×

d-26

Poglavlje 26: Obrazovanje i kultura

EU podržava saradnju u obrazovanju i kulturi kroz programe finansiranja i koordinaciju politika država članica kroz otvoreni način koordinacije. EU i države članice također moraju spriječiti diskriminaciju i osigurati kvalitetno obrazovanje za djecu radnika migranata, uključujući i one u nepovoljnom položaju.

Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina i države članice EU moraju sarađivati u cilju podizanja nivoa općeg i stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini. Od njih se također traži da sarađuju na polju politike za mlade i rada mladih, uključujući i neformalno obrazovanje. Postizanje ciljeva Bolonjske deklaracije je prioritet za sisteme visokog obrazovanja obiju strana. Saradnja treba da ima za cilj osigurati pristup svim nivoima obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Prema ustavnom i zakonskom okviru, u Bosni i Hercegovini nadležnosti u oblasti obrazovanja i kulture su pretežno na nivou Republike Srpske, Brčko Distrikta i kantona, dok Federacija BiH ima ulogu koordinatora. Nadležnost državnog nivoa je prvenstveno u formi unutrašnje koordinacije, da zemlju zastupa i obavezuje na međunarodnom nivou u skladu sa ustavnim nadležnostima, i da vrši nadzor nad provedbom okvirnih propisa u oblasti obrazovanja.

Ministarstva nadležna za obrazovanje i kulturu postoje na entitetskom i kantonalnom nivou, a u Brčko Distriktu postoji nadležna služba. Na državnom nivou ne postoji posebno ministarstvo za obrazovanje i kulturu, stoga Ministarstvo civilnih poslova ima koordinirajuću ulogu u oblastima koje pokriva ovo poglavlje.

Postoje sporovi oko nadležnosti između Republike Srpske i države, kao i između kantonalnog i nivoa Federacije BiH. Takvi sporovi ometaju kapacitet Bosne i Hercegovine da efikasno komunicira sa institucijama EU, kao što je pokazano u pripremi odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika EK: zbog neslaganja nisu se mogli dati odgovori na brojna pitanja u oblastima obuhvaćenima ovim poglavljem.

Što se tiče zakonodavnog okvira, na državnom nivou postoje četiri okvirna zakona, a drugi nivoi vlasti moraju uskladiti svoje zakone s njima. Neki kantoni nisu usvojili svoje posebne propise. Svrha okvirnih zakona jeste da obezbijede načela i standarde i da usklade i koordiniraju propise i politike obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini, da ih usklade sa standardima i načelima EU, te obuhvate predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, srednje stručno obrazovanje i osposobljavanje i visoko obrazovanje. Potrebno je uskladiti propise između državnog nivoa, entiteta i kantona.

Ustavna struktura predviđa kompleksan i fragmentiran sistem koji doprinosi nedostatku zajedničkih standarda za različite nivoe obrazovanja, kao i za obuku nastavnog osoblja i evaluaciju njihovog učinka.

Zbog demografskih promjena, postepeno se smanjuje broj upisanih studenata na svim nivoima obrazovanja. U predškolskom obrazovanju trend upisa je pozitivan, ali još uvijek vrlo nizak u poređenju sa prosjekom EU (u 2017/18: oko 18% u odnosu na 95,3% u EU, za djecu od 4 godine do početka obaveznog osnovnog obrazovanje).

U obrazovanju su poduzete sveobuhvatne reforme. Nedavne reforme uglavnom su se bavile potrebama tržišta rada kroz razvoj kvalifikacijskog okvira Bosne i Hercegovine za sve nivoe obrazovanja. Međutim, politike upisa su neučinkovite u usmjeravanju studenata u oblasti studiranja koje su tražene na domaćem tržištu rada.

Nedostatak relevantnih strateških dokumenata u sektoru rada sprečava uspostavljanje poveznice sa reformama u obrazovanju. Osim toga, potrebno je uspostaviti međuinstitucionalnu Komisiju za izradu okvira kvalifikacija. Cjelodržavna strategija srednjeg strukovnog obrazovanja i obuke je istekla 2015. godine. Nova strategija trebala bi posebnu pozornost posvetiti razvoju vještina u sektorima s potencijalom rasta. Neusklađenost kvalifikacija radne snage i potreba tržišta rada mora se smanjiti, posebno u visokom i strukovnom obrazovanju. Napori obrazovnih vlasti da riješe ovu neusklađenost nisu ujednačeni. Potrebni su dodatni napori da se poboljša i kvalitet neformalnog obrazovanja, posebno u smislu razvoja politika koje se odnose na vrednovanje neformalnog i informalnog učenja. Poduzete su mjere namijenjene ugroženim grupama koje reguliraju kvalifikacije i standarde za polukvalifikovanu radnu snagu, dajući im mogućnost nastavka obrazovanja. Osobe s invaliditetom dio su redovnog obrazovanja.

Potrebno je uložiti veće napore da se poboljša osiguranje kvaliteta na svim nivoima obrazovanja. Potrebno je uspostaviti procedure za osiguranje kvaliteta za razvoj i vrednovanje kvalifikacija koje se temelje na ishodima učenja.

Dugogodišnji sporovi između dvije akreditacijske agencije, one na državnom nivou i one u Republici Srpskoj, ometaju akreditaciju visokoškolskih ustanova i novih studijskih programa. Ova situacija ima negativan uticaj na ukupan kvalitet obrazovnog sistema i ozbiljno dovodi u pitanje učešće države u projekte Erasmus +.

Učešće u ovom programu EU podstiče neformalno učenje mladih na međunarodnom i državnom nivou kako bi se poboljšale njihove sposobnosti, vještine i zapošljivost. Podaci pokazuju da mobilnosti osoblja i studenata iz Bosne i Hercegovine od 2015. godine iznosi 3700, a trenutno se provodi 30 projekata izgradnje kapaciteta u oblasti visokog obrazovanja koji uključuju lokalne korisnike.

Bosna i Hercegovina također treba da poboljša administrativne kapacitete Nacionalnog Erasmus+ ureda, odgovornog za lokalno upravljanje međunarodnom dimenzijom aspekata visokog obrazovanja ovog programa.

Nedostatak saradnje i koordinacije među entitetima u oblastima obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja nastavlja da podriva ukupnu politiku, uključujući i dobijanje konsolidiranih podataka vezanih za strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Inicijalno obrazovanje nastavnika treba reformirati u skladu s razvijenim standardima kvalifikacija i zanimanja. Kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika nije usklađen unutar države i ne temelji se na rezultatima eksterne procjene ishoda učenja i postignuća učenika, već je rezultat konsultacija između pedagoških zavoda, direktora škola i nastavnika u svakom entitetu / kantonu posebno. Učenje usmjereno ka studentima i zasnovano na kompetencijama je u početnoj fazi zbog vrlo niskog nivoa provedbe nastavnog plana i programa zasnovanog na ishodima.

Djeca s invaliditetom su dio redovnog obrazovanja, ali većina škola u Bosni i Hercegovini nije spremna da ih u potpunosti prihvati jer im nedostaje potrebna infrastruktura i prevoz. Nastavnici nisu dovoljno obučeni da koriste adekvatne metode učenja za rad sa djecom sa posebnim potrebama i da pružaju individualnu podršku. Nedostaje asistenata u nastavi koji bi podržali i djecu i nastavnike.

Zemlja je 2018. godine po prvi put učestvovala u OECD-ovom Programu za međunarodnu procjenu učeničkih postignuća (PISA), a rezultati bi trebali biti objavljeni u decembru 2019. godine. Država će također učestvovati u međunarodnim procjenama TIMMS 2019 i PIRLS 2021.

Što se tiče kulturne politike, Strategija kulturne politike u Bosni i Hercegovini usvojena je 2008. godine i njeni ciljevi se ostvaruju kroz podršku projektima iz budžetskih grant sredstava. Institucije na državnom nivou su Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Arhiv Bosne i Hercegovine i Državna komisija za saradnju Bosne i Hercegovine sa UNESCO-om. U programu Kreativna Evropa nominirana su dva koordinacijska ureda, jedan za sektor kulture i jedan za audiovizualni sektor. Što se tiče mladih, na državnom nivou ne postoje politike za mlade, ali u okviru Ministarstva civilnih poslova postoji Komisija za koordinaciju pitanja mladih. Ova komisija sastoji se od predstavnika nadležnih državnih, entitetskih i ministarstava Brčko Distrikta te nevladinih organizacija mladih.

Prema Zakonu o mladima Federacije BiH, svi nivoi vlasti (općine / gradovi / kantoni) dužne su definirati, usvojiti i provoditi strategije za mlade. Brčko Distrikt ima svoj Zakon o mladima, kojim se, između ostalog, regulišu uslovi za institucionalnu i sistematsku brigu za mlade, njihovu organizaciju, društveno djelovanje i učešće u donošenju odluka. Omladinska politika Republike Srpske 2016.-2020. je u fazi implementacije i fokusirana je na zapošljavanje mladih.

Što se tiče tijela koja predstavljaju mlade, u Federaciji BiH postoje vijeća mladih, osnovana na općinskom, kantonalnom i entitetskom nivou. Vijeće mladih Federacije BiH definirano je kao krovno omladinsko udruženje sastavljena od kantonalnih vijeća mladih. Omladinski savjet Republike Srpske je također krovna organizacija mladih, koja okuplja lokalne i entitetske omladinske organizacije sa ciljem da zastupaju njihove interese u institucijama entiteta i u međunarodnoj saradnji.

Što se tiče sporta, Bosna i Hercegovina nije ratificirala Konvenciju Vijeća Evrope o manipulaciji na sportskim takmičenjima i Konvenciju o integriranom pristupu sigurnosti, zaštiti i pružanju usluga na fudbalskim utakmicama i drugim sportskim događajima. Konvencija Vijeća Evrope protiv dopinga u sportu ratificirana je 1994. godine, a Međunarodna konvencija UNESCO-a protiv dopinga u sportu 2009. godine.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripreme u oblasti obrazovanja i kulture.

Obrazovnom sistemu nedostaju zajednički standardi za različite nivoe obrazovanja, kao i za obuku nastavnog osoblja i evaluaciju njihovog učinka. Nastavni planovi i programi su zastarjeli i nisu usklađeni sa potrebama zemlje, što dovodi do velike neusklađenosti u pogledu vještina i predstavlja glavnu prepreku za ulazak svršenih studenata na tržište rada. Trebalo bi osigurati kvalitet, akreditaciju visokoškolskih ustanova i nove studijske programe, kao i razvoj zajedničkih standarda u obrazovanju. Bosna i Hercegovina mora uskladiti propise na svim nivoima sa okvirnim zakonima o obrazovanju, posebno u smislu obavezne primjene Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa. Potrebno je osigurati socijalnu uključenost u svim fazama obrazovanja. Trebalo bi razviti i implementirati strategije za mlade širom zemlje.

Bosna i Hercegovina bi u sljedećoj godini posebno trebala:

  • osigurati potpuno funkcionalan sistem (re)akreditacije visokoškolskih ustanova u cijeloj zemlji;
  • razviti strategiju za strukovno obrazovanje i osposobljavanje koja će se baviti potrebama tržišta rada;
  • osnovati međusektorsku komisiju za Državni kvalifikacijski okvir.