glavna i odgovorna urednica Oslobođenja
politička analitičarka
Tanja Topić je sinonim za aktivizam i borbu za ljudska prava. Beskompromisna analitičarka političke stvarnosti. Bez dlake na jeziku secira zloupotrebu moći, trgovinu utjecajem i permanentnu krađu javnog novca. Zapravo, kad Tanja govori o ciljevima kojim stremimo, jasno je da su njeni parametri evropski ideali. Čuju li Vas ljudi?
Pa, mislim da me čuju, ali je pitanje na koji način prihvataju to što govorim.
Razumiju li?
Pa, jedan dio razumije. Isto tako, jedan dio ne razumije. Jedan dio se pravi da ne razumije, iako savršeno razumije, tako da je vrlo teško reći koliko ljudi želi da razumije ono o čemu se govori.
Da li je u pitanju neobrazovanost ili ne prepoznajemo manipulaciju političara? Ili je u pitanju ona Vaša treća tema u kojoj ste uvijek jako dobri: naša nespremnost da se suočimo kako sa sadašnjošću tako i sa prošlošću?
Pa, ja mislim, zapravo, da smo mi zadnjih nekoliko decenija vrlo zapušteno društvo i u tom stvaranju zapuštenog društva ključnu ulogu su odigrale političke, tj. kvazipolitičke elite kojima odgovaraju takvi pojedinci kojima mogu lako manipulisati. Rekla bih, ima svega. Od tog manipulativnog odnosa onih političkih aktera prema građanima, koje na neki način podcjenjuju, smatraju ih i neobrazovanim. Drugo, imamo veliki utjecaj neznanja koje prati arogancija i nesuočavanje sa samima sobom. Treće, možda i jeste najteže pogledati se i suočiti sam sa sobom. Mislim da postoji problem velikog nesuočavanja i sa prošlošću, samim tim i zatvaranja očiju pred sadašnjošću, a onda u svemu tome nedostaje iskorak ka budućnosti.
Svaki dan smo sve siromašniji. Može li nas siromaštvo natjerati da se počnemo boriti za svoja prava? Može li nas to pokrenuti?
Ne. Ne može nas pokrenuti. Ja ne znam šta nas može pokrenuti. Mi se ponašamo kao da se nas to sve ne tiče. Ja sam isto tako postala umorna da uvjeravam ljude da im je loše. Kako da nekoga uvjerim da mu je loše, da vrlo teško živi, da je ponižen, da je jadan, a on u isto vrijeme, vjerovatno dobrim dijelom svjestan te svoje situacije, aplaudira onima koji su ga doveli u takvo stanje.
Svetlana Cenić ima običaj da kaže da kod nas i privreda uspijeva ili opstaje uprkos vlastima, a ne zahvaljujući njima. Možda je to ta matrica na koju ljudi reaguju. Možemo li to reći i za okruženje ili se to odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu?
u okruženju, bez obzira koliko se trudili da pokažemo koliko se razlikujemo jedni od drugih, smo dosta slični. Ja bih rekla da mi funkcionišemo po istoj matrici i one stvari koje mi u svakodnevnom životu živimo u Bosni i Hercegovini u nekoliko nijansi se razlikuje od onoga što gledamo i u Hrvatskoj koja je članica Evropske unije, a pogotovo u Srbiji, Crnoj Gori i našem okruženju. Mi imamo, zapravo, istu mentalnu strukturu po kojoj funkcionišemo. Postoji ta neka tanka linija koja nam pokazuje zapravo koliko se istovremeno i mrzimo i volimo i koliko pokušavamo na toj mržnji gradite naše odnose.
Mora se primijetiti da su naše kulturne institucije uspjele napraviti regionalnu mrežu. Pozorišta sarađuju, razmjenjuju se predstave. Sve je evidentnija i ekonomska saradnja. Šta nas onda priječi u tom političkom povezivanju?
Ono što mislim da nas koči jesu potpuno različite političke agende, odnosno politički koncepti.
Jesu li oni različiti?
Oni su u suštini isti. Isti je recept, ja bih rekla, koji nas vuče nazad, ne vuče nas u progresivnom smislu napretka. Mislim da smo generalno u tim političkim konceptima - a to su one prave vrijednosti, evropske vrijednosti, multikulturalizam, odnos prema fašizmu, odnos prema zločinima - kodirani na isti način u svim ovim zemljama bivše Jugoslavije. To je ta etnonacionalna matrica koja ne da naprijed. S druge strane, političke elite desetljećima opstaju na stalnoj produkciji straha, animoziteta, neprijateljstva, mržnje. Stalno nas upozoravaju kako nam je loše i kako smo ugroženi od onih drugih. Pri tome kao da nas obasjalo neko sljepilo gdje ne vidimo ni trunku sopstvene greške, sopstvenog udjela u tom opštem zlu u kojem smo svi bili saučesnici.
Ali, tu ima jedan fenomen. Hrvatska je članica Evropske unije pa kada se malo izmaknemo sa strane, vidimo da i u Hrvatskoj zapravo pate što su bili na pogrešnoj strani u Drugom svjetskom ratu. Žao im je što nisu izgubili. Ne razumijem taj koncept. Pogotovo ga ne razumijem kada govorimo o članicama Evropske unije.
Normalni ljudi ne mogu razumjeti taj koncept. On je njima neprihvatljiv. Problem je što je taj koncept učinjen prihvatljivim takvim ponašanjem političkih struktura, podrškom koju su imali u određenim drugim strukturama koja podrazumijeva obrazovanje, zatim medije. Oni su taj koncept napravili prihvatljivim, normalnim i sve ono što se smatra vrijednostima iz pozicije normalnog posmatrača, oni su zapravo stavili na pijedestal svega onoga što je prototip tih vrijednosti.
sada govorimo o potpunoj suprotnosti od proklamiranih evropskih vrijednosti. Šta nama Evropa poručuje kada Hrvatsku ne upozorava na takve stvari?
Evropa šalje vrlo lošu poruku. Evropa, zapravo, pokazuje da ni sama u tom kontekstu ne insistira na evropskim vrijednostima. Mislim da je Evropa vrlo malo promovisala evropske vrijednosti, tako da onda ne treba ni da čudi što na našem prostoru većina stanovnika ni ne zna koje su to evropske vrijednosti, šta znači živjeti te evropske vrijednosti i onda nam se to čini kao nešto što je potpuno daleko, što je apstraktno. Vi, naravno, imate jedan takav politički ambijent u Hrvatskoj koji podupire jedno takvo stajalište, jednu političku strukturu koja forsira stvari koje nisu u skladu sa evropskim vrijednostima, a onda, kao što ste i sami rekli, ta vrsta nereagovanja Evrope jeste neka vrsta prešutne saglasnosti i podrške takvim stajalištima. Rekla bih da se tu, zapravo, ide linijom manjeg otpora. mislim da ni Evropska unija nije u potpunosti sretna sa onim što vidi u Hrvatskoj, šta se dešava, ali ne reaguje.
Zato reaguje, recimo, u slučaju Sjeverne Makedonije koja je zaista učinila enorman napor. Ne možemo reći da je nagrađena. Ona je kažnjena. Kakva je to poruka nama?
To su loše poruke za cjelokupan region. Vi, zapravo, šaljete poruku da, iako ispunjavate sve te uslove, ako uložite enormne napore, ipak možete biti kažnjeni. Ja bih rekla da je Sjeverna Makedonija platila cijenu njihovih ranijih odluka da prime neke druge zemlje kao što su Bugarska, kao što su Rumunija, kao što je Hrvatska. Kažem da Evropska unija nije u potpunosti sretna sa onim što je dobila sa Hrvatskom i da su se onda ti filteri pooštrili i da se gleda puno kritičnije i puno oštrije, u ovom slučaju, rekoh, preko leđa Sjeverne Makedonije.
I cijelog Balkana. Šta mislite o ideji da - pominje se to u nekim navratima - postoji neki mini-dogovor da čitav Balkan, tj. svi mi koji smo ostali južno od Hrvatske zajedno postajemo članice Evropske unije? Je li to uopće realno?
Smatrati da svi mi koji smo ostali izvan Evropske unije uđemo u Evropsku uniju zajedno, istog dana, iste godine, mislim da je potpuna iluzija. Vidimo da je potrebno i unutar Evropske unije određeno pospremanje i to je bila ona poruka koja nam je došla u slučaju Sjeverne Makedonije, posebno na čemu insistira francuski predsjednik koji traži da se neke stvari poslože unutar Evropske unije pa da se tek onda nastavi proces proširenja. S druge strane, ne bih ja nas amnestirala našeg udjela. Nemamo alibi, to je najvažnije reći. Ne bih ja gledala zašto neko odlučuje ovako ili onako. Meni je puno važnije da mi uradimo sve te stvari i reforme unutar zemlje, da dosegnemo neki nivo standarda, da imamo pravnu državu, da su ljudska prava za svakog čovjeka, pojedinca ostvariva, da smo jednaki pred zakonom. Kad bismo to ostvarili, ja bih bila sretna, a da nismo članicom Evropske unije.
Tu ima samo jedan problem. Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina - svi nas gledaju kao trokut. Tako i živimo. Političari iz Bosne i Hercegovine idu po savjete u Zagreb i Beograd. Kako to riješiti? Kako ćemo se tu upakirati?
Vrlo teško. Iz prostog razloga što mi unutar Bosne i Hercegovine imamo cijele političke grupacije, čak i one koji se nalaze na zvaničnim funkcijama, koje zastupaju interese susjednih država. Nije tajna da se pogotovo aktuelne vlasti iz Republike Srpske zalažu za interese Srbije. Isto tako imamo i 'hrvatsku komponentu' koja gleda pravac Zagreba. Mi u Bosni i Hercegovini imamo generalno problem nedostatka identifikacije sa sopstvenom državom i zastupanja interesa susjednih država. Naravno da to koriste i susjedne države. Mislim da pogotovo Srbija u jednom dijelu vrlo vješto manipuliše Republikom Srpskom u nastojanjima da riješi svoje stvari, ali isto tako i da riješi slučaj Kosova. Ja bih rekla da je to moguće promijeniti, odnosno napraviti jednu vrstu iskoraka, ako bismo imali druge političke opcije, kako na vlasti u Bosni i Hercegovini tako i u susjedstvu.
Drugim političkim opcijama se možemo nadati. Ali, možemo li se nadati varijanti da će spremanje Balkana ići ovom ideologijom 'Ako na proljeće Sjeverna Makedonija i Albanija dobiju prolaznu kartu i Srbija riješi pitanje Kosova, da će onda biti na redu Bosna i Hercegovina' za ozbiljniji angažman u procesu reformi.
Još uvijek nismo u žiži pošto ste i sami nabrojali koji su to prioriteti koji prije moraju biti riješeni da bi se fokus pažnje usmjerio na Bosnu i Hercegovinu. Besmisleno je čekati da taj pojačani angažman i da reforma dođe izvana i uslijed utjecaja sa strane. Drugačije ne može. Mislim da unutar Bosne i Hercegovine ne djeluju progresivne snage koje su spremne za reformu. Naše političke elite jesu zainteresovane za pristupanje Evropskoj uniji samo deklarativno.
Hoćemo li mi onda ikada ući u Evropsku uniju? Kada?
Teško da Vam mogu licitirati godinama. Bila bih potpuno neozbiljna. Ali ono što mogu reći, pored onog što sam već rekla, jeste da nam fali ta inicijativa, angažman, jednostavno konsenzus političkih partija kao aktera i ja ne vidim da taj pritisak dolazi iznutra, ne čujem glas ni intelektualaca, djelimično čujemo glas pojedinih medija, civilnog društva koji insistiraju i vrše pritisak na političku elitu da čine reforme, odnosno da nas vode ka Evropskoj uniji. Nama je izostajala sve i jedna karika koja bi trebala da uspostavi barem neku vrstu sinergije i da napravimo pritisak da se glasno čuje ta naša inicijativa prema donosiocima političkih odluka.
Hvala na receptu i hvala na gostovanju.
Hvala Vama.
