novinar
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA
Korak naprijed, natrag dva. Tako mnogi karakteriziraju i evropski i NATO put Bosne i Hercegovine. Neki, pak, kažu, iako Bosna i Hercegovina želi biti NATO članica, da je NATO već prisutan u našoj zemlji. O NATO integracijama u našem serijalu "Time is up" ili "Vrijeme ističe" razgovaramo sa profesorom na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, prof. Jasminom Ahićem. Gospodine Ahiću, prije svega hvala Vam što govorite za naš serijal. Rekao sam u uvodu da neki kažu da je NATO već prisutan u Bosni i Hercegovini. Slažete li se s tom tvrdnjom?
NATO je prisutan i u jednom dijelu aktivan, ali mi nismo prisutni u NATO-u kao država Bosna i Hercegovina. Nažalost.
Mnogo se govori o tome zašto Bosna i Hercegovina treba postati NATO članica. Da Vas na ulici zaustavi jedan obični građanin Bosne i Hercegovine i kaže: "Profesore, zašto Bosna i Hercegovina treba u NATO?", šta biste mu odgovorili?
Pod jedan, bez obzira na naš region i sve ono što se dešavalo posljednjih trideset godina, to je sigurnost. Pod dva - ekonomija, odnosno vladavina prava koja slijedi u tom euroatlantskom putu, bez obzira što se danas razdvaja i što neki političari u društvenim procesima zagovaraju samo evropski put. I pod tri - stabilnost koja je prijeko potrebna, kako Bosni i Hercegovini tako i samom regionu.
Koliko se NATO uloga promijenila od njenog osnivanja sada već davne 1949. godine kada je nastao ovaj vojno-politički pakt? Je li on tada bio zamišljen kakav je danas?
Apsolutno ne, s obzirom na to da je stvoren u tom jednom bipolarnom svijetu kao strukturalno jak vojni savez, prvenstveno vojni savez. Kasnije je dobio obrise političko-ekonomskog saveza. Danas je to prvenstveno jedan fleksibilni okvir u kojem taj vojni dio više zauzima prostora u samom ovom civilnom dijelu koji se odnosi na vladavinu prava, odnosno na odnose unutar, kako određenih članica, odnosno odnose sa drugim velikim igračima, prvenstveno u ovom smislu mislimo na Rusiju i Indiju, odnosno Kinu koje u vojnom segmentu mogu parirati Savezu i toj euroatlantskoj vezi koja postoji između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih partnera.
Možete li nam nabrojati recimo tri prednosti koje bi Bosna i Hercegovina imala kao NATO članica?
Prva prednost bi odmah bila stabilizacija i nemogućnost dobivanja političkih poena, kako na unutrašnjem tako i na regionalnom nivou.
Da, ali šta to znači? Oprostite. Neki kažu, ako Bosna i Hercegovina postane NATO članica, ne treba strahovati, ovdje rata više nikada neće biti. Je li istinita ta tvrdnja?
Prema svim dosadašnjim pokazateljima niti jedan veći incident niti oružani sukob se nije desio niti u jednoj zemlji članici NATO-a u ovih posljednjih pedeset godina, a kamoli neki oružani ili vojni sukob između nekih od članica ili na granicama...
Hajde da to građanima Bosne i Hercegovine praktično objasnimo. Da kažemo, ne daj Bože, zarati se u Bosni i Hercegovini, a mi smo NATO članica, šta bi se u tom slučaju dogodilo?
U tom slučaju, a to je i generalica Bisell rekla na našoj konferenciji, bez obzira na administrativni okvir u kojem se NATO sa svojim snagama nalazi u Bosni i Hercegovini i regionu, NATO bi reagovao. Kada bismo bili članica NATO saveza, postoji član 5 koji poziva svaku članicu da stane u odbranu druge članice NATO-a. Nešto slično bi se desilo u bilo kojoj drugoj situaciji kada su u pitanju druge članice NATO-a, ako bi došlo do debalansa. Nemojte zaboraviti, Dejtonski sporazum je baziran na doktrini balansa moći, odnosno prvenstveno vojnih snaga, a onda demilitarizaciji odnosno stabilizaciji i populacijskih snaga na području subregionalnog dijela, odnosno Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. U tom smislu, posljednje naoružavanje koje svaka država sama po sebi može raditi, dolazi do granice da može da naruši taj segment balansa snaga koji je zagarantovan u Dejtonskom sporazumu, prvenstveno od strane Republike Srbije.
Pobrojali ste mi jednu, navedite još dvije prednosti.
Prva i direktna prednost bi bile olakšane procedure u namjenskoj industriji koja se tiče i vojne i oružane industrije, a koja bi za sobom povlačila i druge industrije. I druga, indirektno ekonomska prednost. Ono što je najbitnije, strana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu kao zemlju članicu NATO-a bi bila puno kvalitetnija i sigurnija i svakako bismo u tom segmentu, koji je najbitniji pored ovog sigurnosnog, imali bolje uslove za život.
Može li nam NATO pomoći, recimo, u slučaju vremenskih nepogoda? Da li nam mogu pružiti pomoć u slučaju migrantske krize?
Apsolutno. Bez obzira na to što u tom dijelu nije direktno nadležna. U svakom slučaju, evropski segment mehanizma civilne zaštite je direktno povezan i sa NATO savezom i u tom smislu bi mogli pomoći i u migrantskoj krizi zajedno sa FRONTEX-om - jer ipak je drugačija forma vojnika i policajca, pa i u mentalnom sklopu - ukoliko bi došlo do određenih potreba. Ali, kažem, za migrantske krize, velike probleme u nesrećama i antropogenim ugrožavanjima prvenstveno su nadležne civilne, ali u nekim slučajevima bi mogle pomoći i vojne snage, odnosno NATO savez, koji je već sada savez koji pruža pomoć u tom segmentu sa svojom strukturom u određenim mirovnim misijama, odnosno u izgradnji i stabilizaciji ekonomsko prosperitetnih društava.
Nešto sa čime se suočava Bosna i Hercegovina jesu povratnici sa stranih ratišta, dakle državljani Bosne i Hercegovine koji su se borili na strani tzv. Islamske države. Sada pokušavaju biti prebačeni na teritorij Bosne i Hercegovine. Šta NATO radi u tom segmentu?
NATO se u tom segmentu oslanja na ono što je uvijek i radio, bez obzira na poljuljane međunarodno-pravne subjektivitete u svijetu i oružane sukobe koji se dešavaju prvenstveno na Bliskom Istoku, ali i u drugim područjima planete zemlje. NATO forsira segment eventualne asistencije i pomoći civilnim strukturama, prvenstveno policijskim i obavještajnim. Ali gdje su oružani sukobi u ovolikom kapacitetu i obimu, i NATO mora da prati, vojno-obavještajno i vojno-strukturalno, segmente koji se odnose prvenstveno na terorizam.
Da li bi se u tom slučaju oslonili na domaće sigurnosne strukture?
Apsolutno.
Mislite li da ih ovdje u Bosni i Hercegovini imamo kao čvrste i jake?
Kao čvrste i jake moram priznati da imamo, jer svi pokazatelji tako govore. Ne govorimo to sami mi o sebi, niti država Bosna i Hercegovina. Bez obzira na unutrašnju organizaciju sigurnosnih agencija, ocijenjeni smo kao jedna od najboljih zemalja antiterorističke koalicije. U zakonsko-pravnoj regulativi smo od 2010. unaprijedili sve segmente koje smo mogli. Promijenili smo krivični zakon i u onom dijelu koji se odnosi na odlazak naših državljana na strana ratišta, pa i na njihov povratak. Jedina forma u ove dvije godine koja je ocijenjena kao lošija jeste forma rehabilitacije odnosno resocijalizacije tih povratnika u Bosnu i Hercegovinu i "blaži" uslov kazne za one za koje se može dokazati da su imali učešće u oružanim sukobima na drugim područjima.
Kako biste Vi ocijenili dosadašnji NATO put Bosne i Hercegovine? Neki kažu da je počelo prilično dobro te 2005. godine kada je usvojen Zakon o odbrani koji se sada u Bosni i Hercegovini različito tumači, posebno član 84. gdje je jasno naglašeno da će sve institucije raditi na tome da Bosna i Hercegovina postane NATO članica. Zašto od 2005. do danas taj proces traje sporo? Možemo li reći: "Krivi su oni!" ili ne?
Možemo reći ovu konstataciju koja nije bila toliko vidljiva na regionalnom planu. Geopolitičkom promjenom i uzimanjem učešća Rusije na određenim područjima drugih konfliktnih zona, prvenstveno u ovom smislu na Bliskom Istoku, u raznim formama, zatim promjenom međunarodnih odnosa i Rusije sa Republikom Turskom, te nabavkom nekih sofisticiranih segmenata od strane Republike Turske nakon vojnog puča i približavanje određenih struktura između Rusije i Turske su dovele do toga da i ona područja gdje su manji intenziteti pokušaja vraćanja na međunarodnu scenu Rusije, ne samo kao ekonomskog nego kao vojnog aktera, donijeli problem i ovom regionu.
Šta želite reći? Da li lokalni političari uopće odlučuju o ovom pitanju ili je zapravo to odluka nekih vanjskih utjecaja?
Lokalni političari će uvijek biti pitani od strane globalnih aktera na određenim područjima o tome šta oni misle, šta oni žele...
Da, ali, zašto nemaju vlastiti stav? Zašto slušamo šta uradi Srbija, Rusija ili neka zapadna zemlja?
Iz razloga što naši političari pokušajem održavanja u određenoj formi na vlasti i u vlasti, bez obzira da li bili pozicija ili opozicija, u određenim momentima žele okoristiti aktuelnim političkim temama koje su vrlo intenzivne i, da kažemo, vrlo zapaljive, a ova tema koja može podsjetiti na bilo kakav incident ili bilo kakav sukob je upravo takva tema. Zašto nismo razgovarali o NATO-u prije pet godina? Zašto nismo razgovarali o NATO-u 2009. godine ili 2011. godine kad smo bili na putu...
Ali šta hoćete reći? Jesu li ili nisu ti lokalni političari pijuni geopolitičkih i regionalnih utjecaja?
Oni jesu pijuni. Oni sasvim sigurno jesu pijuni geopolitičkih utjecaja. Neki se izdvoje u određenom segmentu i u određenom području, kao što se to sada može primijetiti sa Republikom Srbijom u pokušaju da dobiju i na unutrašnjem i na vanjskopolitičkom planu, sjedeći na dvije stolice, ispunjavanjem ili neispunjavanjem određenih obaveza. Ali, u tom smislu naravno i NATO savez pokušava maksimalno da čini sve što je u njihovoj moći, pa i kroz evropsko-atlantsku vezu koja postoji i zbog toga imamo u posljednjih godinu dana, bez obzira na zastoj koji se desio, bez obzira na neformiranje vlasti, jedan jak pristup i na unutrašnjem planu u Bosni i Hercegovini i na regionalnom planu i Sjedinjenih Američkih Država unutar NATO koalicije, odnosno unutar diplomatskih odnosa koje imaju na području regiona.
Da podvučemo crtu: da li će se pitanje Bosne i Hercegovine u NATO-u rješavati u našoj zemlji ili negdje drugdje?
Pitanje NATO-u u Bosni i Hercegovini je riješeno. Riješeno je Zakonom o odbrani, dokumentom o sigurnosnoj politici...
Da, ali to svi ne prihvataju, gospodine Ahiću.
Nekad će se morati prihvatiti ili će se kroz parlamentarnu proceduru, koja je ustanovljena, promijeniti politički stav. Apsolutno je legitimno promijeniti politički stav, ali taj politički stav ne može uslovljavati prethodno donesene zakone, donesene strategije i vladavinu prava. Ne možemo na takav način, ad hoc, odlučiti da smo promijenili politički stav i time zaustaviti ispunjenje obaveza. To je osnovni fundament vladavine prava - da se kroz parlamente, znači kroz propisane procedure, promijeni sve, pa onda kaže nećemo, hoćemo ili nešto drugo, ali na ovaj način nije dopustivo i ne predstavljamo kredibilnog partnera u bilo kojim odnosima, ni u unutrašnjo-političkim, ni u regionalnim, pa ni u međunarodnim.
Da li smo mi ovdje, kada je riječ o zemljama Zapadnog Balkana, posljednji po pripravnosti i preuzimanju obaveza kada govorimo o putu u NATO.
Još dva pitanja. Prvo, kratko: neki kažu da će se prije raspasti NATO nego što će Bosna i Hercegovina ući u ovu alijansu. Kako vi to komentirate?
Mislim da se NATO savez neće nikada raspasti. Izvori ugroženosti u bilo kojem području u bilo kojem vremenu će diktirati uslove ili razvoja stabilnosti ili nestabilnosti određenih vojnih saveza, kao što je to bilo i sa Varšavskim paktom koji se raspao. Mislim da NATO savez u ovoj formi može promijeniti samo namjenu ili ciljeve u vojnom ili političko-ekonomskom smislu, ali da će se raspasti - neće. A mi kao država Bosna i Hercegovina ćemo sigurno ući u NATO savez.
Kada?
To je pitanje. Mislim da će biti potrebno i s naše strane barem minimum zadovoljenja kriterija i onoga što smo potpisali, obećali i čemu stremimo, a od strane NATO-a jedna široka otvorenost za koju se nadam da će doći u narednom periodu, kako za Sjevernu Makedoniju, tako i za Bosnu i Hercegovinu.
NATO nam je progledao kroz prste kada su tražili da uknjižimo vojnu imovinu. Mi to nismo učinili. Ipak su aktivirali MAP i kazali pošaljite prvi godišnji nacionalni program. Vaša očekivanja, šta Vi predviđate?
Iskustva pokazuju da postepeni segment koji i NATO kao savez u samim pristupima određenim zemljama - bili individualni ili kroz Membership Action Plan - u ovom smislu nisu dali rezultate. Mislim da će NATO odigrati ulogu shodno izvoru ugroženosti koji je zaista velik od strane Rusije na ovom području i da će u narednom periodu, čim budu ispunjeni minimalni kriteriji, i dalje prihvatiti Bosnu i Hercegovinu na putu ka NATO savezu.
Naš serijal se zove "Vrijeme ističe". Bojite li se da bi to vrijeme moglo isteći?
Ne. Vrijeme ističe i protiče, ali da će isteći vrijeme za Bosnu i Hercegovinu u NATO savezu - to nikada.
Hvala Vam mnogo.
Hvala Vama.
