×

d-19

Poglavlje 19: Socijalna politika i zapošljavanje

Pravila EU u socijalnoj oblasti obuhvataju minimalne standarde u oblastima radnog prava, jednakosti, zdravlja i sigurnosti na radu, te zabranu diskriminacije. Također se promovira socijalni dijalog na evropskom nivou.

U skladu sa SSP-om, BiH i države članice EU su dužne sarađivati u cilju razvoja socijalne politike i politike zapošljavanja kako bi se osigurao jednak pristup i djelotvorna podrška svim osjetljivim licima i pružila podrška BiH u usklađivanju propisa sa acquis-em EU.

U skladu sa ustavno-pravnim okvirom, dva entiteta i Brčko Distrikt uglavnom su nadležni za socijalnu politiku i zapošljavanje. U Federaciji BiH, nadležnosti su podijeljene između federalnog i kantonalnog nivoa. Nadležnosti na državnom nivou se prvenstveno ostvaruju kroz internu koordinaciju, na osnovu ustavnih odgovornosti po pitanju predstavljanja BiH i preuzimanja obaveza na međunarodnom nivou.

Ministarstva nadležna za socijalnu politiku i zapošljavanje su uspostavljena na entitetskom i kantonalnom nivou, kao i u Brčko Distriktu. Na državnom nivou ne postoji posebno ministarstvo za socijalnu politiku i zapošljavanje, nego je Ministarstvo civilnih poslova nadležno za: (i) utvrđivanje osnovnih principa koordinacije aktivnosti, (ii) usklađivanje planova nadležnih entitetskih organa, (iii) definiranje strategije na međunarodnom nivou u oblastima zdravstva i socijalne zaštite, penzija, rada i zapošljavanja. Propisi na državnom nivou uređuju isključivo radno-pravni status državnih službenika i namještenika u državnim institucijama.

U pogledu radnog prava, nadležnosti pripadaju entitetima, kantonima i Brčko Distriktu, a na državnom nivou se uređuje radno-pravni status državnih službenika i namještenika koji rade u institucijama Bosne i Hercegovine. Zakoni o radu su na snazi u entitetima i Brčko Distriktu.

Oni se primjenjuju na sve zaposlene, pored državnih službenika, i garantuju minimalni nivo zaštite prava zaposlenih, te uređuju pitanja kao što su zaključivanje i prestanak važenja ugovora o radu, zabrana diskriminacije, maksimalno radno vrijeme, minimalni godišnji odmor, plate, zaključivanje kolektivnih ugovora i mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova. Kako bi se postigla potpuna usklađenost sa standardima EU u ovoj oblasti, potrebna su dodatna poboljšanja pravnog okvira, posebno kada je u pitanju zaštita radnika, uključujući i zaštitu od diskriminacije.

Zakoni o radu se ne provode adekvatno, posebno kada je riječ o socijalnom dijalogu, zaštiti radnika i inspekciji rada. Radno pravo samo predviđa određene uvjete rada za maloljetnike iznad 15 godina starosti, dok eksploatacija rada djece spada u krivično pravo. Postoje institucionalni mehanizmi za provedbu zakona i podzakonskih akata o radu djece, ali ima nedostataka koji mogu ometati njihovu adekvatnu provedbu. U pravnom okviru nedostaju odredbe za adekvatnu zaštitu djece od dječjeg rada s obzirom da se zaštita kada je u pitanju najniža starosna dob u zakonima o radu ne primjenjuje na djecu koja su samozaposlena ili djecu koja nisu u formalnim radnim odnosima (npr. slučajevi prinudnog prosjačenja, regrutovanje u naoružane nevladine skupine). Osim toga, Udarnoj grupi za borbu protiv trgovine ljudima nedostaje koordinacija između vlade i organa nadležnih za provedbu krivičnog zakona, a inspektori rada nemaju nadležnost da istražuju slučajeve prisilnog prosjačenja.

Kada je u pitanju sigurnost i zaštita zdravlja na radu, zakoni su usvojeni na entitetskom nivou i u Brčko Distriktu. Usklađenost sa acquis-em nije na istom nivou u cijeloj državi, a provedba i primjena zakona je djelomična, posebno kada su u pitanju inspekcijski kapaciteti, odgovarajuća prevencija povreda na radu, ulaganje u sigurnost i relevantne obuke ili propisna kontrola rizika.

BiH je ratificirala niz konvencija Međunarodne organizacije rada, uključujući sve temeljne konvencije i Protokol 29 o prisilnom radu, i redovito izvještava o njihovoj realizaciji. U Federaciji BiH, Zakon o zdravlju i sigurnosti na radu je na snazi, ali nije u skladu sa propisima EU. Zakoni o zaštiti na radu su na snazi u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu.

Radni odnosi zaposlenika u institucijama na državnom nivou regulisani su Zakonom o državnoj službi i Zakonom o radu. U skladu s tim zakonima, poslodavci su dužni da osiguraju radne uvjete u kojima su život i zdravlje zaposlenih zaštićeni.

Entitetski i kantonalni inspekcijski organi su nadležni za provedbu propisa o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, odnosno nadležne inspekcije rada. Na državnom nivou, Upravni inspektorat i poslodavac su uglavnom odgovorni za osiguranje zaštite na radu za državne službenike. Broj prijavljenih nezgoda na radnom mjestu u 2017. godini bio je 2.374, od čega je 16 smrtnih slučajeva, uz trend rasta nesreća i smrtnih slučajeva. Najugroženiji su sektori građevinarstva, rudarstva, šumarstva, metalne i drvne industrije.

Po pitanju socijalnog dijaloga, zakoni o radu u BiH pružaju osnov za zaključivanje Općih kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na sve zaposlene, kao i granskih kolektivnih ugovora. Ekonomska i socijalna vijeća rade na entitetskom nivou, dok državno vijeće još nije uspostavljeno. Opći kolektivni ugovori su istekli u oba entiteta, ali veći broj granskih ugovora je na snazi. Socijalni dijalog je slab na svim nivoima.

Pravo na štrajk je regulirano zakonima o radu i zakonima o štrajku koji su usvojeni u oba entiteta i u Brčko Distriktu, dok se Zakon o štrajku na državnom nivou primjenjuje samo na zaposlene u institucijama BiH. Propisi o mirnom rješavanju radnih sporova postoje samo u Republici Srpskoj.

Kada je u pitanju politika zapošljavanja, ne postoji cjelodržavna strategija. Republika Srpska ima strategiju zapošljavanja za period 2016-2020, i Akcioni plan za 2018. Iako ne postoji strategija zapošljavanja u Federaciji BiH, trenutno se provodi nekoliko programa zapošljavanja. Kako bi se osigurala kredibilna i relevantna reforma politike zapošljavanja, potrebna je cjelodržavna strategija, kao i efikasna institucionalna koordinacija provedbe strategije i njenog praćenja.

Prema Anketi o radnoj snazi iz 2018. godine, stopa nezaposlenosti je 18,4% (17,2% nezaposlenih muškaraca; 20,3% žena). Sa 38,8%, stopa nezaposlenosti je najviša među mladim osobama starosti od 15 do 24 godine (35,4% muškaraca; 45,5% žena). Stope aktivnosti i zaposlenosti su 54,2% i 44%. Ove stope su veće kod muškaraca (66,4% i 54,7%) nego kod žena (41,8% i 33%). Stope aktivnosti i zaposlenosti su daleko najveće u grupi starosne dobi od 25 do 49 godina (73% i 58,9%). Stope aktivnosti i zaposlenosti mladih su 32,3% i 19,7%.

Agencija za rad i zapošljavanje BiH je odgovorna za međunarodne obaveze u vezi sa zapošljavanjem u koordinaciji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, i u saradnji sa nadležnim entitetskim zavodima za zapošljavanje i Zavodom za zapošljavanje Brčko Distrikta.

Javne službe za zapošljavanje su organizirane na entitetskom nivou i u Brčko Distriktu, a u slučaju Federacije BiH službe su dalje decentralizirane na kantonalni nivo. Zavod za zapošljavanje Federacije BiH koordinira aktivnosti kantonalnih javnih službi za zapošljavanje i lokalnih ureda. Zavod za zapošljavanje Republike Srpske koordinira aktivnosti regionalnih i lokalnih ureda. Entitetski zavodi za zapošljavanje uključeni su u cjelokupnu koordinaciju i razvoj metodologije, dok su lokalni uredi uglavnom odgovorni za provođenje aktivne i pasivne politike na tržištu rada. Brčko Distrikt ima Zavod za zapošljavanje i lokalni ured za zapošljavanje.

Institucije tržišta rada u BiH prolaze kroz proces reforme u cilju prelaska sa uglavnom administrativnih poslova na pristup koji je fokusiran na klijenta i na savjetodavne usluge kako bi se unaprijedilo posredovanje u zapošljavanju. Njihov dosadašnji rad zasniva se prvenstveno na pasivnoj politici tržišta rada zbog nedostatka administrativnih i finansijskih kapaciteta javnih službi za zapošljavanje za provedbu aktivne politike tržišta rada. Nedostatak ljudskih resursa i finansijskih sredstava sprečava javne službe za zapošljavanje da provode sveobuhvatne aktivne politike tržišta rada.

Procjenjuje se da je nivo sive ekonomije u BiH 25,5% BDP-a, a oko 30% svih radnika radi u neformalnom sektoru. Što se tiče statistike rada, BiH primjenjuje metodologiju Međunarodne organizacije rada za prikupljanje i obradu podataka na osnovu istraživanja. Godišnja anketa o radnoj snazi je nedovoljna i podaci koji se redovno dostavljaju Eurostatu su nepotpuni. BiH treba dostavljati Eurostatu rezultate sveobuhvatnog tromjesečnog istraživanja radne snage i ojačati administrativne kapacitete u tu svrhu.

Još uvijek nisu počele pripreme u BiH za korištenje Evropskog socijalnog fonda i nisu uspostavljene administrativne strukture za to.

Po pitanju socijalne inkluzije i zaštite, nema cjelodržavne strategije za smanjenje siromaštva i za socijalnu inkluziju i zaštitu niti sistem za praćenje realizacije politike u cijeloj državi. Kada su u pitanju osobe s invaliditetom, još uvijek prevladava institucionalna zaštita. Ne pruža se adekvatna podrška uslugama u zajednici koje omogućuju samostalan život niti postoji sveobuhvatna strategija deinstitucionalizacije. Na entitetskom nivou postoji širok spektar strategija i zakona koji se odnose na socijalnu inkluziju i zaštitu i sisteme njihove provedbe. Međutim, oni se ne provode zbog nedostatka sredstava, neadekvatnih procedura, standarda i praksi upućivanja, te općenito nedostatka koordinacije. Anketa o potrošnji domaćinstava u 2015. godini pruža najnoviju procjenu siromaštva u zemlji.

Postoje tri baze podataka koje sadrže konkretne pokazatelje socijalne isključenosti: Anketa o potrošnji domaćinstava, Anketa o radnoj snazi i Istraživanje višestrukih pokazatelja. U 2011. godini, provedeno je istraživanje višestrukih pokazatelja za romska domaćinstva s djecom. Stanje socijalne isključenosti, učestalost provođenja istraživanja i nedostatak podataka o dohodovnom siromaštvu i nejednakosti je problematično. BiH treba učestvovati u novom istraživanju višestrukih pokazatelja, u konsultaciji sa UNICEF-om.

Gotovo trećina (31,6%) djece u dobi od 5 do 15 godina suočena je sa rizikom od siromaštva. Među siromašnima, znatno veći je broj djece u porodicama u kojima je žena glava porodice i djece u porodicama s dvoje ili više djece. Četiri posto djece je istovremeno siromašno i materijalno i stambeno uskraćeno.

I pored velikog siromaštva i posljedičnih socijalnih izazova, sistem socijalne zaštite je nerazvijen, dok je efikasnost socijalnih transfera ograničena. Socijalna davanja su izuzetno niska i nedovoljna da ispune osnovne potrebe. Usmjeravanje socijalnih transfera je neadekvatno, i stoga su njihovi učinci na smanjenje siromaštva vrlo ograničeni. Samo oko jedne četvrtine socijalne pomoći odobrava se na osnovu procjene potreba, dok se ostale tri četvrtine odobravaju na osnovu statusa, uglavnom za ratne kategorije korisnika.

Socijalna pomoć nije dobro usmjerena niti se odobrava na osnovu potreba, jer ne postoji adekvatan sistem za prikupljanje podataka. Saradnja između centara za socijalni rad i biroa za zapošljavanje nije dobro uspostavljena. U toku je transformacija ustanova za socijalnu zaštitu i, posebno, ustanova za djecu bez roditeljskog staranja.

Prema posljednjim zvaničnim državnim statističkim podacima koji su dostupni (iz 2015. godine), broj djece bez roditeljskog staranja u BiH bio je 2.435 (0,35% dječje populacije). Prema analizi koju je UNICEF uradio 2016. godine, procjenjuje se da je 1.640 djece bez roditeljskog staranja. Među djecom bez roditeljskog staranja, 17,7% je djece sa invaliditetom. BiH radi na jačanju modela alternativne socijalne skrbi u zajednici za djecu bez roditeljskog staranja i za djecu i odrasle s invaliditetom, uključujući osobe sa problemima mentalnog zdravlja. Ne postoje sistemske mjere za poboljšanje stanja starijih osoba.

Ravnopravnost između žena i muškaraca u zapošljavanju i socijalnoj politici je regulirana zakonima o ravnopravnosti spolova i zabrani diskriminacije, kao i entitetskim zakonima o radu. Ovi zakoni sadrže odredbe o ravnopravnosti spolova u različitim oblastima (zapošljavanje, obrazovanje, osposobljavanje i stručne kvalifikacije, itd), ali primjena propisa o zabrani diskriminacije u praksi je na izuzetno niskom nivou.

BiH je potpisala 81 konvenciju Međunarodne organizacije rada. Podaci iz Agencije za statistiku BiH ukazuju na očigledne razlike u zapošljavanju između žena i muškaraca. Trenutna stopa zaposlenosti žena (od 15 do 64 godine) je 33%, a muškaraca 54,7%. BiH je na drugom mjestu u regiji kada je u pitanju nivo neaktivnosti. Dvije od tri neaktivne osobe su žene, a gotovo 60% radno sposobnih žena su neaktivne. Nema podataka, razvrstanih po spolu, o profesionalnoj segregaciji na tržištu rada i razlikama u plati između spolova. Procjenjuje se da žene zarađuju oko 78% do 85% plate muškaraca za isto radno mjesto. Odredbe o porodiljskom odsustvu i naknadi nisu iste u cijeloj zemlji, i postoje nejednakosti kada su u pitanju prava koja se odnose na materinstvo. Žene i muškarci imaju jednaka imovinska prava, kao i jednak pravni status kada je u pitanju pristup finansijama i uslugama. Važeći zakoni o radu uređuju pitanje balansiranja poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja.

Zakoni o radu uređuju i zabranu diskriminacije na radnom mjestu. Ne postoje ciljane strategije niti akcioni planovi isključivo za pitanja diskriminacije u vezi sa zapošljavanjem. Institucija ombudsmana za ljudska prava je nadležna za zaštitu od diskriminacije. U 2017. godini, ombudsman je imao nekoliko slučajeva diskriminacije u vezi sa zapošljavanjem u kojima je žalba ukazivala na povredu ravnopravnosti spolova, a posebno na činjenicu da je trudnicama prekinut radni odnos ili im nije ponuđeno produženje ugovora na određeno vrijeme.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

BiH je postigla određeni nivo pripremljenosti u oblasti socijalne politike i zapošljavanja.

Postoje ozbiljni izazovi koje treba rješavati u oblastima zapošljavanja, socijalne inkluzije i zaštite, te smanjenja siromaštva, posebno u vezi sa koordinacijom između nadležnih institucija širom zemlje. Neformalna ekonomija ima veliki udio u ekonomiji BiH. Socijalni dijalog je na niskom nivou i podijeljen na različite nivoe uprave. Pasivne mjere na tržištu rada prevladavaju u odnosu na aktivne mjere, dok je socijalna inkluzija i zaštita na niskom nivou i ne postoji koordinacija po tim pitanjima. Propisi o rodnoj ravnopravnost i zabrani diskriminacije ne provode se u potpunosti. Treba poduzeti mjere kako bi se osigurala bolja koordinacija aktivne politike tržišta rada sa programima socijalne pomoći u cilju neometanog uključivanja korisnika u tržište rada. Potrebne su i posebne mjere za unapređivanje i usklađivanje zakona o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu u cijeloj zemlji sa acquis-em EU.

U narednoj godini, Bosna i Hercegovina treba posebno poduzeti sljedeće:

  • usvojiti strategiju zapošljavanja na nivou Federacije BiH i cjelodržavnu strategiju zapošljavanja kao okvir strateške politike, uz osiguranje dodatnih kapaciteta za provedbu i praćenje;
  • uvesti jedinstveni minimalni nivo naknada za porodiljni dopust i zaštitu u cijeloj zemlji, počevši od usklađivanja definicija dopusta za majke porodilje, očeve i roditelje;
  • promovirati socijalni dijalog na svim nivoima i zaključivanje opštih kolektivnih ugovora.