novinar
stručnjak za EU integracije
Provedite presudu 'Sejdić-Finci', dogovorite mehanizam koordinacije, usvojite reformsku agendu, odgovorite na upitnik - bili su samo neki od zadataka koje je službeni Brisel stavio pred bh. političare. Oni su obećavali, kazali da će to ispuniti, međutim, malo je bilo djela, a više riječi. Gdje smo sada kada je riječ o evropskom i NATO putu Bosne i Hercegovine? U nastavku serijala 'Time is up!' razgovaramo sa stručnjakom za evropske integracije i političkim analitičarom Denisom Čarkadžićem. Gospodine Čarkadžiću, stojimo u mjestu kada je riječ o evropskim integracijama. Kada se osvrnemo na godine iza nas, što biste rekli, gdje je Bosna i Hercegovina?
Mi smo veoma malo uradili iako to traje već 15 godina. To je jako dug period. To je period u kojem zemlje mogu da dožive ne jedan nego tri procvata. Mi smo napravili par formalnih koraka, međutim suštinski, po mom mišljenju, nismo napravili nijedan. Čak i ovo što smo uradili do sada je samo forma. Osim toga, nosili smo sa sobom svoje probleme koje nismo rješavali, gurali smo ih pod tepih i oni su sada isplivali konačno u mišljenju Evropske komisije. Po mom mišljenju, nema više prostora ni za kakve formalnosti. Momenat je, ukoliko ćemo se kretati naprijed, da se krećemo isključivo ispunjavajući suštinske reforme od ovog momenta.
Naš serijal se zove 'Vrijeme ističe'. Vremena je bilo za bh. političare. I sami ste kazali, brojni zadaci su bili tu koji su se gurali pod tepih, ali možemo li reći da je odgovornost samo na našim političarima? Može li službeni Brisel preuzeti neku odgovornost za situaciju u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi?
Slažem se. Kredibilnost Evropske unije je u nekoliko navrata dovođena u pitanje. Sa ovom posljednjom odlukom za Sjevernu Makedoniju i Albaniju je, po mom mišljenju, totalno uništena. Ali, daleko od toga da se, kako se kaže, na ravne časti može dijeliti odgovornost političara u Bosni i Hercegovini i Brisela, jer nama ovdje niko ne brani da radimo ono što treba da radimo, prvenstveno ne zbog toga što treba da idemo u Evropsku uniju. Taj put nije sam sebi svrha. Ono što su dužni bili, što jesu i što će biti dužni učiniti političari Bosne i Hercegovine jeste da od ove zemlje naprave zemlju demokratskih standarda, zemlju jednakih prava i vladavine prava.
Zašto je to tako teško? Jesu li teški zadaci koji su postavljeni pred političare Bosne i Hercegovine koji su trebali donijeti ključne odluke?
Ja tu nikada ne govorim o težini. To je potreba. Ne vidim zašto je problem implementirati, primjera radi, presudu 'Sejdić-Finci', ispuniti devet ili deset neprovedenih odluka Ustavnog suda. Ne radi se uopšte o težini zadatka. To je nešto što se mora i što je nužno. Teško je ukoliko ne postoji volja. Ta famozna politička volja. Ustvari, radi se o sljedećem. Po mom mišljenju, a siguran sam da će se mnogi u Bosni i Hercegovini složiti da svaki korak u pravcu ovih suštinskih reformi ne odgovara jednom dobrom dijelu političke elite u Bosni i Hercegovini, da ih tako nazovem, jer su to koraci u pravcu vladavine prava gdje bi se oni loše proveli.
To je ona teza da bi bili uhićeni ukoliko Bosna i Hercegovina...
To nije teza. To je po meni činjenica. Ne radi se samo o tome. U mišljenju Evropske komisije imate vrlo jasno na više mjesta izraženo da se mora etnički sistem ne samo glasanja već i biranja na određenim nivoima i u određenom kontekstu ukidati. Ukoliko se to desi, ja Vas pitam, šta mislite kako bi se to odrazilo na odnose moći i na način da i dalje vladaju ovi isti koji vladaju u ovom momentu.
Hajde da se bavimo ocjenama i matematikom. Od 1 do 5 - koju ocjenu biste dali za dosadašnji put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji?
Mršavu dvojku, ako mene pitate.
Kako biste obrazložili ocjenu?
Prvo nam je od 2008. do 2015. godine trebalo sedam godine da stupi na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pa smo nakon toga 2016. godine predali tzv. kredibilni zahtjev za članstvo. Pa smo dvije godine ispunjavali upitnik. Nakon toga je Evropska komisija vrlo jasno i precizno detektovala probleme i poslala nam više od 600 dodatnih pitanja. Na 22 nismo odgovorili. Na veliki broj ostalih pitanja nismo poslali jednoobrazan odgovor, već je sa više nivoa odgovoreno na različit način. Samo na mali broj pitanja je jednoobrazno odgovoreno. Dakle, svaki naš dosadašnji korak koji je učinjen nosio je sa sobom probleme koji nisu rješavani.
Naši političari kažu da je njima teže u odnosu na, recimo, Hrvatsku i Sloveniju. Je li Brisel promijenio taj pristup? Je li nama teže u odnosu na naše susjede?
Ja mogu shvatiti da nam je teže, jer je naš sistem odlučivanja zaista unikatan i ja ću reći nakaradan. To svako zna. Dejtonski sporazum. Međutim, nigdje u Dejtonskom sporazumu ne piše da se on smije i treba zloupotrebljavati. Dakle, nije Dejtonski sporazum kriv, niti naš politički sistem, za to što neko neće da provede presudu 'Sejdić-Finci', za to što imamo kriminal i korupciju u ovolikoj mjeri, za to što treba reformisati VSTV. Da ne nabrajam dalje.
Slažem se, ali Brisel je zahtijevao - sjećamo se maratonskih pregovora, kako na domaćem terenu, tako na nekom neutralnom - da se presuda 'Sedjić-Finci' u tom razdoblju mora usvojiti da bi Bosna i Hercegovina bilo što mogla uraditi na svom evropskom putu. Odjednom je službeni Brisel, na neki način, od toga odustao ili su pokušali naći neki drugi pristup, način i sada smo vidjeli da je provedba presude "Sejdić-Finci" stavljena u izvještaj i mišljenje Evropske komisije. Ali, zašto su tada bili popustljivi? Je li to bio način da nam daju do znanja da nas ne mogu čekati i da trebaju probati neki drugi metod?
Ne mislim. To je upravo jedan od dokaza njihove nedosljednosti i nekredibilnosti. U nekoliko navrata su mijenjali pristup, mijenjali način...
Koji je trebao biti ispravan pristup? Kažu: mrkva ili štap. Jesu li, onda, trebali koristiti štap?
Ako govorimo o štapu, ključna greška Brisela je bio momenat kada je gospodin Dodik stavljen pod sankcije zbog kršenja Dejtonskog sporazuma povodom 9. januara, pod sankcije Washingtona. U tom momentu je i Brisel trebao to ispratiti. Imao je sve argumente da isprati tu odluku i da se priključi Washingtonu u tome. To se nije desilo. Naprotiv, tada je kredibilitet koji je bio izgubljen kada je gospodin Dodik u pitanju, povratio gospodin Wigemark. To je bila ključna greška...
Sa onim kolačima što je povratio?
Između ostalog. I to je jedan od dokaza da je Evropska unija u više navrata mijenjala svoj pristup i bila nedosljedna, a čak su, po mom mišljenju, ove snage koje mi izaberemo, od njih pravili svoje miljenike i radile eksplicitno s njim i kada treba i kada ne treba i davale im dodatni kredibilitet.
Slažete li se sa tvrdnjama nakon odluke Evropske unije u vezi sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom da je proces proširenja zauvijek mrtav? Je li to tako?
Ja ipak mislim da nije. Dakle, mi u ovom trenutku nemamo formalnu odluku da je proces mrtav. Imamo različitih neformalnih najava iz različitih izvora i moje mišljenje je da će se na kraju ipak naći kompromis između Francuske i zemalja okupljenih oko Francuske kada je riječ o tom pitanju i ostatka Evropske unije, tj. da će se, najvjerovatnije, princip promijeniti i da će se uvesti princip da se zemlje vraćaju na popravni ukoliko nivo standarda koji je postignut na putu u Evropsku uniju...
...da bi se trebali vratiti jedan ili više koraka unazad. Ali, hajde da objasnimo građanima šta to znači.
Možemo posmatrati na našem primjeru. Rekao sam maloprije. Sve što smo do sada prošli, vukli smo probleme, ništa nismo riješili i nismo formalno napredovali. U našem konkretnom primjeru to znači da nas mogu vratiti nazad i reći: 'Dok SSP ne provedete...' - a imamo primjer da parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje kao ključni organ SSP-a nikada nije profunkcionisao, jer su iz Republike Srpske tražili da se u tom tijelu primjeni sistem etničkog glasanja što, naravno, Evropska unija nije prihvatila, jer mi trebamo da radimo i usvajamo njihove standarde, a ne oni naše. Dakle, mogu nas vratiti i reći: 'Dok to ne sprovedete, sve ostalo pada u vodu'. Po meni, u slučaju takvog pristupa bi pod najvećim udarom bile političke elite koje se busaju u prsa sa ovim što su do sada uradili, a nisu uradili ništa.
Kada već spominjete političke elite - naš serijal se bavi i evropskim i NATO integracijama - vlada to opće mišljenje da su svi za Evropsku uniju. Jesu li, gospodine Čarkadžiću?
Jesu, ali samo u retoričkoj ravni. Ja Vas pitam: ko će u ovoj zemlji, jedan HDZ ili SNSD, ispuniti zahtjev iz mišljenja Evropske komisije da treba da se ukine etnički veto? Otkako je objavljeno mišljenje Evropske komisije, niko iz te dvije parlamentarne stranke nije prokomentarisao to. Zašto? A, u isto vrijeme smo svakim danom svjedoci da su svi za evropske standarde. Ja bih volio da ih nek javno pita: 'Jeste za evropske standarde, ali hoćete li ovo ispuniti?'. Samo da podsjetim na jednu stvar: Akcioni plan za ispunjavanje mišljenja Evropske komisije je usvojen prije nekoliko dana. Taj dokument treba pozdraviti. On ima sedamsto i nešto tačaka. Međutim, upravo ove stvari: izmjena Izbornog zakona, presuda 'Sejdić-Finci', etničko glasanje, nisu dotaknute u tom Akcionom planu i to je dokaz da, ne da nema konsenzusa, već da samo na retoričkoj ravni postoji, da je tako nazovem, volja da se usvajaju evropski standardi i ide u Evropsku uniju.
Dobili smo 14 zahtjeva koje moramo ispuniti. Po Vama: koji će biti najteže ispuniti, a koje najlakše?
Ja opet kažem da ne prihvatam da je tu nešto teško ili lako.
I Vi i ja živimo dugi niz godina u ovoj zemlji i znate da je sve teško.
Uredu. Najteže će biti provesti, prije svega, ukidanje etničkog veta na državnom nivou. Osim toga, presudu 'Seldić-Finci'. Ja ne vidim volju da se ona sprovede na bilo koji način, osim da se zloupotrebljava kao i do sada za kojekakve političke ciljeve. Zatim vladavina prava. Mi smo u posljednjoj strategiji okarakterisani kao društvo 'okovano kriminalom i korupcijom'. Ja ne da ne vidim u posljednjim godinama napredak u tom pravcu, već vidim nazadak. Također, sa izmjenama Izbornog zakona, čak u tehničkom smislu, mislim da se neće napraviti napredak. To je ovaj dio koji se odnosi na demokratsko funkcionisanje zemlje i to će biti najveći problem.
Da li je Bosna i Hercegovina kao zemlja Zapadnog Balkana posljednja po pripravnosti i političkoj volji za ulazak u Evropsku uniju?
Apsolutno. Svi prave neke korake.
A zašto to naši građani trpe?
I to se promijenilo. Građani to više ne trpe, s tim što se negativna energija u ostalim zemljama izlije na ulicu. Kod nas građani to ne trpe i tu svoju energiju ispoljavaju na način da idu. Nažalost. Ja to tako razumijem. To je odgovor građana. Ovi odlasci su prešli svaku mjeru. Bojim se da smo blizu tačke kada ćemo biti u jednom nepovratnom procesu izumiranja.
Kada su Sjeverna Makedonija i Albanija dobile 'ne', u Bosni i Hercegovini smo sve glasnije mogli čuti tezu da je ovo poruka da što prije trebamo postati NATO članica. Jeste li i Vi tog mišljenja?
Apsolutno. Mi smo puno bliže članstvu u NATO-u nego Evropskoj uniji, iako je u ovom momentu bespredmetno i besmisleno postavljati pitanje da li ćemo biti član NATO pakta, jer su ispred nas reforme koje mi trebamo da provedemo na tom putu radi nas samih.
Ni one nisu teške?
Ne. One nisu toliko teške ni zahtjevne koliko su ove za Evropsku uniju, iako su to u najvećoj mjeri kompatibilni procesi. Dakle, moramo razumjeti da je NATO najozbiljnija vojnopolitička organizacija na planeti koja ne rasipa svoju kredibilnost kao Evropska unija. Imamo primjere Crne Gore, Sjeverne Makedonije. Sjeverna Makedonija će sasvim sigurno ući i gospodin Stoltenberg je potvrdio prije prije par dana da ratifikacija koja je u toku ide po planu. NATO se ne igra sa svojim kredibilitetom, niti sa kredibilitetom svojih partnera. Bosna i Hercegovina je odavno partner. Mi smo ušli u MAP krajem decembra 2019. godine i dovoljno je da sa geostrateškog i geopolitičkog aspekta pogledate gdje smo.
Vrijeme ističe, a vremena je sve manje i za ovaj razgovor. Za sami kraj nam kažite da li se bojite da to vrijeme ne istekne do kraja. Hoće li nas čekati službeni Brisel ili ne? Što predviđate?
Ako mislite na Brisel i Evropsku uniju, Brisel će uvijek biti tu. Dakle, do nas je. Mi smo ovdje izolovani, da se razumijemo, i nema više potrebe da se na silu usisava zemlja u Evropsku uniju iz bilo kojeg razloga, kao što se to radilo nakon pada Berlinskog zida, jer su tada geopolitički uslovi to diktirali. Briselu se sasvim sigurno ne žuri. Kada ćemo mi raditi ovo što moramo da radimo, apsolutno je do nas. Ono što ja očekujem je da se odblokira put ka NATO integracijama i mislim da se ne smije dozvoliti da Bosna i Hercegovina u bilo kojem smislu napravi, ako ništa, korak nazad. Na kraju krajeva, na to niko nema ni pravo, jer je to dio naše legislative i usvojenih odluka i strategija.
Hvala Vam mnogo.
Hvala Vama.
