Umijeće življenja u novoj normalnosti

Ferida Duraković

emitirano 15.02.2020.

Aida Jokanović

novinarka

Ferida Duraković

pjesnikinja, kolumnistica i urednica

Aida Jokanović

U bh. društvu nakon strahovitog rata sa kojim se kao društvo evidentno još uvijek nismo suočili, prošlost se kao živi organizam, kao neka teška posljedica implementira u sadašnjosti u kojoj dominiraju blokade, destrukcija, političke manipulacije, konstantne prijetnje raspadom uz globalne utjecaje uznemirenog svijeta koji nas napada spolja. Prilagođavamo se na to da je nenormalno normalno. Zapravo živimo u dubokom rascjepu. Mladi odlaze a stari se iseljavaju. O ovim temama razgovaramo sa mojom gošćom Feridom Duraković, pjesnikinjom, autoricom kratkih priča, kolumnisticom i urednicom. Hvala što ste sa nama.

Ferida Duraković

Hvala Vama.

Aida Jokanović

Na ovom prostoru je politika, čini se, neka vrsta sudbine. Treba nam nova filozofija suočavanja sa politikom jer je, kao što sam rekla, ne možemo izbjeći. Ali treba nam i neka alatka kako da se nosimo s njom. Kako da se nosimo sa svim ovim što sam spomenula?

Ferida Duraković

Početak, pa teško pitanje. Činjenica jeste da je sintagma 'politika kao sudbina' nastala na ovom prostoru, dakle na prostoru Bosne i Hercegovine. Filozof i sociolog Esad Ćimić je napisao knjigu 'Politika kao sudbina'. Nekako nas Bosna i Hercegovina stalno poklapa sa tom sintagmom da nam je politika sudbina. Nažalost, to jeste tako. Ne znam da li je to nada ili beznađe. Činjenica je da je sav svijet u beznađu, da u cijelom svijetu politika postaje sudbina. Mi smo jedna mahala koja misli da je važna, a umjesto što govorimo o politici koja nam odlučuje o životu, trebalo bi da govorimo o tome kako da se izvučemo iz ekonomskih problema i kako da svojoj djeci obezbijedimo budućnost. Dakle, ja ne mislim da smo mi jedan specijalan izuzetak, ali jeste činjenica da svijet okreće udesno, ne zajedno s nama, nego mi zajedno s tim svijetom.

Aida Jokanović

Kako onda savladati taj strah? Kako, prije svega, savladati strah od neimaštine?

Ferida Duraković

Osjećanjem slobode. Osjećanje slobode se može steći obrazovanjem. Osjećanje slobode se može steći umjetničkim nervom. Osjećanje slobode se može steći samopouzdanjem. Mi nemamo samopouzdanje, mi nemamo punu slobodu, mi imamo umjetnički nerv. Taj umjetnički nerv, ukoliko narod koji je dovoljno pismen i obrazovan to shvata, stvorit će jednu klicu pobune koja treba da se pojavi ovdje. Kad god čujem riječ alat, ja pomislim, recimo, na motiku, kao nešto što bi nam moglo pomoći da se izvučemo iz krize, ali isto tako pomislim i na kuku i motiku, pa neka svako izbere ono što misli da je potrebno ovoj državi.

Aida Jokanović

Vi ste uvijek tako pozitivni?

Ferida Duraković

Sa velikim naporom, da.

Aida Jokanović

I o negativnim stvarima pričate tako optimistično i ulijevate nadu da će stvarno biti bolje. Šta je Vaša lična tajna za umijeće življenja?

Ferida Duraković

Jako mi je drago što ste to rekli jer mi srce zadrhti svaki put kad neko prepozna moj pokušaj da mu pomognem ako je očajan. Mislim da u svijetu nedostaje solidarnosti. Meni je jako puno - ne baš jako puno, ali dovoljno godina da znam da solidarnost može spasiti svijet, da solidarnost među ženama može spasiti svijet, da solidarnost među ljudima koji teško zarađuju za život može spasiti svijet. To savremeni svijet ne vidi i savremeni svijet će doći jednom na činjenicu da jedni drugima trebamo da pomognemo kako bismo svi živjeli dobro. Ja se tome radujem i svaki puta kada treba da plačem, ja neću zato što mislim da se i teške stvari mogu savladati humorom. Ne humorom koji je bez nade, nego humorom koji je kritika.

Aida Jokanović

U ovom serijalu govorimo i o masovnom iseljavanju, prije svega masovnom iseljavanju mladih koje nije isključivo ekonomske prirode, nego ide iz želje da se živi u normalnijim uslovima. Vi ste ovdje. Da li planirate da ostanete ovdje i da li ste ikada pomislili da odete iz Bosne i Hercegovine?

Ferida Duraković

Ja imam kćer koja je napunila 24. godinu i koja je otišla na postdiplomske studije. Nisam joj ja rekla 'Idi, dijete'. Ona je odlučila sama zato što je talentovana, zato što je za srednju školu, fakultet i postdiplomski studij sama pronašla stipendiju. Ja joj lično ne bih mogla pomoći da to nije uradila. To je jedna mlada intelektualka koja zna gdje živi, koja zna što joj sredina pruža i koja zna šta će joj pružiti neka druga sredina. Ja joj nisam rekla 'Ne okreći se, sine' ili 'Ne vraćaj se, kćeri'. Doduše, 'sine' se na Balkanu govori svim kćerima, da se razumijemo. Ja ne mičem. Kao što sam '92. godine odlučila da ne mičem, tako ja ne mičem sada. Ja sam prestara da počinjem neke nove životne paradigme. Ja sam naprosto prepametna i prestara da odem negdje. Moja pamet mi pomaže da živim u krugu ljudi koji me vole i poštuju, da se produktivno svađam sa ljudima sa kojima se ne slažem ili da prezirem ljudi sa kojima nemam ničega zajedničkog osim prostora u kojem živim. Mi živimo u jednoj prekrasnoj zemlji i u jednoj užasnoj državi. Ja sam odlučila da živim u prekrasnoj zemlji, a užasnu zemlju svaku put da spomenem i da kažem da ne treba da bude takva. Treba da bude bolje i može da bude bolje kad se poravne sve nacionalističke politike, kad se nagutaju materijalnih stvari koje nam otimaju i kad mladi shvate da su sto hiljada puta pametniji od onih koji ih vode danas.

Aida Jokanović

Zašto tako dugo žive te nacionalne retorike, etnonacionalni identiteti? Da li mislite da je to zaštita od straha? Da li se mi na taj način zapravo štitimo od drugog i drugačijeg?

Ferida Duraković

Pa, naravno. Strah od drugačijeg uvijek budi nasilje, kao što je strah od drugačijeg '92. godine uzrokovao ratove u bivšoj Jugoslaviji, ali je također činjenica da obrazovanje smanjuje strah. Ako pogledamo preko avlijskog zida, vidjet ćemo da tamo ima svijet i taj svijet može biti jako zanimljiv, taj svijet može biti čudesan. To ne znači da će naša avlija nastradati zbog toga što mi vidimo da postoje neke druge avlije, neki drugi svjetovi. Ne, mi postajemo bogatiji ako gledamo preko avlijskog zida. U savremenom svijetu, u 21. stoljeću, avlijski zid nije zid države. Iza avlijskog zida žive ljudi koji su sretni i koji su nesretni. Preko avlijskog zida, recimo, ovih dana pokušavaju da prođu migranti. A mi koji smo neobrazovani, koji smo prošli migrantsku sudbinu, koji smo prošli izbjegličku sudbinu, mi njima ne damo da normalno prođu kroz našu zemlju. Zašto se to dešava? Ja to ne mogu da objasnim. To jeste, ponovo, uzrok je nedostatak solidarnosti. Ponovo. Zašto? Nacionalističke politike uvijek računaju sa neobrazovanim narodom. Narodom koji je neobrazovan je lako manipulirati. Religija koja se potpuno vratila na scenu, u pogrešnom smislu, narod drži u zaptu. Narod drži svezan, umjesto da ga oslobodi na način da samo Bog odlučuje, a ne ljudi koji ga predstavljaju. Mislim da preko avlijskog zida ima jako zanimljivih stvari i da naša djeca trebaju mnogo više kapija koje se otvaraju iz tih avlija.

Aida Jokanović

Vaša kćerka je, kao što ste rekli, prešla taj avlijski zid i rekli ste da se niste miješali u tu njenu odluku, ali da li biste je savjetovali na temu povratka ili ostanka tamo ili ste to već učinili?

Ferida Duraković

Ništa joj nisam rekla. Sve su odluke njene. Moje je bilo do osamnaeste godine da je vaspitam kao što svaki roditelj vaspita svoje dijete: da bude čestita, da bude pametna, da se čuva - kao i sve mame, da bude zdrava, da pazi s kim se druži. To su opšte stvari roditeljstva. Ali, nikad joj nisam rekla 'ti moraš da se vratiš' ili 'ti moraš da ideš'. Kad je već dovoljno odrasla, rekla sam joj 'ti biraš svoje životne puteve, ako budeš htjela da ideš i da se ne vratiš, ja ću to poštovati, a ako budeš htjela da se vratiš, ja ću to također poštovati'. To ide čak i protiv mog materinskog srca, ali ja moram pustiti svoju kćer da pravi vlastite izbore, kao što sam ja na patrijarhalnom Balkanu pokušala da napravim svoje izbore. Bilo je jako teško. Patrijarhat drži dobro za vrat, ali ukoliko postaneš samosvjesna, dovoljno obrazovana, ukoliko pametno posmatraš, onda ćeš i pametnije razmišljati o svijetu i prije ćeš se osloboditi svake vrste okova. Stvari su vrlo jednostavne. Treba pustiti djecu da budu ličnosti za sebe. Znam da ne postoji takva država - nekada sam mislila da je Zapad takav, ali nije. Pustimo djecu neka se potvrde u vlastitom kapacitetu i oni će svaku sredinu učiniti plemenitijom i boljom nego što je ova naša.

Aida Jokanović

Moć lične kreacije, moć umjetnosti, moć kulture već jesu, da kažem, svjetlo na kraju tunela i možda mogu biti lijek za ovakvu toksičnu sredinu.

Ferida Duraković

Sredina je onoliko toksična koliko se mi u njoj damo. Evo, ovog trenutka ja živim u toksičnoj sredini, ali zdravo razmišljam, imam sposobnost da razdvojim toksične ljude od ljudi koji me oplemenjuju. Opet ponavljam, mislim da sve dolazi iz kuće u kojoj poštujemo jedni druge, u kojoj niko nikome ne naređuje nego objašnjava stvari i u kojoj potvrđujemo vlastite kapacitete. Ja imam dovoljno godina da kažem da dobro radim ono što radim, da pametno radim ono što radim i da mogu drugima da prenesem ta svoja znanja. Dakle, ne govorim napamet, ne govorim bez iskustva i ne govorim bez obrazovanja. Kad bi svako od nas ovog trenutka radio samo ono što zna, a ne bi imao političke ambicije da pravi žvrljotine u zraku kada se radi o državi, onda bi nam svima bilo bolje. Naš problem su političari koji su ustvari kombinacija neznanja i arogancije. Postoji posebna riječ za to. Moja majka rahmetli je uvijek govorila ovu činjenicu: postoji baliluk i postoji znanje. Baliluk je kombinacija neznanja i arogancije. Dakle, ti ono što ne znaš propisuješ kao opšte znanje jer nisi pogledao preko avlijskog zida. Ta vrsta kombinacije u politici sada vlada svugdje. U svim ćoškovima ove države. Takva vrsta ljudi ne može proći među pametnim ljudima, nego među ljudima koji su manipulirani, među ljudima koji ne znaju o čemu i čemu mi živimo.

Aida Jokanović

Šta mislite da li bi nam bilo bolje da uđemo u Evropsku uniju, tačnije da li mislite da će Bosna i Hercegovina ući u Evropsku uniju i NATO i šta bi to tačno značilo za egzistencijalno stanje društva?

Ferida Duraković

Ja ne znam šta bi to značilo u egzistencijalnom značenju, pretpostavljam da bi bilo bolje, ali jeste činjenica da mi o tome ne odlučujemo i da ćemo postati članica Evropske unije, jer drugog načina nema.

Aida Jokanović

Mnogo Vam hvala. Bilo mi je zadovoljstvo.

Ferida Duraković

I meni.