×

d-27

Poglavlje 27: Životna sredina

EU promoviše snažne klimatske mjere, održivi razvoj i zaštitu životne sredine. Pravo EU sadrži odredbe koje se odnose na klimatske promjene, kvalitet vode i zraka, upravljanje otpadom, zaštitu prirode, industrijsko zagađenje, kemikalije, buku i civilnu zaštitu.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zahtijeva od strana da razviju i ojačaju saradnju u oblasti zaštite životne sredine sa osnovnim zadatkom da zaustave daljnju degradaciju i počnu poboljšavati stanje životne sredine sa ciljem održivog razvoja. Strane naročito uspostavljaju saradnju s ciljem jačanja upravnih struktura i procedura kako bi osigurale strateško planiranje pitanja u oblasti životne sredine i koordinaciju između relevantnih aktera, te se fokusiraju na usklađivanje propisa Bosne i Hercegovine sa acquis-em. Saradnja se također može usmjeriti na razvoj strategija za značajno smanjenje zagađenosti zraka i vode na lokalnom, regionalnom i prekograničnom nivou, uključujući otpad i kemikalije, za uspostavljanje sistema efikasne, čiste, održive i obnovljive proizvodnje i potrošnje energije, te strategija za izradu procjene utjecaja na životnu sredinu i strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Posebna pažnja posvećuje se ratifikaciji i provedbi Protokola iz Kyota. Zaštitu životne sredine treba rješavati i u politikama iz drugih oblasti, kao što su transport i industrijska saradnja.

Prema ustavnom i zakonskom okviru, nadležnosti za životnu sredinu i klimatske promjene su pretežno na nivou dva entiteta i Brčko Distrikta. U Federaciji BiH nadležnosti su podijeljene između Federacije BiH i kantona. Državni nivo izrađuje politiku i usklađuje i koordinira aktivnosti i planove entiteta koji imaju međunarodnu dimenziju. On ima ustavnu odgovornost da predstavlja i obavezuje zemlju na međunarodnom nivou.

Na državnom nivou Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je odgovorno za izradu politika i osnovnih načela te za koordinaciju aktivnosti i usklađivanje entitetskih planova relevantnih za međunarodne odnose glede životne sredine i klimatskih promjena. U Republici Srpskoj, odgovornost za životnu sredinu je u nadležnosti Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, dok su u Federaciji BiH za životnu sredinu odgovorni Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. U Brčko Distriktu nadležnost imaju Odjeljenje za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu i Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove. U svim kantonima postoje ministarstva zadužena za pitanja životne sredine.

Republika Srpska osporava nadležnosti državnog nivoa da predstavlja državu i djeluje u njeno ime na međunarodnom nivou. To je posebno istaknuto kada se radi o strateškom okviru, utvrđivanju politike, razmjeni podataka i izvještavanju, kao i formalnom uređivanju uloga i procedura imenovanja nacionalne kontakt tačke za međunarodne konvencije.

Zbog složene političke i institucionalne strukture, nedostatka političkog konsenzusa i svijesti, nedovoljnog osoblja i manjka finansijskih sredstava, napredak u pravnim i mjerama politika zahtijeva znatno veće napore i mnogo više vremena nego u drugim zemljama. Ovo je stvorilo znatan zaostatak u usklađivanju s acquis-em EU u ovoj oblasti.

Životna sredina

Bosna i Hercegovina nema zakon o zaštiti životne sredine na državnom nivou, niti državno tijelo koji se isključivo bavi životnom sredinom. Usklađivanje propisa s acquis-em se odvija bez državnog programa za usvajanje acquis-a i bez vertikalne koordinacije. Bosna i Hercegovina treba razviti sistematsko praćenje usklađivanja na osnovu tabela usklađenosti u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promjena. Provedba se često odvija u okviru pojedinačnih projekata. To povlači za sobom opasnost od nedostatka odgovornosti uprave i imat će učinak na način provedbe strategija i propisa.

Cjelodržavna strategija usklađivanja propisa s acquis-u EU u oblasti zaštite životne sredine usvojena je 2017. godine, a dopunjena je konkretnijim programima usklađivanja propisa u oblasti zaštite životne sredine u entitetima i Brčko Distriktu. Postoji nekoliko podsektorskih strategija na državnom i entitetskom nivou. One uglavnom nisu usklađene između entiteta za oblasti koje pokrivaju. Stoga postojeće strategije nejednako pokrivaju oblast zaštite životne sredine u cijeloj državi. Potrebno je osigurati cjelodržavni usklađen pristup u strateškom planiranju kako bi se pitanja rješavala na dosljedan i sveobuhvatan način.

Bosna i Hercegovina treba osigurati efikasan, koherentan i sveobuhvatan sistem inspekcije i monitoringa životne sredine ili centralnu bazu podataka, npr. za kvalitet zraka, vodu, buku i biodiverzitet.

Horizontalni propisi su u ograničenoj mjeri usklađeni sa acquis-em. Bosna i Hercegovina treba da se uskladi sa acquis-em u oblasti zaštite životne sredine na svim nivoima vlasti i ojača administrativne kapacitete za efikasnu provedbu. Praktična provedba strateških procjena utjecaja na životnu sredinu (eng. SEA) na entitetskom nivou je vrlo ograničena. Procjene utjecaja na životnu sredinu (eng. EIA) su u širokoj upotrebi u procesu izdavanja dozvola u oba entiteta. Međutim, i za SEA i za EIA, vlasti imaju prilično široke diskrecijske ovlasti. Podzakonski akti nisu u potpunosti usklađeni s acquis-em o učešću javnosti, koje je i dalje često ograničeno. Potrebno je formalizirati procedure imenovanja i funkcije državnih kontaktnih tačaka za Bosnu i Hercegovinu za provedbu konvencija iz oblasti životne sredine kojih je Bosna i Hercegovina potpisnica. Donošenje ovog akta je u toku i njegovim usvajanjem pitanje imenovanja državnih kontaktnih tačaka za sve konvencije bit će riješeno na sistematski način.

Zaštita zraka i kvalitet zraka su u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta. Industrijske emisije i emisije iz vozila i kućnog grijanja uz korištenje ogrijeva i lignita rezultiraju ozbiljnim zagađenjem zraka. One često znatno premašuju standarde Svjetske zdravstvene organizacije i standarde EU za kvalitet zraka i uzrokuju jednu od najviših prosječnih stopa smrtnosti od onečišćenja zraka u svijetu. Usklađivanje sa acquis-em o kvalitetu zraka je ograničeno i otežano složenom političkom i administrativnom strukturom, nedostatkom osoblja i finansiranja. Ne postoji državna ni cjelodržavna strategija ili program za poboljšanje i praćenje kvaliteta zraka niti funkcionalna cjelodržavna mreža za praćenje zraka . Izvještavanje međunarodnim tijelima kao što je Evropska agencija za životnu sredinu nije formalno definirano i ne postoji izvještavanje Evropskoj komisiji u skladu s Direktivom o kvalitetu okolnog zraka i čistijem zraku za Evropu. Mreže za praćenje kvaliteta zraka postoje u oba entiteta, ali ne i u Brčko Distriktu. Zbog nedostatka sredstava za održavanje uređaja ne postoji potpuno i redovno praćenje svih parametara u Federaciji BiH. Potrebno je usvojiti planove za kvalitet zraka za područja gdje razine zagađivača prelaze granične vrijednosti. U Federaciji BiH, neki kantoni imaju vlastite planove za zaštitu kvaliteta zraka u područjima gdje razine zagađivača prelaze granične vrijednosti. U kantonima gdje ne postoje takvi zakoni ili planovi, to je regulirano zakonom i strategijom Federacije BiH na entitetskom nivou. U Republici Srpskoj samo Banja Luka ima lokalni program zaštite zraka i plan zaštite zraka za područja gdje su prekoračene granične vrijednosti kvaliteta zraka.

Usklađivanje s acquis-em o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tečnim gorivima (ograničenje vrijednosti teškog loživog ulja za sadržaj sumpora od 1%) traje nekoliko godina i Vijeće ministara Energetske zajednice ga smatra ozbiljnim i trajnim kršenjem Ugovora o uspostavljanju energetske zajednice. Bosna i Hercegovina je samo djelomično usklađena sa propisima EU o hlapivim organskim spojevima. Kontrola emisija hlapivih organskih spojeva u Federaciji BiH regulirana je pravilnicima preuzetim iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U Bosni i Hercegovini ne postoje akreditovana tijela za praćenje emisija hlapivih organskih spojeva.

Što se tiče upravljanja otpadom, strategije postoje samo na nivou entiteta i Brčko Distrikta. Federacija BiH provodi svoju strategiju upravljanja otpadom za razdoblje 2008.-2018. kroz plan upravljanja otpadom za razdoblje 2012.-2017. U Republici Srpskoj postoji Strategija upravljanja otpadom za razdoblje 2017.-2026., ali je potrebno usvojiti plan upravljanja otpadom za njenu provedbu. U Federaciji BiH, kantoni su dužni razviti i naknadno provoditi vlastite kantonalne planove upravljanja otpadom. Sedam od deset kantona je to učinilo (12).

U pogledu zakonodavnog okvira, upravljanje otpadom se primarno provodi putem zakona entiteta i Brčko Distrikta o upravljanju otpadom. U Federaciji BiH, upravljanje otpadom je zajednička nadležnost Federacije i kantona. Neki kantoni imaju svoje propise o upravljanju otpadom. Zbog administrativnog uređenja Bosne i Hercegovine, država treba da osigura koordinirani i harmonizirani cjelodržavni pristup postupanju sa otpadom. Ovo se mora odraziti i u zakonodavnom okviru i u strateškom pristupu. Nedovoljni ljudski i finansijski resursi otežavaju razvoj zakonodavstva i njegovu provedbu. Bosna i Hercegovina treba da se uskladi s acquis-em EU o mulju otpadnih voda, baterijama, ambalaži, polihlorovanim bifenilima / polikloriranim terfenilima i dotrajalim vozilima. Također, treba da se uskladi sa Direktivom o deponijama, da usvoji odgovarajući Plan provedbe Direktive i da zatvori ili obnovi deponije koje nisu u skladu sa propisima. Potrebni su značajni napori i mjere za podizanje svijesti kako bi se smanjila proizvodnja otpada i promovirala ponovna upotreba i recikliranje.

Što se tiče kvaliteta vode, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koordinira saradnju sa međunarodnim institucijama u poslovima upravljanja vodama. Upravljanje vodnim resursima u potpunosti je u nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta. Kantonalne vlasti su odgovorne za upravljanje vodama na lokalnom nivou i za nadzor nad cijenama vode. U Republici Srpskoj, općine su zadužene za nadzor nad cijenama. Federacija BiH provodi svoju Strategiju upravljanja vodama za razdoblje 2010.-2022., a Republike Srpske provodi svoju Strategiju integralnog upravljanje vodama za razdoblje 2015.-2024. Usklađenost s acquis-em EU o kvaliteti vode je napredovala. Ne postoji zakon o vodama na državnom nivou. Stoga se usklađivanje sa propisima EU-a vezano za vodu provodi putem entitetskih zakona i zakona o vodama na nivou Brčko Distrikta. Potrebno je usvojiti posebne planove za provedbu propisa EU-a o pitkoj vodi, gradskim otpadnim vodama i upravljanju rizikom od poplava. Nakon usvajanja planova upravljanja slivom rijeke Save u oba entiteta i Brčko Distriktu, upravljanja vodama za vodno područje Jadranskog mora u Federaciji BiH i odluka o usvajanju plana upravljanja slivom rijeke Trebišnjice u Republici Srpskoj, nadležni organi na državnom nivou sada trebaju usvojiti „Krovni izvještaj o planovima upravljanja riječnim slivovima“ za BiH. Provodi se akcioni plan za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama u Bosni i Hercegovini za period 2014.-2021. U pripremi je mapiranje opasnosti i rizika od poplava za cijelu zemlju.

Zbog svog specifičnog geografskog položaja, Bosna i Hercegovina je jedna od najbogatijih zemalja u Evropi u pogledu biodiverziteta. Međutim, usklađivanje sa acquis-em o zaštiti prirode, posebno direktiva o staništima i pticama, vrlo je ograničeno. Zaštita prirode i biodiverziteta donekle je regulirana zakonima o zaštiti prirode na nivou entiteta i Brčko Distrikta. Izrađena je Strategija i akcioni plan za zaštitu biološke raznolikosti Bosne i Hercegovine za razdoblje 2015.-2020. Potrebno je usvojiti listu potencijalnih Natura 2000 lokacija i sekundarnih propisa. Planiranje i izgradnja elektrana, uključujući hidroelektrane, vjetroelektrane i solarne elektrane, između ostalog, zahtijeva usklađenost sa propisima EU o zaštiti životne sredine, uključujući direktive o pticama i staništima, procjenu utjecaja na životnu sredinu (eng. EIA) i, za konkretne projekte, stratešku procjenu utjecaja na životnu sredinu (eng. SEA). U Bosni i Hercegovini ne postoji sistem za prikupljanje informacija o biodiverzitetu niti za sistematsko praćenje biodiverziteta. Strategija i akcioni plan za zaštitu biološke raznolikosti Bosne i Hercegovine za razdoblje 2015.-2020. imaju za cilj usklađivanje sa zahtjevima Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti. Bosna i Hercegovina mora odrediti institucije, osigurati potrebne ljudske i financijske resurse i uspostaviti strukture za provedbu Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Podneseni su dvogodišnji i godišnji izvještaji o trgovini CITES vrstama.

Usklađivanje s acquis-em o kontroli industrijskog zagađenja i upravljanju rizikom je veoma ograničeno. Nacionalni plan smanjenja emisija (eng. NERP) za velika postrojenja za sagorijevanje usvojen je u decembru 2015. i dostavljen Sekretarijatu Energetske zajednice. Plan se provodi. Registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (eng. PRTR) mora biti u potpunosti operativan za Bosnu i Hercegovinu. To podrazumijeva provođenje obaveze cjelodržavnog izvještavanja ka PRTR-u, omogućujući javni pristup i integraciju prikupljenih podataka i njihovo dostavljanje institucijama EU. Zbog nedovoljnih sredstava, ratifikacija PRTR Protokola Aarhuške konvencije je zaustavljena. Bosna i Hercegovina se treba dodatno uskladiti sa Direktivom o industrijskim emisijama (eng. IED). Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća. Povezane kontrolne procedure na nivou države, entiteta i Brčko Distrikta su uspostavljene. Bosna i Hercegovina nije usklađena s Direktivom EU o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (Seveso III).

Što se tiče kemikalija, 2016. godine je usvojen državni provedbeni plan za Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (eng. POPs) u Bosni i Hercegovini. Sadrži 19 strategija i akcionih planova. Ne postoji zakon o hemikalijama na državnom nivou. Propisi koje se odnosi na hemikalije su na nivou entiteta i Brčko Distrikta. Bosna i Hercegovina treba da se uskladi sa REACH Uredbom EU o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju hemikalija na svim nivoima vlasti i ojača administrativne kapacitete potrebne za efikasnu implementaciju. Država također treba da sprovede Uredbu EU o klasifikaciji, označavanju i pakovanju supstanci i smjesa (eng. CLP) i da imenuje tijela odgovorna za prijem informacija za formulisanje preventivnih i kurativnih mjera. Također se treba uskladiti sa propisima EU o azbestu i zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe. Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvenciju o postupku prethodnog informiranja i davanja suglasnosti za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini iz Rotterdama, ali je nije u potpunosti provela.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon na državnom nivou niti cjelodržavna politika smanjenja buke. Nivo buke se mjeri samo po potrebi u svrhu prostornog uređenja. Ova oblast je regulirana entitetskim, kantonalnim i propisima Brčko Distrikta. U Federaciji BiH to je regulirano Zakonom o hemikalijama, dok je u Republici Srpskoj pitanje buke regulirano Zakonom o zaštiti životne sredine.

Što se tiče civilne zaštite, potresi, poplave, visok snijeg i snježni nanosi, klizišta, zaostale mine i šumski požari identificirani su kao glavni rizici od katastrofa za građane Bosne i Hercegovine. Na državnom nivou, nadležna upravna tijela za upravljanje rizikom od katastrofa su Ministarstvo sigurnosti i Koordinaciono tijelo za zaštitu i spašavanje, stručno operativno tijelo Vijeća ministara BiH. U Ministarstvu sigurnosti BiH nalazi se Operativno-komunikacijski centar BiH-112 koji nije povezan sa Zajedničkim komunikacijskim i informacijskim sistemom za hitne situacije Komisije (CECIS). Na nivou entiteta, Brčko Distrikta i kantona postoje i organi civilne zaštite. Na općinskom nivou postoje službe za civilnu zaštitu, a načelnici općina imaju najviše ovlasti. Zbog decentralizovane političke strukture i postojanja nekoliko nivoa vlasti, normativni, strateški i institucionalni okvir za civilnu zaštitu u zemlji je složen. Postoji nedostatak saradnje u oblasti civilne zaštite između entiteta i Brčko Distrikta.

Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju u Bosni i Hercegovini regulira međunarodnu saradnju, kao i nadležnosti i koordinaciju između organa civilne zaštite u Bosni i Hercegovini. Operativni sistem, uključujući sredstva za zaštitu i spašavanje ljudi i imovine, regulisan je entitetskim propisima i zakonom Brčko Distrikta.

Država se priprema da postane članica Mehanizma Unije za civilnu zaštitu (eng. UCPM). Postoji potreba za sistematičnijom horizontalnom saradnjom i ojačanom vertikalnom koordinacijom, uključujući primjenu standardizacije i metodologija. Potrebno je uspostaviti jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve 112 (za policiju, hitnu pomoć i vatrogasce), vezu sa CECIS-om i mrežom za Sigurne transevropske telematske usluge između uprava (sTESTA), kao preduslov za povezivanje sa CECIS-om.

Klimatske promjene

Politika i propisi vezani za klimatske promjene su u nadležnosti ministarstava i tijela na svim nivoima vlasti. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je nadležno ministarstvo na državnom nivou. Međutim, na entitetskim ni na nivou Brčko Distrikta niti na kantonalnom nivou nema jasno definiranih uloga određenih ministarstava ili tijela u pogledu odgovornosti za izradu, provedbu i praćenje politika, pravnih akata i mjera za klimatske promjene. Ne postoje jasni napori da se pitanja klime uključe u relevantne politike iz drugih oblasti. Vlasti Bosne i Hercegovine nemaju dovoljno ljudskih i finansijskih resursa u ovoj oblasti. Bosna i Hercegovina ima kontaktnu tačku za Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). Međutim, potrebno je uspostaviti sveobuhvatnu formalnu proceduru za imenovanje i određivanje funkcija državne kontaktne tačke za provedbu svih ekoloških konvencija kojih je Bosna i Hercegovina potpisnica.

Nivo usklađenosti sa acquis-em o klimatskim promjenama je ograničen. Bosna i Hercegovina nema poseban zakon o klimatskim promjenama na državnom nivou. Pravna osnova za djelovanje u oblasti klime u Republici Srpskoj je odredba Zakona o zaštiti zraka. Federacija BiH nema poseban zakon o klimatskim promjenama. Cjelodržavna Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu iz 2013. godine, za razdoblje 2013.- 2025., trenutno se ažurira. Međutim, implementacija te Strategije u skladu sa okvirom EU 2030 o klimatskim i energetskim politikama i njena integracija u sve relevantne sektore je vrlo spora, uglavnom zbog nedostatka znanja i institucionalnih kapaciteta. Bosna i Hercegovina radi na Državnom planu prilagođavanja (eng. NAP) koji će utvrditi potrebne resurse i odrediti rokove za provedbu politika i strategija vezanih za klimatske promjene. Fokus će biti na sektorskim pristupima, na usklađivanju sa acquis-em o klimi i izgradnji institucionalnih kapaciteta u srednjeročnom periodu. Bosna i Hercegovina je osnovala radnu grupu sa ciljem da razvije integrisani državni energetski i klimatski plan (eng. NECP) u skladu sa preporukom Energetske zajednice iz 2018. i odgovarajućim smjernicama za politike.

Što se tiče UNFCCC, treći državni izvještaj, koja sadrži izvještaje o inventaru stakleničkih plinova (eng. GHG) za razdoblje 2002.-2009. i 2012.-2013. i Drugi dvogodišnji ažurirani izvještaj o emisijama stakleničkih plinova koji sadrže podatke o inventaru za 2014. godinu, usvojen je u maju 2017. i dostavljen Sekretarijatu UNFCCC-a. Entitetske hidrometeorološki zavodi su odgovorne za sastavljanje izvještaja o inventaru stakleničkih plinova. Počela je priprema četvrtog državnog izvještaja i trećeg dvogodišnjeg izvještaja o klimatskim promjenama. Bosna i Hercegovina je ratificirala Pariški sporazum u aprilu i decembru 2016. godine i sada trebala dati prioritet provedbi nacionalno utvrđenog doprinosa smanjenja emisija za BiH (eng. NDC) kako je navela u svom prvom izvještaju UNFCCC-u iz marta 2017. godine.

Bosna i Hercegovina treba da se uskladi sa acquis-em o klimatskim promjenama, uključujući Uredbu EU o praćenju i izvještavanju, direktive o kvalitetu goriva, tvarima koje oštećuju ozonski omotač, fluoriranim plinovima, izdvajanju i spremanju ugljikovog dioksida i drugim relevantnim propisima. Bosna i Hercegovina nije ratificirala amandman Kigali iz 2016. godine na Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač koji je stupio na snagu u januaru 2019. godine. Potrebno je značajno ojačati administrativne kapacitete odgovarajućih ministarstava i tijela na svim nivoima, a posebno u cilju podrške provedbi utvrđenih doprinosa smanjenja emisija za BiH.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripreme / postigla je određeni nivo pripremljenosti u oblasti životne sredine i klimatskih promjena. Nakon usvajanja cjelodržavne strategije usklađivanja zaštite životne sredine za Bosnu i Hercegovinu, država treba ojačati i u potpunosti provesti cjelodržavni koordinirani i harmonizirani pristup strateškom planiranju i propisima u s ektoru zaštite životne sredine i svim podsektorima, s ciljem daljnjeg usklađivanja s acquis-em na svim nivoima vlasti. Bosna i Hercegovina mora uspostaviti funkcionalnu mrežu za praćenje kvaliteta zraka u cijeloj zemlji i osigurati usklađeno prikupljanje podataka kako bi se poduzele odgovarajuće mjere protiv onečišćenja zraka.

Kada je riječ o klimatskim promjenama, Bosna i Hercegovina bi trebala znatno ojačati svoje administrativne kapacitete u cijeloj zemlji i poboljšati međusektorsku saradnju kako bi se (i) sustavno bavila klimatskim promjenama koje prevazilaze trenutni pristup po projektu i (ii) osiguralo daljnje usklađivanje sa acquis-em o klimatskim promjenama i omogućila njegova efikasna provedba i primjena.

Bosna i Hercegovina bi u sljedećoj godini trebala:

  • započeti proces provedbe usvojene cjelodržavne strategije usklađivanja propisa sa acquis- em u oblasti životne sredine u Bosni i Hercegovini, te u skladu s tim unaprijediti pravni okvir, ojačati administrativne kapacitete i sisteme praćenja i poboljšati međuinstitucionalnu koordinaciju između svih tijela za zaštitu životne sredine;
  • formalizirati procedure imenovanja i funkcije državnih kontaktnih tačaka (eng. NFP) za Bosnu i Hercegovinu za provedbu konvencija o zaštiti životne sredine kojih je Bosna i Hercegovina potpisnica;
  • započeti sa implementacijom Pariškog sporazuma uspostavljanjem politika i mjera za provedbu NDC-a, ažurirati i provesti Strategiju prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za BiH i početi razvijati integrirani Nacionalni energetski i klimatski plan u skladu s preporukom Energetske zajednice.

(12) Nisu Hercegovačko-neretvanski, Posavski i Zeničko-dobojski kanton