×

d-20

Poglavlje 20: Poduzetništvo i industrijska politika

Industrijska politika EU jača konkurentnost, olakšava strukturalne promjene i podstiče povoljno poslovno okruženje koje pruža poticaj malim i srednjim preduzećima (MSP).

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predviđa saradnju u cilju promoviranja modernizacije i restrukturiranja industrije i pojedinih sektora i razvijanja i jačanja MSP. SSP također obuhvata industrijsku saradnju između ekonomskih subjekata, s ciljem jačanja privatnog sektora pod uvjetima koji osiguravaju zaštitu okoliša. Inicijative uključuju odgovarajući okvir za preduzeća, poboljšanje upravljanja, znanja i iskustva (know-how), te poslovnog okruženja. Saradnja treba biti usmjerena i na jačanje malih i srednjih preduzeća u privatnom sektoru.

U skladu sa ustavno-pravnim okvirom, dva entiteta, kantoni i Brčko Distrikt su nadležni za poduzetništvo i industrijsku politiku. Državni nivo ima koordinirajuću ulogu, te predstavlja BiH i preuzima obaveze na međunarodnom nivou.

Na državnom nivou, glavni akteri su Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Direkcija za ekonomsko planiranje, koji imaju ulogu koordinatora. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je nadležno za industrijsku politiku, a Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta za pitanja poduzetništva. U Republici Srpskoj, Ministarstvo privrede i preduzetništva ima glavnu odgovornost. Druga entitetska ministarstva su nadležna za provedbu industrijskih razvojnih politika. U Brčko Distriktu, industrijska politika je u nadležnosti Odjela za privredni razvoj, sport i kulturu. Na kantonalnom nivou postoje ministarstva nadležna za industrijski razvoj i poduzetništvo.

Republika Srpska osporava nadležnost na državnom nivou za koordinaciju politika u cijeloj zemlji.

Ovo decentralizirano institucionalno ustrojstvo razlog je negativne percepcije poslovnih subjekata o javnoj upravi kada su u pitanju institucije prema Globalnom indeksu konkurentnosti za 2018. godinu, gdje je BiH rangirana na 111. mjesto, najniže u Evropi.

Što se tiče principa poduzetništva i industrijske politike, BiH nema cjelodržavnu strategiju industrijskog razvoja i ne postoji tijelo na državnom nivou koje bi promoviralo konzistentnost između industrijskih strategija ili sa drugim politikama koje utiču na industrijsku konkurentnost. Republika Srpska ima strategiju, uključujući i Akcioni plan za industrijski razvoj do 2020. godine. Federacija BiH koristi akcioni plan, koji je izmijenjen i dopunjen i traje do 2019. godine. Aktivnosti pokrivaju nekoliko oblasti politike i jednim dijelom nisu povezane sa industrijom. Brčko Distrikt pokriva industrijske aspekte u svojoj Strategiji razvoja za period 2008.-2017. koja se trenutno ažurira. Podrška malim i srednjim preduzećima je ograničena na propise o podsticajima.

Siva ekonomija je i dalje zastupljena u značajnoj mjeri, što dovodi do nelojalne konkurencije. Vladavinu zakona treba ojačati u oblastima koje utiču na industrijsku saradnju. Procjene uticaja propisa u cilju smanjenja pravne nesigurnosti provode se u Republici Srpskoj i u određenoj mjeri u Federaciji BiH. Provedba je na niskom nivou. Primjenom regulatorne giljotine (smanjenje broja propisa) u oba entiteta donekle su pojednostavljeni postupci dobijanja poslovnih dozvola. Uprkos poboljšanjima, pojednostavljenje zakonodavstva u vezi s poslovanjem odvija se na ad hoc osnovi i nije usklađeno u cijeloj zemlji, npr. dodatni zahtjevi u pogledu administrativnih postupaka i sukladnosti između entiteta.

Prema indeksu Svjetske banke Doing Business za 2019. godinu (izvještaj o propisima koji doprinose boljem poslovanju i onim koji ga ograničavaju), BiH je na 89. mjestu od 190 zemalja

  • najniže pozicionirana u regiji. Najhitnije pitanje je smanjenje prepreka za pokretanje poslovanja, iako je u toku reforma registracije poslovnih subjekata u oba entiteta (npr. jednošalterski sistem - one stop shop, online registracija). Reforma se odvija različitom dinamikom. Druga pitanja zbog kojih je BiH vrlo loše rangirana odnose se na izdavanje građevinskih dozvola, administrativni teret plaćanja poreza i pristup snabdijevanju električnom energijom.

Složeno regulatorno i poslovno okruženje negativno utječe na domaće i strane investicije. Dodatni problem je nizak udio i loše upravljanje javnim investicijama, posebno kada su u pitanju infrastruktura i inovacije. Poslovna ulaganja u inovacije su na veoma niskom nivou, a interakcije unutar sistema inovacija su slabe. Politika inovacija se kreira na entitetskom nivou, a u Federaciji BiH je decentralizirana na kantonalni nivo. Brčko Distrikt nema politiku inovacija. Jačanje povezanosti između privredne i istraživačke djelatnosti je dio Strategije naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srpske. Niska ulaganja utječu na ključne oblasti inovacija, prije svega na digitalizaciju, koja je općenito na veoma niskom nivou u BiH. Iako je digitalizacija značajna za cijelu industriju i građevinski sektor, ona nije uključena u dokumente industrijske politike. Značaj još jedne od ključnih oblasti industrijske politike, a to je učinkovito korištenje resursa i kružna ekonomija, potvrđen je u entitetskim dokumentima industrijske politike. Međutim, to nije slučaj sa dekarbonizacijom i njenim implikacijama na energetski intenzivne industrije. Potencijalne mogućnosti koje nude eko-inovacije kada je u pitanju konkurentnost i dalje nisu prepoznate.

Ne postoji cjelodržavni strateški okvir za podsticanje direktnih stranih ulaganja (DSU). Usvojeni su državni zakon i entitetski propisi o DSU, uključujući propise o stranim ulaganjima koji su usvojeni u Republici Srpskoj 2018. godine kako bi se provela ranije usvojena strategija. Uprkos određenim unapređenjima propisa, nivo direktnih stranih ulaganja je daleko najniži u regiji. Podrška prisutnim investitorima kako bi se povećali izgledi za priliv direktnih stranih ulaganja je nedostatna. Ne postoje sveobuhvatni programi za bolje povezivanje stranih investitora i domaćih firmi, posebno malih i srednjih preduzeća, kako bi se postigao veći učinak DSU. Industrijski akcioni planovi sadrže mjere podrške izvozu, ali one nisu povezane sa inovacijama ili usmjerene na sektore. Učešće preduzeća u globalnim lancima vrijednosti je niže u odnosu na slične ekonomije, iako nekoliko sektora, kao što je drvoprerađivački, ima relativnu komparativnu prednost. Postoje značajna ograničenja po pitanju sukladnosti sa proizvodnim standardima EU.

Preduzeća imaju ograničenu sposobnost da pronađu nove informacije, prepoznaju njihovu vrijednost i primijene ih u poslovne svrhe. Ovo ograničava mogućnosti potpunog iskorištavanja potencijala za investicije, inovacije i vanjsku trgovinu. Osoblju u privrednim društvima, kako rukovodiocima tako i zaposlenicima, treba savjet i obuka prilagođena njihovom privrednom društvu i poslovanju. Dokumenti industrijske politike sadrže pitanja vještina ograničenih na konkretne kratkoročne potrebe. Kontinuirani razvoj vještina zavisi od politike kojom bi se strukturalno poboljšalo pružanje usluga i unaprijedilo konkretno znanje i iskustvo (know-how) privrednog društva. Takva politika će se morati kreirati u konsultacijama sa preduzećima i ona treba da sadrži evaluaciju učinkovitosti provedenog savjetovanja i obuke.

Potrebna je reforma upravljanja javnim preduzećima. Javna preduzeća su zadržala snažnu poziciju u sektorima od ključnog značaja za tehnološku modernizaciju, npr. u energetskom sektoru i, u Federaciji BiH, u sektoru telekomunikacija. Planovi za privatizaciju su utvrđeni na entitetskom nivou i njima upravljaju agencije za privatizaciju, uključujući i kantonalne. Privatizacija je završena u Brčko Distriktu. Federacija BiH je prodala manjinske udjele u vodećoj farmaceutskoj i duhanskoj kompaniji 2016. godine i preduzima korake da osigura održivost svog sektora telekomunikacija. Privatizacija komunalnih preduzeća je u toku u Republici Srpskoj i u pojedinim kantonima. Republika Srpska također provodi restrukturiranje željeznica. Bankarski sektor u BiH je gotovo u potpunosti privatiziran i ne postoje planovi za renacionalizaciju na bilo kojem nivou vlasti. Glavne prepreke za industrijsku privatizaciju su pravna nesigurnost, korupcija i nepovoljno poslovno okruženje.

Akt EU o malom poduzetništvu (SBA) iz 2008. godine predstavlja referentni akt za politiku malih i srednjih preduzeća (MSP) u BiH. Uspostavljen je institucionalni okvir, uključujući i koordinaciju na državnom nivou kada je u pitanju promocija poduzetništva. Zadatak izvještavanja o principima SBA je dodijeljen Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Nadležnost za pitanja malih i srednjih preduzeća u Federaciji BiH je podijeljena između federalnog i kantonalnog nivoa. Republika Srpska ima agenciju za provedbu politika MSP-a. Međutim, ne postoji cjelodržavni okvir za politiku MSP. Strategije i propisi o MSP-u postoje na entitetskom nivou, djelomično na kantonalnom nivou, ali ne i u Brčko Distriktu. Hercegovačko-neretvanski kanton i Kanton Sarajevo imaju strateške dokumente u ovoj oblasti, dok je u ostalim kantonima pitanje razvoja malih i srednjih preduzeća uključeno u strategije razvoja.

Podrška poslovnoj infrastrukturi zasniva se na entitetskim strategijama o MSP, kao i na pojedinim kantonalnim strategijama razvoja. Pojedini inkubatori su u funkciji, ali nisu u potpunosti razvijeni. Pružaju se osnovne usluge poslovne podrške za mala i srednja preduzeća, te novoosnovana preduzeća, ali ne postoje savjetodavne usluge u pogledu tehnologije (savjetovanje i podrška za usvajanje i širenje tehnologije). U strategijama razvoja malih i srednjih preduzeća spominju se klasteri, odnosno aglomeracije preduzeća, kako bi se unaprijedio izvoz (u Republici Srpskoj) ili učinkovitost proizvodnje (u Federaciji BiH). Mali programi uz podršku donatora su dostupni za inovativna mala i srednja preduzeća. Pomoć koju BiH pruža za poticanje inovativnosti malih i srednjih preduzeća je na najnižem nivou u regiji. Programe stjecanja vještina za mala i srednja preduzeća uglavnom podržavaju međunarodni donatori i provode trgovinske komore i razvojne agencije u različitim dijelovima zemlje. Bankovni krediti prevladavaju kada je u pitanju izvor finansiranja malih i srednjih preduzeća. Gotovo da ne postoje finansijski instrumenti za inovativne novoosnovane firme i za preduzeća sa visokom stopom rasta.

Za evaluaciju planiranih mjera u oblasti poduzetništva i industrijske politike nedostaju budžetska sredstva i potrebna je njena sistematska integracija u akcione planove. Predviđeno je praćenje rezultata, ali nedostaje ocjena uticaja u odnosu na ciljeve.

Što se tiče instrumenata poduzetništva i industrijske politike, oba entiteta su usvojila propise o finansijskim transakcijama u borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, koji su djelomično usklađeni sa acquis-em. Brčko Distrikt treba također usvojiti te propise.

Podaci koji opisuju strukturu i dinamiku industrije, uključujući građevinarstvo, su nedostatni i ne mogu poslužiti kao osnova za efikasnu formulaciju i evaluaciju strategija. Definicije malih i srednjih preduzeća koje se koriste (između ostalog) za izvještavanje i dodjelu poticaja nisu usklađeni u cijeloj zemlji niti su u skladu sa Preporukom EU o definiciji mikro, malih i srednjih preduzeća.

Od 2017. godine BiH sudjeluje u COSME programu EU za konkurentnost poduzetništva i malih i srednjih preduzeća. Na entitetskom nivou postoji konzorcij Evropske poduzetničke mreže (Brčko Distrikt nije uključen u program). Konzorcij koristi Instrument kreditnog jamstva u okviru kojeg je dobio zajam od skoro 14 miliona eura za 132 korisnika putem jednog posrednika. Bilo je oko 13 razmjena putem programa Erasmus za mlade poduzetnike.

Potencijal programa COSME za pružanje pomoći malim i srednjim preduzećima u pristupu tržištima nije u potpunosti iskorišten. BiH nije pristupila Fondu za inovativna preduzeća (ENIF) u okviru Programa za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana pošto nije platila svoj finansijski doprinos koji je preduvjet za korištenje sredstava.

U okviru programa Horizon 2020, BiH sudjeluje u aktivnostima koje su direktno povezane sa industrijom uglavnom sa pružateljima usluga podrške, ali ne u okviru Instrumenta malih i srednjih preduzeća. BiH ne sudjeluje u programu Evropske unije LIFE za zaštitu okoliša i klimatske akcije koji obuhvata teme relevantne za primjenu načela učinkovitosti resursa i cirkularne ekonomije u indistrijskim procesima.

Što se tiče sektorskih politika, akcioni planovi za razvoj industrije u BiH ne utvrđuju prioritete u pogledu pojedinačnih sektora. Proizvodni sektor prerađenih poljoprivrednih proizvoda nije uključen u akcione planove, niti sektori rudarstva i građevinarstva. Federacija BiH ima strategije razvoja ili akcione planove za nekoliko proizvodnih sektora. U industrijskim politikama nije prepoznata povezanost između proizvodnih sektora i konkretnih poslovnih usluga koje u značajnoj mjeri doprinose vrijednosti proizvedene robe.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

BiH je u ranoj fazi priprema u oblasti poduzetništva i industrijske politike.

Posebnu pažnju treba posvetiti efikasnijoj formulaciji politika i njihovoj provedbi jačanjem institucionalnih kapaciteta. Složeno poslovno okruženje u zemlji je rezultat fragmentirane administrativne strukture i dodatno otežava rad poslovnih subjekata zbog prekomjerne regulacije, dugotrajnih i složenih upravnih postupaka, birokratije, poreza i lokalnih taksi. BiH treba izraditi cjelodržavni okvir politike za konkurentnost industrije i malih i srednjih preduzeća i za poticanje direktnih stranih ulaganja. Potrebno je unaprijediti programe koji povezuju domaće poslovne subjekte sa stranim investitorima. BiH treba smanjiti institucionalne i regulatorne prepreke i rješavati pitanje nedostatka jedinstvenog ekonomskog prostora kroz usklađivanje ključnih propisa koji se odnose na poslovne subjekte i kroz unapređenje koordinacije i saradnje između različitih nivoa vlasti.

U narednoj godini, BiH treba posebno poduzeti sljedeće:

  • pojednostaviti i uskladiti registraciju poslovnih subjekata u oba entiteta kako bi se smanjila administrativna opterećenja na poduzetnike tako što će centralizirati registraciju privrednih subjekata i izdavanje dozvola putem jednošalterskog sistema (one-stop-shop) i širom primjenom online registracije;
  • ažurirati strategije industrijske politike i akcione planove na različitim nivoima vlasti, i pri tom osigurati koordinaciju i uključivanje industrijskih preduzeća u proces formulacije i provedbe politike;
  • procijeniti trenutne potrebe poslovnih subjekata, posebno malih i srednjih preduzeća, kada je u pitanju unapređenje vještina.