×
Time is Up!

Srećko Latal

politički analitičar, regionalni urednik BIRN-a
razgovara: Dragan Markovina - historičar, publicista

TRANSKRIPT

Dragan Markovina

Srećko Latal je politički analitičar i čovjek sa ozbiljnim iskustvom rada u medijima i to ne samo sa domaćim nego i sa etabliranim stranim novinskim agencijama i što je možda najvažnije sa iskustvom rada u Balkanskoj istraživačkoj regionalnoj mreži koja je napravila velike stvari, po mom sudu, posljednjih godina na nekakvoj vrsti osvješćivanja ovih društava i davanja nekog drugog konteksta koji nikada nije bio popularan unutar dominantnih narativa. Imamo jednu vrlo kompleksnu temu o međunarodnim utjecajima na politiku unutar Bosne i Hercegovine, na njen vanjskopolitički položaj. Možemo početi razgovor s tim da je neupitno, barem iz moje perspektive, a vjerujem da se svi slažemo oko toga, da Bosna i Hercegovina nije suštinski samostalna u vanjskopolitičkim odnosima. Da li smatrate da je ovdje razvijena jedna vrsta kolonijalnog mentaliteta unutar zemlje i postoji li uopće danas nešto kao jedinstvena međunarodna zajednica?

Srećko Latal

Činjenica je da Bosna i Hercegovina već jako dugo nije postojala kao zasebna država, već šesto i nešto godina. Prvo za vrijeme otomanske Turske, zatim Austro-Ugarske, pa poslije toga stare Jugoslavije, pa novije Jugoslavije. Nakon rata, čini mi se, smo upali u taj kolonijalni mentalitet gdje se s jedne strane vrlo često bunimo da drugi pokušavaju da upravljaju nama, a s druge strane, gotovo na neki perverzan način, želimo da se drugi bave nama. Nažalost, čini mi se da smo posebno u ovih posljednjih 25 godina naučili ili smo kao narod počeli da vjerujemo da mi jesmo i treba da ostanemo u centru svjetske pažnje. Kao što se zna, svijet se drastično promijenio, evo u nekoliko posljednjih mjeseci, godina, tako da se tu ne samo Bosna i Hercegovina nego čitav Balkan u suštini ne nalaze ni blizu neke top liste prioriteta, niti američke niti evropske, pa ni ruske ili turske strane politike. U situaciji kada ni naši politički predstavnici ni civilni predstavnici, a ni sami građani ne znaju kako da urede ovu zemlju za sebe, onda počinjemo povlačiti za rukav neko Tursku, neko Rusiju, neko Ameriku, neko Evropsku uniju. Imajući u vidu dosta haotičnu situaciju na međunarodnoj sceni, čini mi se, mi tu samo dodatno uvlačimo konfuzije u našu unutrašnju politiku koja je sama po sebi itekako kompleksna.

Dragan Markovina

Koliko su ljudi u Bosni i Hercegovini uopće svjesni te objektivne potpune marginalnosti države Bosne i Hercegovine u međunarodnom poretku u vanjskoj politici danas. Pitam zato što ste se sigurno susretali, kao i manje-više svi koji ovdje žive, sa onim utopijskim nadanjima onih ljudi koji bi htjeli da ovdje nešto funkcioniše, pa se čuje ono vječno: ‘Neće to dati Amerika ili neko drugi.’ Koliko su ljudi svjesni, realno govoreći, beznačajnosti države u vanjsko-političkom kontekstu?

Srećko Latal

Morali bismo prethodno definisati na koje ljude mislimo, zato što, barem ono što ja primjećujem u zadnje vrijeme - to je možda neka nova realnost, nisam to prije na takav način primjećivao - je jedan totalni paralelizam unutar zemlje. Paralelizam u razmišljanjima i ponašanjima, s jedne strane onoga što mi zovemo javnost – u to uključujem institucije, političare, medije i civilno društvo – a s druge strane građana. Ono što primjećujemo u zadnje vrijeme jeste da je građane sve manje briga šta se dešava unutar zemlje i izvan nje. Ljudi pokušavaju da prežive kako znaju i umiju u ovoj dosta konfuznoj i sve goroj situaciji, a s druge strane imamo javnost koja se bavi tim nekim grandioznim pitanjima, od izbornog zakona, Daytonskog ustava, eventualnih promjena ustava itd. Kako smo već rekli, svako vuče za rukav te neke svoje adute, zato što nažalost naša politička scena već dvadeset, ako ne i trideset godina, pokušava da održi tu priču o ugroženosti gdje smo mi ugroženi i moramo da budemo ugroženi, da treba da se osjećamo ugroženim da bi nas neko od vladajućih elita onda branio, a njima u tome pomažu njihovi međunarodni partneri Turska, Rusija, Amerika itd.

Dragan Markovina

Nije li to paradoksalno da manje-više svaka od ove tri etnonacionalne sredine u Bosni i Hercegovini, ako ih možemo tako promatrati, ima zamjerku i strah - bez obzira bio on realan ili iracionalan – od vanjskopolitičkog utjecaja nekog od faktora, neko od Rusije, neko od Amerike, neko od Njemačke, neko od Turske itd. Imate realan strah i čak vam smeta vanjskopolitički utjecaj jedne sile, ali se vi tome ne želite oduprijeti nekom samosvjesnom vlastitom pozicijom, već istim oružjem, tj. pozivanjem na neku stranu međunarodnu silu. Povući ću paralelu sa nacionalizmom. Ako ste ugroženi ili se osjećate ugroženim od nekog nacionalizma, ne bi li odgovor trebao biti internacionalizam, a ne svoj nacionalizam, jer onda smo na terenu na kojem se sigurno gubi utakmica.

Srećko Latal

Ima ona stara – ne znam je li bosanska ili balkanska – poslovica: Nemoj raditi drugome ono što ne bi volio da ti drugi rade. A kod nas se upravo to radi. Mi nipošto ne damo drugima da nama rade nešto, ali isto tako smatramo da je uredu da to isto što ne dopuštamo drugima, mi radimo njima. Činjenica jeste da je naša kompletna javnost vrlo slojevita u tim svojim paradoksima, gdje se opet raznorazni međunarodni faktori pokušavaju uvući u neke lokalne igre. Međutim, to je u zadnje vrijeme postalo vrlo zbunjujuće, čak i za ljude koji se bave time, imajući u vidu da se kod nas jedan dobar dio medija uključio u raznorazne političke igre. Dobar dio civilnog društva se uključio u to, svako na svoj način, tako da je danas vrlo teško pročitati ili čuti jednu kvalitetnu analizu, bilo domaće političke scene, bilo međunarodne političke scene. Mislim da je to jedan od razloga zašto sve više ljudi sve manje prati lokalne medije. Najviše se prate oglasi za zapošljavanje u inostranstvu.

Dragan Markovina

Maloprije smo se djelimično složili oko toga da je Bosna i Hercegovina praktično cijelu svoju povijest od srednjeg vijeka živjela u nekoj vrsti podaničkog odnosa ili neke dominantne strane sile. Međutim, postoji jedan period, a to je partizanska borba i postoji Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, bar ja to tako vidim, unutar koje su građani Bosne i Hercegovine zajedničkim naporima nešto za sebe izborili. Izborili su slobodu od fašizma i stvaranje jednog sistema, bez obzira na to što je bio jednopartijski sistem i da ga ne treba idealizirati, te vlastitim snagama izborili jednu vrstu zajedničkog gledanja prema budućnosti. Dakle, izgradio se čitav niz industrijskog naslijeđa, modernog, intelektualnog, institucionalnog naslijeđa od domaće inteligencije, od domaće politike, od cijelog tog konteksta koji je tu bio. Da li se uopće slažete sa mnom oko ove teze? Drugo, imate li dojam da je baš zbog toga planski ubijeno socijalističko i antifašističko naslijeđe ili se pokušava ubiti, da bi se ta samosvijest uništila, da bi se uništilo kulturno i bilo kakvo drugo pamćenje da bi kolonijalni mentalitet prevladao?

Srećko Latal

To je jedno šesnaest pitanja u jednom. Pokušat ću ukratko redom da odgovorim. Što se tiče te naše partizanske prošlosti, barem ja koliko znam – ja sam rođen puno godina poslije – ali koliko sam čitao u knjigama historije da su se sva dešavanja tada odvijala u kontekstu Jugoslavije, tj. barem sam ih ja tako doživljavao. Nakon svega što sam vidio u zadnjih trideset godina, počeo sam vrlo iskreno da sumnjam u historiju, jer danas kada čitam knjige o onome što sam doživio vidim dosta toga što se ne slaže sa onim što sam vidio i doživio. Na neki način, historiju uvijek pišu pobjednici i u historiji se uvijek nešto izostavi, a nešto doradi, tako da mislim da to što je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, antifašistička borba za vrijeme i poslije rata, u svakom slučaju jeste udarilo jako dobre temelje za jedan dobar i kvalitetan život koji smo imali nakon Drugog svjetskog rata, posebno šezdesetih i sedamdesetih godina. Međutim, u tim dobrim temeljima postojale su ozbiljne rupe, ozbiljni nedostaci, jer se ti temelji ne bi tako lako urušili kao što jesu. Mislim da taj komunistički ili socijalistički režim nije ubijen nego da je on de facto ubio sam sebe. Jedan dio tog režima ostao je iskren prema toj ideji, a dobar dio tog režima je devedesetih skinuo jedne dresove i obukao druge, istrčao na teren pod nekim drugim nazivima. Vrlo me interesuje kako će se svi ti naši nacionalizmi odvijati dalje i kako će njih historija tretirati i da li će im oni dodijeliti istu sudbinu koju su oni dodijelili tim socijalističkim ili komunističkim korijenima.

Dragan Markovina

Postavit ću Vam još dva pitanja. Jedno koje se nadovezuje na ovo i jedno posljednje. Kad stavimo na stranu ideologiju i partizansku borbu, ovo je ipak zemlja koja je u socijalističkom periodu napravila vrhunska arhitektonska ostvarenja, koja je imala Energoinvest, koja je imala Soko Mostar i Aluminij, tj. koja je imala vlastitu pamet i bila zasluženo samopouzdana. Kako je to društvo došlo do te granice degradacije vlastitog samopoštovanja da stalno očekuje međunarodnu pomoć, da će mu neko riješiti problem koji ima unutar zemlje?

Srećko Latal

Nisam siguran da postoji jedan odgovor na to pitanje. Mislim da je to više kombinacija svih tih elemenata koje smo spomenuli. Od takve historije kakva je bila do dešavanja devedesetih i do jednog sistema gdje su se čak neka historijska dešavanja, kao što je na primjer Bitka na Kosovu sasvim drugačije prezentirala i iskoristila za neke sasvim druge priče. Ono što je za mene bio najveći kvalitet, posebno Bosne i Hercegovine – na stranu čitava bivša Jugoslavija – kao jedne specifične zemlje koja živi na granici civilizacije, jeste da je u dobrim vremenima to naše bogatstvo bilo naš najveći kvalitet. U lošim vremenima je taj isti elemenat bio naše najveće prokletstvo. Ja se nadam da ćemo mi, nakon svih ovih godina, doći do sljedeće faze, do pozitivne faze, gdje ćemo ponovo prepoznati da sve te naše različitosti nisu naše prokletstvo i naš problem, već prednost za ovu malu zemlju, koja se boji, možda zavisi ili ne zavisi od zemalja u regionu i čitavog svijeta, ali bez nas samih i naše svjesnosti i odlučnosti izgradimo ovu zemlju kao svoj dom, niko drugi to ne može uraditi.

Facebook
YouTube
Instagram
Email