×
Time is Up!

Žarko Papić

politički i ekonomski analitičar
razgovara: Zlatko Dizdarević - novinar, diplomata, publicista

TRANSKRIPT

Zlatko Dizdarević

Žarko Papić je kao rođeni Sarajlija najveći dio svog života proveo u Beogradu i Parizu. Bio je ministar u vladi Socijalističke Republike Srbije i SFR Jugoslavije, ambasador Jugoslavije pri OECD-u, podnio je ostavku 1992. godine zbog rata u Bosni i Hercegovini i vratio se 1996. u Sarajevo. Najveći dio vremena radio je u Inicijativi za bolju i humaniju inkluziju kao direktor. Objavio je destine knjiga, studija, članaka i istraživačkih radova. Bio je glavni konsultant u preko trideset međunarodno finansiranih projekata. Dvije studije o humanom razvoju dobile su svjetske nagrade UNDP-a i OECD-a. Ovi zadnji elementi biografije su jako bitni da bi se razumjelo koliko Žarko zna o nečemu što se zove sistem funkcionisanja svijeta, šta znače sistemi uopšte u organizaciji država i svega ovoga što mi danas ovdje živimo, pa odatle i pitanje iz ove perspektive: Šta je ovdje ‘sistem’, ako postoji ili takav kakav postoji i gdje je to u odnosu na normalni svijet?

Žarko Papić

Ovdje postoji sistem sa duplim dnom, ako tako mogu da kažem. Na neki način treba zaboraviti ono što je ustavima ili Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljeno kao sistem. Taj sistem nije dobar. Naravno, govorim o Ustavu Bosne i Hercegovine. Ja držim, pa ću se vratiti na suštinu problema, da i najgori ustavni sistem, pod pretpostavkom da imate normalne političke subjekte kojima je interes građana i razvoj društva u prvom planu, funkcioniše. Ali, kada imate najgori ustavni sistem, onda bi on uspio samo sa boljim političkim snagama. Kad imate najbolji sistem sa ovakvim snagama kakve mi imamo, opet ništa ne bi funkcionisalo. U čemu je, dakle, stvar? To duplo dno ili paralelni sistem sastoji se u strukturi, vrlo specifičnoj, tzv. političkih stranaka koje to nisu. One se lažno predstavljaju. To su interesne kartelske organizacije, mafijaški jezik koristim jer to odgovara manje-više tome, koje formiraju to duplo dno ili paralelni sistem gdje je nacionalni ineteres neka vrsta ideološkog omotača, a ustvari se radi o sudaru nacionalnih, oligarhijskih kapitala koji su spregnuti sa vodećim nacionalnim političkim partijama. One, dakle, imaju to duplo dno koje funkcioniše.

Zlatko Dizdarević

To što ste rekli, bez obzira na negativnu konotaciju i bez obzira na rezultate koje imamo, podrazumijeva određenu kartelsku, mafijašku, kriminalnu pamet. Dakle, to podrazumijeva i činjenicu da to može biti sofisticirani projekat. Moram da kažem da nemam utisak da to ovdje funkcioniše na nivou sofisticiranog projekta. To je poprilično primitivno, prepoznat projekat, ali funkcioniše. Šta je to što mu omogućava da postoji takav kakav jeste i zašto mi to već treću deceniju živimo? Nemamo iole suvisliji odgovor od strane nekoga ili nečega što se može definisati kao pozitivno u odnosu na tu realnost.

Žarko Papić

Mi možemo govoriti i o kontrolisanom haosu kao projektu za Bosnu i Hercegovinu. U tom projektu, moram reći, nije nevina ni međunarodna zajednica, ali ostavimo nju sad postrani. Bavimo se domaćim. Vidite šta taj sistem omogućava. Zašto, naprimjer, na izborima ne dolazi do ozbiljnih promjena? Mislim da su dva osnovna razloga za to. Jedan od njih je struktura birača, dakle oni koji su izašli na glasanje. Posljednji statistički podatak je to da je u čitavoj Bosni i Hercegovini zaposleno oko 806.000 ljudi. Od toga je 208.000 u javnom sektoru. To je 26%, što je apsolutni evropski rekord jer npr. Slovenci imaju 16%, a Nijemci, naravno, samo 11% zaposlenih u javnom sektoru - administracija, obrazovanje i zdravstvo. Dodajte tome javne kompanije. Tu je zaposleno oko 50.000 ljudi. Došli smo do brojke od četvrt miliona. Naravno, neće svi oni glasati za vladajuće nacionalne partije, ali većina hoće, zato što su oni svoj posao dobili ili nepotističkim vezama ili partijskom knjižicom ili na drugi način. Oni su, dakle, unaprijed kupljeni, ako tako mogu da kažem.

Zlatko Dizdarević

Ili egzistencijalno ucijenjeni.

Žarko Papić

Apsolutno. Pazite, vozač u bilo kom ministarstvu kojeg je doveo ministar iz XY partije pojma nema kakav je program te partije. On misli da glasa za svoje radno mjesto. I s pravom se boji da će, ako njegov ministar izgubi, drugi ministar zamijeniti vozača. Jer tako sistem funkcioniše. To je, dakle, unaprijed milion glasova. U odnosu na ukupan broj glasača, o biračkom spisku govorim, to je preko 3.300.000 i to je već 33%. Otprilike tako. Dakle, da bi se promijenilo nešto demokratski, na izborima, Vi biste morali imati još najmanje 1.200.000 birača. To je 2.200.000, odnosno izlaznost od 65-67% ukupnog upisanog biračkog tijela. U 2014. godini smo imali 54% izlaznost koja odgovara ovoj ravnoteži moći koju oni između sebe drže. Da li će SDA izgubiti ili dobiti 2 procentna poena nije presudno. Jednako važi za HDZ, SNSD ili ako hoćete SDS, ne uzimam čitav Savez za pobjedu. To je jedan dio. Drugi dio jeste na neki način projekat, mada ga nikad niko nije razvio, ali se može naslutiti: zgaditi politiku svakome. Kada gledate našu javnu političku scenu, prosto mislite da ne odgovara elementarnom građanskom obrazovanju da učestvujete u tome. Ako ste iz dobre familije - Bože me zakloni da se ja sada pojavim negdje u politici. Dakle, zgadite politiku većini i time držite nizak nivo izlaznosti na izborima u Bosni i Hercegovini. Bojim se da u tom sistemu nemate nikakvo rješenje, kao što se bojim da će na ovim izborima situacija biti možda nešto malo bolja, ali ne dovoljno dobra da bi došlo do ozbiljnjijih preokreta.

Zlatko Dizdarević

Povodom ove zadnje rečenice, a vratit ćemo se poslije na pitanje koje želim da postavim, to praktično znači, kad se pojednostavi sve ovo što je rečeno, iako je vrlo precizno i jednostavno kazano, da osnovni postulati demokratije, uključujući i izbore, de facto ne važe kod nas, odnosno ne mogu biti primijenjeni onako kako je zamišljeno da budu primijenjeni i praktično nas dovode u jedan ćorsokak, iako teoretski postoje mehanizmi koji kažu: ako si nezadovoljan nekim, ideš na izbore pa biraš drugoga. To praktično kod nas u sadašnjoj konstelaciji ne možemo da postignemo.

Žarko Papić

Apsolutno je tako. Dakle, kada govorimo o onih milion unaprijed ‘kupljenih’ birača - čast izuzecima - oni čine tu kritičnu masu i ona je skoro nedodirljiva. Pitanje je kako izvući ovih, sada metaforički govorim, dodatnih milion i dvjesto, posebno kako izvući mlade da glasaju. Ako u javnosti postoji opće prihvaćeno mišljenje koje proizvodi gađenje politikom - svi su isti - onda vi nemate nikakvu motivaciju. Vidite da ovi ništa ne valjaju, ali ne vidite alternativu. Prvo, nisu svi isti, mada moram reći da imate apsurdnu situaciju. Ovog momenta ušli smo u zadnji mjesec pred izbore, objavljen je jedino predizborni program SDP-a. Nemate predizborne programe koji su objavljeni. Negdje ih tajno možete dobiti, pa vidjeti.

Zlatko Dizdarević

Još gore je što niko od glasača, od onoga što je javnost, ne reaguje na to.

Žarko Papić

Sve se redukuje na mitingašku situaciju, uslovno rečeno, i tu se negdje gubi suština bilo kakve demokratije. Vraćam se na mlade. Kako sada povećati izlaznost? Morate nečim motivisati apstinente. Pokazati da ste drugačiji. Kako to možete pokazati? Sopstvenom dekontaminacijom. Dakle, nema partije koja je potpuno nevina kad je riječ o nepotizmu ili bilo kojim drugim zlouptrebama političke moći. Zatim, novim licima, kvalifikovanim, sa referencama u nečemu čime su se bavili i licima koja će moći da govore najkonkretnije o konkretnim stvarima. Tu sada djeluje regionalna situacija - mi smo zatvoreni u kavez straha regionalnog karaktera. Pokušavaju nas u tome zadržati. Opet su nacionalne tenzije zategnute do kraja. Ovog puta se otvaraju, uslovno rečeno, puno ozbiljnija pitanja nego u ranijim nacionalni zatezanjima pred izbore. To je naprimjer promjena granica. To je nešto na šta se svakome u Bosni i Hercegovini zaledi krv u žilama jer zna čemu to vodi i kako bi to izgledalo. Da ste me pitali prije šest mjeseci da li će biti ozbiljnijih promjena, ja bih bio spreman da kažem da postoje ozbiljne šanse. To je, naravno, zavisilo od sposobnosti tzv. ljevice ili građanskih partija da, bez formalnog ujedinjenja naravno, zajedničkim nastupom artikulišu nešto što će povući taj dio biračkog spiska koji ne glasa da izađe na glasanje i dobije kritičnu masu, ako tako mogu reći. Mora biti koalicija na kraju. Međutim, to je izostalo. Sad da ne ulazimo u razloge zbog kojih je izostalo, ali to nisu dječije bolesti ljevičarenja, nego staračke bolesti ljudskih sujeta.

Zlatko Dizdarević

Ovo sada nagoni na zaključak, odnosno na slutnju, da mi praktično u političkom spektru onih snaga, onih partija koje izlaze na izbore, u suštini, osim mitingaških proklamacija, nemamo bitnu razliku, suštinsku razliku jednih i drugih, ma kako se zvali i ma kako se deklarisali, kao što nemamo ova dva elementa koja ste naveli. Nemamo dekontaminaciju koja će biti prepoznata kao pozitivan gest, kao hrabrost, kao projekat, a mi nemamo projekat. Znači li to da smo mi praktično, iako ne želim da budem pesimista, to nije ni cilj ovih razgovora, blokirali unaprijed šanse za promjenu i na ovim izborima koje imamo zato što imamo gotove liste, zatvorene liste? Tu se na prste jedne ruke mogu pobrojati značajnija nova imena ili ona za koje znamo da su nova i koja nemaju previše šanse.

Žarko Papić

Šanse postoje, naravno. Ali od svih nas, građana Bosne i Hercegovine, moram posebno reći od mlade generacije, zavisi hoće li ta šansa biti iskorištena. Igramo na tuđem terenu, publika je neutralna, moramo prvo probuditi publiku, a onda moramo teren pretvoriti u naš i zabijati golove. Ja čvrsto vjerujem - uostalom to mi je ideološko ili političko porijeklo, ta lijeva socijaldemokratska orijentacija - da je veoma važno da se ona artikuliše konkretno i da shvate da nije stvar u saopštenjima, u mitinzima, već da je stvar u komunikaciji s ljudima. Uz sav značaj društvenih mreža, na Balkanu je jednako važan glas. Ja sa vama razgovaram, a vi ste penzioner. Pola sata. Vi ćete svojoj supruzi reći da sam ja vas saslušao, da sam ja s vama razgovarao, da vam to izgleda ozbiljno, ona će reći svojoj komšinici, komšinica drugoj komšinici. Tako se širi mreža dobrog mišljenja.

Facebook
YouTube
Instagram
Email