pa ni ruske ili turske strane politike. U situaciji kada ni naši politički predstavnici ni civilni predstavnici, a ni sami građani ne znaju kako da urede ovu zemlju za sebe, onda počinjemo povlačiti za rukav neko Tursku, neko Rusiju, neko Ameriku, neko Evropsku uniju. Imajući u vidu dosta haotičnu situaciju na međunarodnoj sceni, čini mi se, mi tu samo dodatno uvlačimo konfuzije u našu unutrašnju politiku koja je sama po sebi itekako kompleksna.

Možemo reći ovu konstataciju koja nije bila toliko vidljiva na regionalnom planu. Geopolitičkom promjenom i uzimanjem učešća Rusije na određenim područjima drugih konfliktnih zona, prvenstveno u ovom smislu na Bliskom Istoku, u raznim formama, zatim promjenom međunarodnih odnosa i Rusije sa Republikom Turskom, te nabavkom nekih sofisticiranih segmenata od strane Republike Turske nakon vojnog puča i približavanje određenih struktura između Rusije i Turske su dovele do toga da i ona područja gdje su manji intenziteti pokušaja vraćanja na međunarodnu scenu Rusije, ne samo kao ekonomskog nego kao vojnog aktera, donijeli problem i ovom regionu.

Oni jesu pijuni. Oni sasvim sigurno jesu pijuni geopolitičkih utjecaja. Neki se izdvoje u određenom segmentu i u određenom području, kao što se to sada može primijetiti sa Republikom Srbijom u pokušaju da dobiju i na unutrašnjem i na vanjskopolitičkom planu, sjedeći na dvije stolice, ispunjavanjem ili neispunjavanjem određenih obaveza. Ali, u tom smislu naravno i NATO savez pokušava maksimalno da čini sve što je u njihovoj moći, pa i kroz evropsko-atlantsku vezu koja postoji i zbog toga imamo u posljednjih godinu dana, bez obzira na zastoj koji se desio, bez obzira na neformiranje vlasti, jedan jak pristup i na unutrašnjem planu u Bosni i Hercegovini i na regionalnom planu i Sjedinjenih Američkih Država unutar NATO koalicije, odnosno unutar diplomatskih odnosa koje imaju na području regiona.

To je jedan paradoks da vi ne uspijevate zauzeti stav gdje i kako želite da živite. Sama činjenica da ljudi komentarišu, kada je riječ o Bosni i Hercegovini - a to je na neki način i kada slušate strane komentatore slučaj - da trenutno najveći interes za Bosnu i Hercegovinu od stranih zemalja pokazuju Rusija i Turska. I to je tačno. Drugi se nešto pretjerano ne zanimaju - da se ne lažemo - osim protokolarno. Imate ambasadore sa boljim ili lošijim instagram profilima i to je sve što se tiče diplomatije u Bosni i Hercegovini i njenog interesa za ovu zemlju. Ali mi imamo situaciju idolopoklonstva prema liderima kao što su Erdogan i Putin, imate osjećaj da podržavate njihovu borbu protiv nečega i da ste vi tom podrškom dio te borbe. Ali ste isto tako svjesni da tamo jednako nema posla, kao što nema ni ovdje. Tamo ljudi jednako loše žive. Ako uzmemo za primjer Rusiju, to pokazuju i statistike. Ali nikome ne bi palo na pamet da ode tamo ili bar ja to nisam čuo. Možda nekada tamo kad je bila olimpijada u Sočiju, tada je bilo puno posla na građevinama. Sada toga nema. Da skratim, imamo situaciju da ljudi ustvari imaju romantičarski pogled koji ih ideološki određuje u odnosu na njihovu okolinu, ali su isto tako vrlo pametni i znaju da će taj posao u Austriji, u Beču, Minhenu ili u Italiji biti mnogo bolje plaćen i mnogo sigurniji i da će se oni osjećati mnogo sigurnije u tim zemljama.

Svaka zemlja na ovom svijetu je predmet interesa država koje je okružuju i velikih sila koje imaju interes u svakom dijelu svijeta. Iz vizure problematike kojom se bavi Vaša emisija, moram reći da interes za Bosnu i Hercegovinu proizilazi jednostavno ne iz onoga što Bosna i Hercegovina ima, nego iz onoga što ona nema, a to je stabilnost i sigurnost. Bosna i Hercegovina već decenijama, nažalost, zbog okolnosti koje nisu u potpunosti uzrokovane njenim ponašanjem, dio je jednog područja koje je izvor nestabilnosti i zabrinutosti u zemljama regije, a i šire među velikim silama. Doći ćemo do toga šta je predmet tih koji se interesiraju za Bosnu i Hercegovinu. Kao što sam rekao, iz vizure onoga što Vas interesuje, moram naglasiti jednu jednostavnu činjenicu, a to je da smo mi predmetom interesa ovih sila o kojima Vi želite da čujete, samo iz razloga što se Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, NATO i ostale pretjerano ne zanimaju za nas. U tom vakumu - u prirodi se vakum uvijek ispunjava - stvara se jedan pogodan prostor za ulazak onih koji tu inače ne bi imali pristup i zato govorimo o interesima Rusije, Turske, arapskih zemalja i zemalja regije.

Ne postoji zemlja, ne postoji organizacija koja ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Opet naglašavam, Bosna i Hercegovina nije zemlja koja ima nešto što bi druge zanimalo. U tom slučaju bi se vjerovatno pojavila neka vrsta utakmice i onda bismo mogli reći da neka zemlja ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Ona je dovoljno mala, dovoljno neinteresantna, dovoljno siromašna resursima da se njome bave sve ove države koje sam spomenuo maloprije na marginama svojih glavnih interesa, a to su neke druge zemlje regiona.

Probleme koje mi imamo imaju i susjedne zemlje. Hrvatska je, naravno, tu nešto bolja, oni su članica Evropske unije i tu vrijede sasvim druga pravila. Međutim, region ima slične probleme i sa zrakom i sa otpadom i to se samo prelijeva iz jednog mjesta u drugo. Oni strašni snimci koje smo u prilici da vidimo sa Višegradskog jezera pokazuju da je to uglavnom otpad koji je došao iz Crne Gore i Srbije. Međutim, za naše političare to nikada nije tema. Teme su ove velikodržavne stvari, a za to kako ljudi žive svoje svakodnevne živote, kako im je okoliš svakodnevno zagađen, kako zbog toga kraće i teže žive, izgleda nikoga nije briga. Međutim, šta je tu bitno? Politika Evropske unije prema regionu. Nažalost, nismo tu nikakvu pomoć dobili. Prošle godine je objavljena strategija Evropske unije za Zapadni Balkan u kojoj uopće nema okoliša. Da je Evropska unija zaista htjela da nas primi u članstvo, okoliš bi tu bio jako bitan. Oblast zaštite okoliša u cjelokupnom paketu zakona koji morate imati da biste došli u poziciju za učlanjenje je, nakon poljoprivrednog dijela, najobimniji. Tu vam zaista treba gomila posla i novca da to ispunite. S druge strane, zemlje regiona imaju toliko problema da im je pomoć zaista neophodna. U tom paketu nema okoliša, imate neke druge stvari, ali okoliša ne. To je najbolji dokaz da Evropi zaista nije stalo. S druge strane nije ni našim političarima stalo nego je riječ o nekakvoj igri: Mi se kao učlanjujemo, oni nas kao primaju. I to će se nastaviti sljedećih nekoliko decenija.

Mi u okruženju, bez obzira koliko se trudili da pokažemo koliko se razlikujemo jedni od drugih, smo dosta slični. Ja bih rekla da mi funkcionišemo po istoj matrici i one stvari koje mi u svakodnevnom životu živimo u Bosni i Hercegovini u nekoliko nijansi se razlikuje od onoga što gledamo i u Hrvatskoj koja je članica Evropske unije, a pogotovo u Srbiji, Crnoj Gori i našem okruženju. Mi imamo, zapravo, istu mentalnu strukturu po kojoj funkcionišemo. Postoji ta neka tanka linija koja nam pokazuje zapravo koliko se istovremeno i mrzimo i volimo i koliko pokušavamo na toj mržnji gradite naše odnose.

Vrlo teško. Iz prostog razloga što mi unutar Bosne i Hercegovine imamo cijele političke grupacije, čak i one koji se nalaze na zvaničnim funkcijama, koje zastupaju interese susjednih država. Nije tajna da se pogotovo aktuelne vlasti iz Republike Srpske zalažu za interese Srbije. Isto tako imamo i 'hrvatsku komponentu' koja gleda pravac Zagreba. Mi u Bosni i Hercegovini imamo generalno problem nedostatka identifikacije sa sopstvenom državom i zastupanja interesa susjednih država. Naravno da to koriste i susjedne države. Mislim da pogotovo Srbija u jednom dijelu vrlo vješto manipuliše Republikom Srpskom u nastojanjima da riješi svoje stvari, ali isto tako i da riješi slučaj Kosova. Ja bih rekla da je to moguće promijeniti, odnosno napraviti jednu vrstu iskoraka, ako bismo imali druge političke opcije, kako na vlasti u Bosni i Hercegovini tako i u susjedstvu.

Naravno da jeste. Mi smo uvijek bili čvorište, na raskrsnici i uvijek je kod nas postojala kletva, regionalna kletva: 'Dabogda ti kuća bila na raskrsnici.' Nas su sve kletve pogodile pa i ono 'Dabogda živio u uzbudljivim vremenima'. Sve je moguće. Za Tursku smo jako bitni, da se razumijemo. Da ne kažem koja je veza: zrak, nebo, avioni, protok, vazdušni saobraćaj, put ka Evropi. Za Kinu također - put svile i ovo što je sada 'Road and Belt Initiative'. Lakše je tuda ići nego ići morem i zaskakati gdje i kuda. Jesmo svima bitni. Rusiji smo bitni, a još im je draže što smo daleko, a bitni smo, da može tako iz daljine da brani neke svoje interese jer ni Rusija, kao ni ostale zemlje, nikome nisu prijatelji. Oni su samo interesni prijatelji i to se uvijek pokazuje. Nemojte zaboraviti da je Turska i u vrijeme rata, dok su i Bošnjaci ovdje ginuli, održavala savršeno dobre odnose sa Beogradom. Kasnije je došlo do male krize kad su prerano priznali Kosovo, ali se to uvijek izglađivalo. Turska ima ovdje, za razliku od ostalog svijeta, konstantnu politiku, konstantne interese. Rusija također uvijek ima jednake interese koje mi ne želimo da vidimo, samo se dešava da neki partneri od američkih postanu ruski. To mi gledamo stalno. Ono što mene najviše boli je da smo mi sami sebi najmanje bitni i ono što me također strašno boli je što naša spoljna politika vodi uvijek negdje drugdje, a ne u ovu zemlju. I svi ovi igrači koje ste naveli više vode našu spoljnu politiku i igrače na našoj sceni, nego što su ti igrači okrenuti svojoj zemlji i vode politiku u interesu vlastite države. Stalno slušamo: Ako to Srbija uradi, onda ćemo mi uraditi to. Ako je Turska to rekla, onda ćemo uraditi to. Ako je Rusija to rekla, onda ćemo mi itd. To je strašno - da mi sami sebi nismo važni, a drugima na neki način interesno jesmo.

Kroz ova poglavlja o kojim sam govorila, postoji unutarnja i vanjska politika. Jako je bitna suradnja sa susjedima. Mi smo kroz zakon definirali koji su naši ciljevi. Na nama je da omogućimo ili koristimo alate kako doći do tih ciljeva. Ne može samo jedan entitet, recimo Federacija, biti članica NATO-a ili Republika Srpska biti članica neke druge asocijacije. Znači, cijela država Bosna i Hercegovina mora biti spremna preuzeti odgovornosti i voditi procese kako bi se sutra opredijelili za euroatlantske ili europske integracije. Smatram da sve ono što trebamo provesti, kada govorimo o pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, je na neki način sadržano u našim ANP-ovima, kada govorimo o pristupanju NATO-u.

Sjedinjene Američke Države, ukoliko to odluče, mogu djelovati u Bosni i Hercegovini na način na koji oni odaberu. Njima nikakav problem ne predstavlja pravni ili institucionalni okvir djelovanja. Razlog zbog kojeg se OHR ne zatvara i zbog kojeg je još uvijek tu je zato što predstavlja jedan institucionalni okvir koji se ne mora ponovo uspostavljati i preko kojeg se međunarodna zajednica, u ovom slučaju i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, može u bilo kojem slučaju, ukoliko tako odluče, aktivirati i pojačati svoj interes u Bosni i Hercegovini.

Rusija je nekadašnja velika sila koja pokušava da vrati taj svoj status. To čini simbolički, budući da nema snagu da se uhvati ukoštac sa Sjedinjenim Američkim Državama, na teritorijama koje su njima bitne, izuzev Ukrajine donekle, ali i tu su se morali na kraju povući. U slučaju Bosne i Hercegovine mogu djelovati jer im se niko stvarno ni otvoreno ne suprotstavlja. I u tim slučajevima, na sjednicama koje pominjete, Rusija uglavnom zadržava pravo na izdvojeno mišljenje, odnosno ne osporava odluke koje su donesene niti pokušava spriječiti njihovo donošenje, nego se stavlja sa strane, izrazi neku rezervaciju i pokušava reći da ona zapravo ne stoji iza te politike, ali ne ulaze u otvoreni konflikt sa zemljama koje sponzoriraju odluke Vijeća za implementaciju mira.

Što se tiče Turske, ona također djeluje u situaciji koju smo definisali na početku, a to je područje vakuma u kojem ne postoje interesi, nego postoji utjecaj velikih sila pa se Turska tu pojavljuje kao neko ko može imati interes u regionu. Što je normalno. Turska je ogromna zemlja i Turska je zemlja na Balkanu i Balkan je njena sfera i interesa i utjecaja, s tim što ne treba preuveličavati taj utjecaj, jer je Turska zemlja koja je na zanemariv način prisutna u zemljama Balkana, ekonomski pa onda i politički, a kamoli vojno. Njihov prevashodan interes na području Balkana su recimo Bugarska i Rumunija koje su članice Evropske unije, donekle Srbija, a Bosna i Hercegovina je na neki način simbolički prisutna tu.

Kina se pokušava ekonomski uključiti u Evropsku uniju, odnosno generalno u svijetu i pokazati se kao pravi ekonomski partner, a ne samo kao proizvodna baza i izvor jeftinih proizvoda. To je zvanična politika Kine i u tu politiku potpada i Bosna i Hercegovina, ne zato što je Kina zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu. Apsolutno nije. Nego zato što je ona dio regiona za koji su zainteresirani kroz svoje različite ekonomske inicijative - Belt and Road, 17+1 itd. - kroz koje ona pokušava ostvariti svoj utjecaj u svim zemljama regiona. Bosna i Hercegovina je samo dio tog paketa.