Suočavanje s prošlošću u novoj normalnosti

Prof. Edina Bećirević

emitirano 22.02.2020.

Vildana Selimbegović

glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

Prof. Edina Bećirević

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA

Vildana Selimbegović

Edina Bećirević je profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Objavila je veći broj knjiga i radova iz oblasti studija genocida, tranzicione pravde, radikalizacije i nasilnog ekstremizma. U koju sferu spada rat informacijama kojem svjedočimo? Je li to nasilje nad našom inteligencijom ili se to ipak ubraja u ekstremizam?

Prof. Edina Bećirević

Govori se o novom ratu informacijama na Zapadu, u zapadnom liberalnom svijetu. Zapadni liberalni intelektualci su zgroženi time što im se sada dešava. Međutim, mi taj rat informacijama živimo od početka devedesetih i moglo bi se reći da smo se mi nekako navikli na taj rat informacijama.

Vildana Selimbegović

A možda su i zgroženi zapadnjaci ovdje dolazili po neke neophodne lekcije o tome kako se boriti informacijama. Šta ti misliš o tome?

Prof. Edina Bećirević

Tokom agresije, rata i genocida u Bosni i Hercegovini mi smo imali dva podijeljena kampa, dvije podijeljene grupe novinara koji su dolazili u Bosnu i Hercegovinu. Jedni su oni koji su vidjeli to što se dešava u Sarajevu - jer su oni uglavnom bili stacionirani u Sarajevu, malo ko od njih je putovao širom Bosne i Hercegovine - oni koji su razumijevali genocid i agresiju upravo tako, tj. nisu se libili da to definiraju na taj način. Ali bilo je i onih koji sada možda pripadaju tom postčinjeničnom svijetu, koji su gledali, razumijevali šta se dešava, a ipak su radili na zamagljivanju istine. Na isti način mi sad imamo vrlo sličnu situaciju u zapadnom svijetu gdje također postoje oni koji se trude približiti se tom idealu objektivnosti i oni koji poriču istinu i koji šire lažne vijesti. Dakle, moglo bi se reći da je postojao taj model u Bosni i Hercegovini i da su se neke dvije grane novinarstva razvile iz tog modela.

Vildana Selimbegović

Za taj model mislim da je jako važno napomenuti da je Edina Bećirević bila dobro znani novinar u to doba. Ona je na vlastitom iskustvu gradila svoju univerzitetsku karijeru. Šta danas da kažemo za model koji živimo u Bosni i Hercegovini? Možemo li ga mijenjati? Šta znači to za našu djecu? Šta nama govori činjenica da se u školi uče tri različita nastavna programa koji tretiraju isti komad zajedničke historije? Kako ćemo dalje?

Prof. Edina Bećirević

Teško ćemo dalje. Mi moramo da napravimo neki radikalan zaokret u tome kako tumačimo historiju i kako gledamo na period '92-'95. godine.

Vildana Selimbegović

Kako se može napraviti taj zaokret? Da li je rješenje naučna konferencija? Da li nam Evropa može pomoći sa jednim velikim projektom pripreme činjeničnog stanja, pogotovo onog dijela koji bazira, recimo, na presudama Haškog tribunala, jer svjedoci smo u ove dvije i po decenije da su i presude Haškog tribunala najčešće osporavane, komentirane, nisu se sviđale jednoj, drugoj, trećoj strani. Šta učiniti? Odakle krenuti? Hajmo pričati o tome šta bi bila ta nulta polazna osnova. Kako da promijenimo pristup vlastitoj historiji?

Prof. Edina Bećirević

Ja, zaista, ne znam u praktičnom smislu na koji način to treba promijeniti, ali mislim da je potrebna promjena paradigme. Mi smo nakon 1995. godine pomirenje u Bosni i Hercegovini bazirali na konceptu retributivne pravde. Ima Haški tribunal, zatim suđenja na državnom i lokalnom nivou. Ja i mnoge moje kolege koje su se bavili tom temom smo se nadali da će ti procesi doprinijeti nekoj zajedničkoj interpretaciji historije. S druge strane, moglo bi se reći da je teza koju nam je nametnula međunarodna zajednica i koja je dominantna u zapadnoj akademskoj literaturi, ta da nema pomirenja bez punog i potpunog suočavanja s prošlošću. Mi, posebno Bosna i Hercegovina, smo na izvjestan način postali žrtve te teze tako što se na osnovu toga razvio diskurs viktimizacije sve tri nacionalne grupe. Ta teza se naslanja na to da su pravda i pomirenje kompatibilni procesi. Koncept pravde i koncept pomirenja moraju biti usklađeni.

Vildana Selimbegović

A jesu li?

Prof. Edina Bećirević

Ja smatram da u trenutnoj konstelaciji snaga moramo odustati od ideje da su pravda i pomirenje procesi koji nužno moraju biti identični.

Vildana Selimbegović

I šta predlažete?

Prof. Edina Bećirević

Do sada se rat i agresija u Bosni i Hercegovini...

Vildana Selimbegović

Edina, ja moram prekinuti. Mi još uvijek nemamo suglasje da je u pitanju agresija. Čak ni tu vrstu suglasja nemamo. Ne postoji nijedna presuda Međunarodnog suda pravde koja eksplicitno kaže da je bila agresija. Je li tako? Ili ja griješim?

Prof. Edina Bećirević

Vi ste potpuno upravu. Međutim, ne postoji nijedna presuda nijednog suda u svijetu koja potvrđuje da je bilo gdje u svijetu bila agresija. Ne postoji međunarodno utvrđena definicija agresije, ali svi oni koji čitaju pozadine Haških presuda, uključujući i presude Međunarodnog suda pravde, jasno se ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid stavljaju u kontekst međunarodnog sukoba, odnosno činjenice da su se trupe Hrvatske i vojske Jugoslavije, kasnije Srbije, borile na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Vildana Selimbegović

Tu ste Vi upravu. Imamo čitave primjere finansiranja, sve to stoji. Ali, sama riječ agresija... Evo zašto insistiram na tome. Da li bi nam mogao pomoći, recimo, nekakav dogovor da se pojam agresija skloni u stranu, da se govori isključivo o presudama i o zločincima - mislim da se svi možemo i moramo složiti o tome da su zločinci zločinci, bez obzira koje nacije, vjere i vojske bili?

Prof. Edina Bećirević

Upravo je na tom fonu trebao biti ovaj moj prijedlog. Mi smo do sada više gledali rat, agresiju, genocid po konceptu pravednog rata, tj. ko je u Bosni i Hercegovini vodio pravedan rat. Sve presude Haškog suda i Međunarodnog suda pravde govore o tome da je Armija Bosne i Hercegovine vodila pravedan rat. Mislim da bi oni koji žele jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, koji žele da se te tri interpretacije historije na izvjestan način pomire i nađu nekoj zajedničkoj tački, trebali da odustanu, na izvjesno vrijeme, od insistiranja na definiranju karaktera rata i da otvore diskusiju o pravdi o ratu, a pravda o ratu podrazumijeva da su i oni koji su se branili činili zločine i staviti akcenat na skidanje etničkog predznaka sa ratnih trauma. To je nešto što bi eventualno moglo da pomiri te tri interpretacije historije što bi, zapravo, doprinijelo tome da se prestane sa političkim manipulacijama ratne historije i da se počne raditi na smanjivanju etničke distance u ratnim diskursima.

Vildana Selimbegović

Taj prijedlog je na fonu onoga što je urađeno u Ruandi. Mi znamo da je 93-94. Ruanda preživjela strašan genocid. Jedan od prvih iskoraka Ruande bila je odluka vlade da se zabrani ta etnička rasprava o zločinima i o ratu na etničkoj osnovi. No, dvije i po decenije su prošle i mi nemamo ništa. Mi nismo došli ni do kakvog konsenzusa. Da li postoji način da se u školskim programima krene sa tim minimumom zajedničkih predmeta ili oni i dalje trebaju da ostanu protjerani kao što su u ovom času protjerani iz nekakvog zajedničkog dogovora? Ostaju dvije škole pod jednim krovom, ostaje svaki program za sebe. Recimo, u dijelu kantona u Hercegovini insistira se na programu iz susjedne zemlje. Ovdje se govori o bosanskom jeziku. U Republici Srpskoj ne pristaju na bosanski, nego zovu bošnjačkim i jezik i program. Kako to riješiti?

Prof. Edina Bećirević

Ti problemi će se morati riješiti.

Vildana Selimbegović

Da li je OSCE adresa, jer je OSCE na neki način organizacija koja je ovdje preuzela saučesništvo u brizi za obrazovanje?

Prof. Edina Bećirević

OSCE jeste adresa, ali također to uvjetovanje u eventualnim pristupnim pregovorima Evropske unije koja u poglavlju o demokratizaciji zahtijeva da se stvori takva klima koja će omogućiti kulturu sjećanja na adekvatan način. Mislim da je pored reforme u obrazovanju i pored tog pokušaja napora da se nađe taj minimalni konsenzus koji neće biti poricanje toga što se desilo, treba insistirati i na uvođenju zakona o kažnjavanju poricanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina da bi se makar na institucionalnom nivou zabranilo poricanje i da bi se onemogućilo političkim elitama da manipuliraju tom temom u svrhu dobijanja glasova. Mi nećemo moći previše utjecati na te vaninstitucionalne revizionističke glasove. To se jednostavno dešava svugdje u svijetu i danas nakon toliko decenija nakon holokausta i zločina koji je tako dokumentovan, postoje grupe i pojedinci koji i dalje negiraju holokaust. Ali je jako bitno uvesti to da se na institucionalnom nivou zabrani poricanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina i naravno tu reformu u obrazovanju.

Vildana Selimbegović

Dakle, kad se nadamo ulasku u Evropsku uniju i NATO i hoćemo li uopšte ući?

Prof. Edina Bećirević

Ja se nadam da ćemo ući. Malo je teško procijeniti kada bi to moglo biti. Ko se mogao nadati da će Macron donijeti ovakvu odluku u vezi sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom? Nadam se da će se odnosi unutar Evropske unije srediti, a posebno savezništvo između Evrope i Amerike i da će Bosna i Hercegovina biti članica prvo NATO-a, a kasnije i Evropske unije.

Vildana Selimbegović

Hvala Vam puno.