Generacije u raskoraku

Enes Zlatar Bure

emitirano 22.02.2020.

Aida Jokanović

novinarka

Enes Zlatar Bure

muzičar

Aida Jokanović

Muzičar Enes Zlatar Bure gost je serijala 'Time is up' ili 'Vrijeme ističe' i to na temu generacije u raskoraku. Enese, hvala što ste naš gost.

Enes Zlatar Bure

Hvala Vama na pozivu.

Aida Jokanović

Čini se da danas građani Bosne i Hercegovine, a najviše mladi ljudi, masovno odlaze, a razlog za to iseljavanje nije samo ekonomske prirode, već iz neke bazične želje da se živi normalnim životom i da se živi u zemljama gdje prošlost nije zarobljena u sadašnjosti. Da li se slažete s ovom konstatacijom?

Enes Zlatar Bure

Mladi odlaze i ja ih uopšte ne krivim. Ja bih išao za njima da sam malo mlađi i da nemam porodicu. Mladi hoće znanje, hoće uspjeh. To im se ovdje ne nudi. Sprečavaju se na svakom koraku. Korupcija je svuda oko nas. Loše nam je obrazovanje. Čak i ako se sami ljudi obrazuju, ne mogu ništa da započnu zbog korupcije. Ljudi koji odlučuju su retrogradni. Država ne funkcioniše. U čitavom svijetu je sad jedan retrogradni trend, sve više imamo konzervativaca na vlasti. Radikalna desnica je u usponu. Religija je ponovo utjecajna. Ali, ipak je malo bolje nego ovdje. Ovdje apsolutno ništa ne funkcioniše i za jednog mladog čovjeka to je potpuno beznadežna situacija. Naravno da mora da traži svoju sreću i svoju budućnost. U zemljama poput Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država ili Evropske unije ipak postoji neki sistem bez obzira na taj trend, kakav god da je. Kod nas nema nikakvog sistema. Vlada potpuni haos u kojem ljudi jednostavno ne mogu da se snađu.

Aida Jokanović

A posebno mladi.

Enes Zlatar Bure

Posebno mladi i to čini čitav taj raskorak.

Aida Jokanović

Šta je sa Vašom generacijom? Vi ste sa Vašom grupom 'Sikter' neposredno pred rat, pa onda i za vrijeme opsade Sarajeva, ali i poslije rata, čini se, slijedili taj osjećaj za vrijeme. A onda postoji jedan trenutak u životima svih nas kada počinjemo malo ozbiljnije da promišljamo i vrijeme i mjesto gdje se nalazimo. Da li se onda nađemo u raskoraku? Šta je sa Vašom generacijom?

Enes Zlatar Bure

Ja sam uvijek bio raskoraku, što se mene tiče. Ja sam po prirodi buntovnik, po opredjeljenju sam anarhista, ne volim državu kao koncept, ne volim policiju, vojsku, pasoše, granice. Po meni su ovi današnji migranti, ljudi koji prelaze mnoštvo granica bez ikakvih papira, pravi revolucionari, iako su oni to nesvjesno. Oni to ne rade svjesno. Oni su natjerani teškom mukom. Ali nam u svakom slučaju ukazuju na to koliki je besmisao tih granica. Zašto bi neko imao pravo da negdje bude, a neko drugi ne, zbog nekakvog papira. Moj prijatelj Faršid iz Afganistana je muzičar, on pjeva pop muziku, repuje. Tamo su mu prijetili Talibani. Nije mogao to da radi. Zašto on ne bi imao pravo da ode negdje gdje to može da radi slobodno? Samo zato što nema nekakav papir? Za mene je to moj raskorak, jer ja znam da se, dok sam ja živ, neće ništa desiti u svijetu na tom planu.

Aida Jokanović

1991. godine ste to vaše unutrašnje stanje pokazivali tako što, kao što ste rekli, ste 'režali' na publiku, a onda ste za vrijeme opsade Sarajeva odlučili da promijenite percepciju. Odlučili ste, zapravo, da 'Sikter' postane jedan od simbola otpora u Sarajevu. 1995. godine je snimljen spot za pjesmu 'Pain in the brain' koji je zapravo prvi spot sa naših prostora koji je emitovan na MTV-u. Sada da zaokružimo ovu priču - u tako loša vremena to mora da je bio jako lijep osjećaj?

Enes Zlatar Bure

I ovo 'režanje' na publiku je bila muzika, možda malo manje ugodna, ali 'Sikter' je nekako uvijek pratio ono što se nama dešavalo u životima. To je na početku bila pobuna protiv establišmenta. U samom početku rata je to bilo neko zezanje sa ratom jer ga nismo ozbiljno shvatali. Mi smo mislili da će to za pet minuta biti gotovo. A kad smo shvatili šta se dešava i da je to vrlo ozbiljna stvar, onda je to postala borba protiv agresije na ljudske živote putem muzike. Baš ta pjesma 'Pain in the brain' najbolje opisuje taj ratni 'Sikter' i muzički i tekstualno. 1995. godine kad smo otišli u London, gostovali smo na britanskom MTV-u i onda su oni počeli da puštaju taj spot i puštali su ga samo poslije deset sati navečer zato što su rekli da je 'scary'. Nema ništa strašljivo u tom spotu osim što je sniman u Sarajevu za vrijeme opsade. To je njima valjda samo po sebi 'scary'. Kao, eto, nisu smjela djeca da gledaju taj spot u Engleskoj.

Aida Jokanović

Neki za 'Sikter' vezuju 1996. godinu i nastup sa grupom U2...

Enes Zlatar Bure

1997. godinu...

Aida Jokanović

Da, izvinite, 1997. godinu kao vrhunac u tom nekom smislu, ali vi ste se tek poslije toga spakovali kao pravi bend i krenuli na turneje i činilo se da je sve super. Da li ste tada imali taj osjećaj: 'ok, završilo se sve i konačno možemo da se opustimo i da živimo nekim boljim životom'? Je li bilo tog osjećaja?

Enes Zlatar Bure

Naravno. Na proljeće 1995. godine smo otišli u London zajedno sa teatarskom predstavom 'Svileni bubnjevi'. Odatle smo se preselili u Amsterdam i ostali smo živjeti i raditi tamo godinu dana. Svirali smo svugdje po Evropi. Sve je to išlo nekim svojim tokom, onako kako treba. Ali, početkom 1996. godine ja sam osjetio nekakav adrenalin. Vidio sam da su ljudi u Sarajevu sretni, da imaju neku super energiju i mi smo htjeli da budemo dio toga. Zato smo se i vratili. Zaista je bilo tako. Ja ne znam kada sam u životu bio sretniji nego tih par poslijeratnih godina. Sve je to kulminiralo tim koncertom grupe U2 1997. godine na kojem smo mi imali sreću i čast da sviramo. Znam da su mi svi govorili poslije tog koncerta: 'E, sad znam da je rat stvarno gotov'. Tako je to trajalo par godina, međutim, u jednom trenutku je samo krenulo nizbrdo i nezaustavljivo ide i dan danas. Kako i ne bi, kad nam državu vode korumpirani politički diletanti.

Aida Jokanović

Da li mislite da ste to osjećanje i taj optimizam imali zbog godina koje ste imali u tom trenutku, a da ovaj pesimizam ide zbog godina koje imate u ovom trenutku? Da li je to ta vrsta raskoraka?

Enes Zlatar Bure

Pa, ima i toga. Naravno. Tad sam imao neke ideale u životu. Sad ih nemam. Nikakvih. Ali, generalno su ljudi bili sretni i generalno su se ljudi nadali boljoj budućnosti. Bez obzira na generaciju. I stariji i mlađi. Svi. A sad, mislim da su najdepresivniji mladi, oni koji bi trebali da budu ti koji nas vuku naprijed.

Aida Jokanović

A rekli ste i zbog čega je to tako. Da li postoji nešto lijepo zbog čega biste ostali ovdje i što Vas još uvijek drži ovdje?

Enes Zlatar Bure

Postoji. Naravno da postoji.

Aida Jokanović

Šta je to?

Enes Zlatar Bure

Krug ljudi s kojim se družim, moji prijatelji i moja porodica. To je, čini mi se, jedini razlog. Ništa drugo.

Aida Jokanović

Rekli ste na početku da ne znači da će i to dugo trajati.

Enes Zlatar Bure

Ne znači. U kojem smjeru sve ide, ja ne vidim da ćemo uskoro isplivati.

Aida Jokanović

Imate sada još veću odgovornost sada kada ste roditelj. Vi imate devetogodišnjeg sina i možete da posmatrate razvoj te generacije koja odrasta uz tehnologiju, generacije 21. vijeka kojoj se na dnevnom nivou nudi sadržaj sa interneta i koja svoju kreativnost pokušava primarno da prezentira tamo. Šta ćemo sa tim generacijama? Šta Vas najviše brine kada gledate Vašeg sina? Ne gdje odrasta, nego kako odrasta.

Enes Zlatar Bure

Za tu temu bi nam trebala čitava jedna emisija. Ukratko, obrazovni sistem je katastrofa. Obrazovni sistem u cijelom svijetu je potpuno deplasiran i zastario, a ovdje još više. Ja gledam svog sina kako s lakoćom barata telefonom, tabletom. To je njima pomagalo, isto kao olovka ili kao linijar. Zašto se ne dozvoljava da se služe tim pomagalom? Zašto moje dijete ne može imati telefon na času matematike i računati na kalkulatoru? Ili zašto ne može da gugla na ostalim časovima, da koristi aplikaciju pravopis.ba kad je na času bosanskog jezika? Zašto se tu djecu ne uči da su to korisne sprave i da ne služe samo za igru. Da je to stvarno njihova olovka. Oni ne moraju naučiti da lijepo pišu, jer će čitav život tipkati. Ne vjerujem da će za petnaest godina iko pisati slova. Zašto im se to ne omogući? To je najveći raskorak - obrazovni sistem i ovo gdje su ta djeca. Toj djeci je dosadno. Moje dijete uči kakve vrste zdravstvenih ustanova imamo i kakvo osoblje radi u kakvoj vrsti zdravstvene ustanove. Šta će mu to? Ako mu zatreba, dijete će izguglati. To me najviše brine od svega.

Aida Jokanović

Niste prestali da radite. Danas nema 'Siktera', ali imate novi bend, neku finu fuziju na četiri jezika, ako se ne varam.

Enes Zlatar Bure

'Insane insan'. Imamo i novi jezik koji smo uveli. Sada kad smo završili album, već radimo nove pjesme. Uvrstili smo i farsi jezik jer imamo i goste iz Afganistana. Pjevamo na engleskom, njemačkom, turskom, francuskom, a sada i na farsi jeziku. 'Insane insan' je skupina umjetnika iz raznih krajeva svijeta koji se prvenstveno izražavaju muzikom, ali ima tu i nekih potprojekata. Radimo mi i dokumentarne filmove, kratke filmove, animacije, dizajn. Pokušavamo da se izdignemo iznad država, granica, ovog sivila koje nas okružuje i koje nam farba duše. Vidjet ćemo koliko ćemo uspjeti u tome.

Aida Jokanović

Kad smo već kod izdizanja iznad granica, šta mislite da li će i kada Bosna i Hercegovina postati članica Evropske unije i NATO-a i koliko će to uopšte utjecati na mlade generacije, na Vašu generaciju i na generacije koje tek treba da nas naslijede?

Enes Zlatar Bure

Što se tiče mladih generacija, oni će i dalje odlaziti. Imamo Hrvatsku koja je u Evropskoj uniji i mladi i dalje odlaze iz Hrvatske. Odlaze iz Poljske, Bugarske, Rumunije, iz svih ovih siromašnih članica Evropske unije. Bilo bi im samo mnogo lakše da odu. Moje mišljenje je da Bosna i Hercegovina ovakva nakaradna kakva jeste neće nikada postati članica Evropske unije, ni NATO-a, ni bilo čega.

Aida Jokanović

A, da li biste voljeli da se to desi?

Enes Zlatar Bure

Ja bih volio, naravno. To bi značilo manje granica, manje papirologije.

Aida Jokanović

Šta bi to značilo za našu zemlju? Putovali ste dosta, vidjeli ste kako ljudi žive negdje tamo.

Enes Zlatar Bure

Ja imam dosta prijatelja u Hrvatskoj tako da često tamo idem i mogu malo uporediti kako je njima, prije i sad. Nije se nešto mnogo promijenilo, osim što lakše mogu otići u Irsku da peru suđe, nego što je to ranije bio slučaj.

Aida Jokanović

Hvala Vam mnogo, Enese.

Enes Zlatar Bure

Hvala Vama.