×

d-15

Poglavlje 15: Energija

Energetska politika EU obuhvata snabdijevanje energijom, infrastrukturu, unutrašnje energetsko tržište, potrošače, obnovljivu energiju, energetsku efikasnost, nuklearnu energiju i nuklearnu sigurnost te zaštitu od zračenja.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju poziva na saradnju u ispunjavanju prioriteta acquisa-a EU relevantnih za energetski sektor, uključujući nuklearnu sigurnost. Bosna i Hercegovina je od 2006. godine članica Energetske zajednice koja ima za cilj stvaranje integriranog panevropskog energetskog tržišta. Ključni cilj Ugovora o Energetskoj zajednici je proširenje pravila i principa unutrašnjeg energetskog tržišta EU na ugovorne strane u jugoistočnoj Evropi, crnomorskoj regiji i šire na osnovu pravno obavezujućeg okvira. Potpisivanjem Ugovora o Energetskoj zajednici, ugovorne strane su se obavezale na preuzimanje i provedbu ključnog zakonodavstva EU u oblasti energije, izradu odgovarajućeg regulatornog okvira i liberalizaciju svojih energetskih tržišta u skladu s acquis-em u određenom vremenskom roku. Acquis Energetske zajednice sadrži pravne akte u sljedećim oblastima: električna energija, plin, obnovljiva energija, energetska efikasnost, klima, okoliš, konkurentnost, statistika, infrastruktura i nafta.

U skladu s ustavnim i zakonskim okvirom, energetski sektor je uglavnom u nadležnosti dvaju entiteta i Brčko Distrikta. Državni nivo je odgovoran za zakonodavni okvir za električnu energiju koji obuhvata Zakon o prenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini, Zakon o osnivanju kompanije za prenos električne energije u BiH i Zakon o osnivanju nezavisnog operatera sistema za prijenosni sistem u Bosni i Hercegovini. Na državnom nivou također su usvojeni zakoni u oblasti radijacije, nuklearne sigurnosti i nuklearnog otpada.

Entiteti imaju svoje zakonodavstvo za energetske podsektore (električna energija, prirodni plin, energetska efikasnost, obnovljiva energija, nafta i naftni proizvodi itd.). Brčko Distrikta ima samo zakonodavstvo kojim se reguliše elektroenergetski sektor, dok regulatorne nadležnosti vrši regulator na državnom nivou.

Ključna tijela na državnom nivou u ovom sektoru su Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koje je odgovorno za definiranje politika i osnovnih principa te za koordinaciju aktivnosti i usklađivanje entitetskih planova relevantnih za međunarodne odnose, Državna regulatorna komisija za električnu energiju i Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. Oba entiteta imaju ministarstva koja pokrivaju energetski sektor: Ministarstvo energije, rudarstva i industrije u Federaciji BiH i Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske, a postoje i regulatorne komisije za električnu energiju. U Brčko Distriktu Odjel za komunalne poslove je zadužen za pitanja vezana za energiju.

Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK) zadužena je isključivo za prijenos električne energije samo na državnom nivou bez ikakve nadležnosti za sektor plina. Ovakvo zakonsko uređenje nije u skladu sa zahtjevima Direktive za uspostavljanje jedinstvenog regulatornog tijela za električnu energiju i plin na državnom nivou i predmet je postupka koji je Energetska zajednica pokrenula protiv BiH zbog neizvršavanja obaveza. DERK se sastoji od tri člana Komisije koji predstavljaju tri konstitutivna naroda, što predstavlja diskriminaciju prema “Ostalim”. Njegova djelotvornost je narušena potrebom za jednoglasnim donošenjem odluka.

Republika Srpska osporava nadležnost državnog nivoa za kreiranje politika, donošenje zakona i regulaciju u većini energetskih podsektora, posebno za prirodni plin. To uključuje osporavanje donošenja propisa na državnom nivou i uspostavljanje regulatora za plin na državnom nivou.

Energetski bilans Bosne i Hercegovine čine ugalj, nafta, plin, drva za ogrjev, hidroenergija i drugi obnovljivi izvori energije. Trenutno ne postoji proizvodnja nuklearne energije. U 2016. godini glavni izvori energije za bruto unutrašnju potrošnju bili su ugalj (61,2%), nafta (36,5%) i hidroelektrična energija (10,2%), dok je prirodni plin iznosio samo 3,9%. Domaća proizvodnja čini 71% ukupne bruto unutrašnje potrošnje zemlje. Energetski sektor Bosne i Hercegovine čini skoro 6% BDP-a. Interkonekcije za prenos električne energije sa susjednim zemljama uglavnom su zadovoljavajuće i nema ozbiljnog zagušenja. Što se tiče plina, jedina interkonekcija za prenos plina sa Srbijom u lošem je stanju, a unutrašnja plinska mreža u zemlji često je preopterećena u zimskim mjesecima.

Postoji Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine, a strateški dokumenti na nivou entiteta i Brčko Distrikta su njeni sastavni dijelovi. Strategija daje prioritet ključnim energetskim strateškim smjernicama Bosne i Hercegovine s ciljevima i prioritetima za provedbu u narednim godinama. To doprinosi sposobnosti zemlje da rješava pitanja vezana uz sigurnost snabdijevanja. Različiti scenariji diversifikacije proizvodnje, opisani u strategiji, osiguravaju povećanje sigurnosti snabdijevanja, ali odabir i provedbu određenog scenarija ostavljaju budućim akcionim planovima. Većina scenarija dovodi do povećanja udjela fosilne energije u ukupnoj potrošnji, a time i do daljnje karbonizacije, suprotno obavezama vezanim za klimatske promjene. Ovim dokumentom se utvrđuju nova planirana ulaganja u proizvodnju električne energije iz domaćih resursa, uključujući obnovljive izvore energije, ali s jasnim fokusom na ugalj. To potvrđuju sadašnja i planirana ulaganja u termoelektrane na ugalj u Tuzli, Banovićima i Ugljeviku. Proširenje Tuzlanskog bloka 7 finansirat će se putem kineskog kredita za koji je FBiH dala garanciju u proljeće 2019. godine, što je izazvalo zabrinutost Sekretarijata Energetske zajednice u pogledu kršenja pravila EU o državnoj pomoći. Buduća ulaganja u energetsku infrastrukturu, uključujući termoelektrane i hidroelektrane, moraju se provoditi u skladu s obavezama Bosne i Hercegovine prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i Ugovoru o Energetskoj zajednici. To se posebno odnosi na standarde EU-a o javnim nabavkama, državnoj pomoći i procjeni uticaja na okoliš. Nivo sigurnosti snabdijevanja električnom energijom je zadovoljavajući. Bosna i Hercegovina je članica Centra za koordinaciju sigurnosti u sektoru struje, kompaniji čije je sjedište u Beogradu i koju čine operatori sistema iz BiH, Crne Gore i Srbije.

Bosna i Hercegovina nema zakonodavni okvir usklađen s acquis-em EU koja se odnosi na zalihe nafte. Operativni i finansijski sistem potreban za uspostavljanje obaveznih zaliha nafte nije uspostavljen. U skladu s Ugovorom o Energetskoj zajednici, zemlja se obvezala ispuniti zahtjeve EU da do 2021. godine drži zalihe nafte na nivou jednakom količini prosječnog dnevnog neto uvoza za period od 90 dana ili u količini prosječne dnevne potrošnje u unutrašnjosti za period od 61 dan, tj. u količini koja je od ove dvije veća. Međutim, zemlja doživljava brojne poteškoće pri uspostavljanju institucionalnog i pravnog okvira za prikupljanje relevantnih podataka potrebnih za izračunavanje obaveznih zaliha i za izvještavanje u skladu sa acquis-em EU. Postojeće entitetsko zakonodavstvo za naftni sektor i rezerve naftne nije usklađeno između entiteta i sprečava uspostavu tijela za obavezne rezerve nafte i naftne derivate na nivou države. U Federaciji BiH postoje kapaciteti za skladištenje od 81.250 m³ dok su dodatni raspoloživi skladišni kapaciteti od 117.000 m³ trenutno neupotrebljivi. U Republici Srpskoj trenutno nema zaliha nafte. Da bi se ispunili zahtjevi acquis-a EU, potrebno je uložiti značajna sredstva u nabavku naftnih derivata, sanaciju postojećih skladišnih kapaciteta i izgradnju novih. Bosna i Hercegovina ne postupa u skladu sa Uredbom o mjerama zaštite sigurnosti snabdijevanja prirodnim plinom.

Bosna i Hercegovina je članica Evropske mreže operatera prenosnih sistema za električnu energiju (ENTSO), gdje je predstavlja njen nezavisni operater sistema. BH Gas, javno preduzeće za proizvodnju i transport plina na teritoriji Federacije BiH, postalo je posmatrač u ENTSO za plin.

U dugoročnom planu razvoja prenosne mreže za period 2018-2027. godinu utvrđen je prioritet koji se odnosi na interkonekcije za prenos električne energije sa susjednim zemljama. Zemlja ima četiri interkonekcije za prenos električne energije koji su uključeni na popis projekata od interesa za Energetsku zajednicu (PECI) i projekte od zajedničkog interesa (PMI). Također ima tri projekta za interkonekcije za prenos plina na listama PECI/PMI za povezivanje svoje infrastrukture sa hrvatskim sistemom prirodnog plina. Zemlja je u potpunosti zavisna od uvoza ruskog prirodnog plina preko jedne rute kroz Ukrajinu, Mađarsku i Srbiju. Ruske kompanije također kontroliraju dvije rafinerije u zemlji, obje u Republici Srpskoj. Izrada projektne dokumentacije za južnu interkonekciju, plinovod Zagvozd - Posušje - Travnik napreduje, iako to Vlada Republike Srpske trenutno osporava. Projekt za interkonekciju sjever-jug Brod-Zenica koji bi Bosni i Hercegovini omogućio pristup alternativnom izvoru snabdijevanja blokiran je zbog nepostojanja političkog dogovora.

Iako je Bosna i Hercegovina neto izvoznik električne energije, razvoj tržišta električne energije sa susjedima otežava nepostojanje potpuno usklađenog zakonodavnog okvira. Zemlja također treba uspostaviti energetsku berzu. Premda je Mapa puta za Zapadni Balkan za regionalnu integraciju tržišta za dan unaprijed ukazala na mogućnosti spajanje tržišta, zemlja se nije odlučila na taj korak. Postojeći Zakon o prenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije iz 2002. godine sadrži osnovne zahtjeve iz Trećeg energetskog paketa. Podzakonskim aktima koju je usvojila Državna regulatorna komisija za električnu energiju omogućen je pristup treće strane. Postojeće zakonodavstvo ne sprječava prekogranično dobivanje usluga uravnoteženja, a tržišna pravila iz 2015. omogućuju tržišnu nabavku kapaciteta za uravnoteženje i energije uravnoteženja. Prijenosni kapaciteti na granicama BiH sa Hrvatskom i Crnom Gorom raspodjeljuju se na godišnjoj, mjesečnoj i dnevnoj osnovi preko Ureda za koordinirane aukcije u Jugoistočnoj Evropi, dok se bilateralna raspodjela vrši na granici sa Srbijom a unutardnevna raspodjela na svim granicama.

Bosna i Hercegovina bi trebala hitno osigurati usklađivanje s Trećim energetskim paketom kako bi se uspostavilo funkcionalno unutrašnje energetsko tržište električne energije i plina. Time bi se uklonile najveće pravne prepreke za uvođenje tržišta za dan unaprijed i uravnoteženo tržište u Bosni i Hercegovini i njegovu integraciju u regionalno tržište električne energije u sklopu Agende povezivanja WB6 i povezanih reformskih mjera. Tržišni akteri su identifikovani u granicama postojećeg zakonodavnog okvira za električnu energiju, ali fragmentirano i neusklađeno zakonodavstvo u sektoru plina ne omogućava njihovu potpunu identifikaciju i dodjelu jednoobraznog statusa. Postojeći model pravnog i funkcionalnog razdvajanja kompanije za prenos električne energije od proizvodnje i snabdijevanja nije u skladu ni sa jednim modelom razdvajanja iz acquis-a EU i stoga ga treba uskladiti. Nezavisni operator sistema za prijenosni sistem i kompanija za prijenos električne energije pravno su razdvojeni, ali su i dalje je pod kontrolom entitetskih vlada, koje su nadležne za rad javnih komunalnih preduzeća za proizvodnju i snabdijevanje. Entiteti i Brčko Distrikt moraju pravno razdvojiti operatore sistema za snabdijevanje od operatora sistema za distribuciju.

Ne postoji jedinstven i usklađen pravni i regulatorni okvir u BiH za objavu tendera za nove proizvodne kapacitete. Regulatorni okvir zemlje relevantan za izgradnju novih projekata je glomazan, skup i nepovoljan. Tržište električne energije u Bosni i Hercegovini otvoreno je 2015. godine, što znači da su svi potrošači povlašteni. Postoje procedure za promjenu dobavljača, ali regulatorni okviri omogućavaju domaćinstvima i potrošačima pristup regulisanim tarifama za univerzalnu uslugu pod kategorijom „ostala potrošnja“ ne uzimajući u obzir tržišnu cijenu električne energije, što za rezultat ima vrlo mali broj slučajeva promjene dobavljača. Najnoviji izvještaji pokazuju da u ukupnoj potrošnji krajnjih potrošača, 43,87% čine potrošači čija cijena nije regulirana. U 2017. godini, samo 56 potrošača snabdijevaju drugi dobavljači a ne postojeće elektroprivrede koje tradicionalno posluju samo na svojim teritorijama. Maloprodajno tržište električne energije mora biti uspostavljeno u cijeloj zemlji i funkcionirati ispravno.

Cijene proizvodnje na teritoriji Republike Srpske su regulirane, što je u suprotnosti sa Zakonom o Energetskoj zajednici. Tarifne metodologije koje primjenjuju tri regulatorne komisije u Bosni i Hercegovini zasnivaju se na troškovima i koriste metodu troškovi plus. Povećana regulatorna nezavisnost trebala bi se odražavati u povećanju transparentnosti i tarifama koje su vezane za troškove. Unakrsne subvencije postoje i posebno se ističu u strukturama određivanja cijena za domaćinstva i potrošače u kategoriji „ostalih“ s istim karakteristikama potrošnje. Nisu predviđene mjere za postepeno ukidanje postojećih unakrsnih subvencija.

Ne postoji usklađeni pristup za zaštitu ugroženih kupaca električne energije i plina na nivou cijele zemlje. U Federaciji BiH postoji godišnji plan, ali vlada izdvaja različite nivoe subvencija za kupce, u zavisnosti od toga koja elektroprivreda im pruža uslugu. Vlada Brčko Distrikta izdvaja određena budžetska sredstva za zaštitu ugroženih potrošača, pokrivajući izuzetno visok broj koji otprilike obuhvata 33% svih potrošača. U Republici Srpskoj ne postoji program ili plan za ugrožene potrošače. Bosna i Hercegovina treba definirati koncept „ugroženog potrošača“ koji je prema acquis-u Energetske zajednice već trebao postojati 2015. godine.

Zbog kontinuiranog neusklađivanja sa acquis-em u sektoru plina, država i dalje ozbiljno i uporno krši svoje obaveze koje ima kao potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici. Postojeći režim nije u skladu s acquis-em, uključujući upravljanje pristupom trećih strana plinovodima. Dok s jedne strane Federacija BiH ne želi učiniti pomak ka usvajanju entitetskih zakona bez konsenzusa na državnom nivou, Republika Srpska je usvojila potpuno autonoman Zakon o plinu zasnovan na Trećem energetskom paketu, čime je spriječila usvajanje zakona na državnom nivou kojim bi se osigurala potrebna usklađenost s Trećim energetskim paketom. Sve potrošače prirodnog plina u Federaciji BiH snabdijevaju njihovi dobavljači po reguliranim cijenama. U Republici Srpskoj postoje različiti dobavljači, s reguliranim cijenama samo za domaćinstva. Unatoč tome, tržišta u zemlji moraju se smatrati izuzetno zatvorenima za konkurenciju.

U pogledu prava na izbor dobavljača, svi potrošači u Federaciji BiH kupuju samo od jednog dobavljača, dok je Republika Srpska ispravno preuzela kriterije o povlaštenim kupcima iz Direktive o unutrašnjem tržištu prirodnog plina. Postojeće zakonodavstvo je neujednačeno i sprječava ispravan i siguran rad sistema u cijeloj zemlji. Osim toga, time se koči tržišno poslovanje i otežava pravilna regulacija i nadzor sistema. Potrebno je postići politički dogovor kako bi se bez odlaganja uskladio zakonodavni i regulatorni okvir s Trećim energetskim paketom.

Bosna i Hercegovina ima tri regulatorna organa na državnom i entitetskom nivou, sa raspodjelom nadležnosti u skladu sa nacionalnim zakonodavnim okvirom. Ti su organi adekvatno kadrovski popunjeni i posjeduju dostatna finansijska sredstva, ali su izloženi političkim pritiscima, posebno kod izbora novih članova odbora. Postoje dokumentovani slučajevi u kojima su predstavnici reguliranih kompanija imenovani u komisije za izbor članova regulatornih organa, što predstavlja sukob interesa.

Na državnom nivou i u Federaciji BiH ne postoje pravila o traženju, istraživanju i proizvodnji ugljikovodika u skladu sa zahtjevima koji proističu iz acquis-a EU. U Republici Srpskoj, Zakon o geološkim istraživanjima iz 2013. uključuje pravila koja su djelomično usklađena s acquis- em. U Bosni i Hercegovini ne postoji pravni okvir za preuzimanje Direktive o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na moru.

Zemlja je dostavila Sekretarijatu Energetske zajednice svoj nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije u 2016. godini. Nacionalni cilj je postizanje 40% obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije i udio energije iz obnovljivih izvora energije u transportu od 10% do 2020. godine. Mjere za provedbu zaostaju, uključujući ciljeve tehnologije obnovljive energije. Prema najnovijim statističkim podacima, Bosna i Hercegovina je u 2016. godini ostvarila 25,33% udjela energije iz obnovljivih izvora. Zemlja bi trebalo da uspostavi pravni okvir na državnom nivou s jasnom koordinacijom i utvrđivanjem nadležnosti državnih, regionalnih i lokalnih administrativnih tijela za postupke izdavanja dozvola, certifikata i licenci za obnovljivu energiju. Entitetska zakonodavstva su djelimično usklađena s Direktivom o obnovljivim izvorima energije. Potrebne su dodatne promjene kako bi se omogućile šeme podrške za obnovljivu energiju. U Brčko Distriktu ne postoji zakonodavstvo u ovoj oblasti. Ljudski resursi u nadležnim ministarstvima na državnom i entitetskom nivou moraju se povećati, dok su adekvatni u regulatornim organima. Oba entiteta imaju zakonodavstvo za šeme podrške za različite tehnologije obnovljive energije u obliku garantovanih tarifa.

U zemlji su licencirani brojni projekti za obnovljive izvore energije. Potrebno je efikasnije planiranje investicija na različitim nivoima vlasti i registracija projekata kako bi se ojačala koordinacija među institucijama prilikom davanja dozvola malim raštrkanim proizvođačima obnovljive energije. Okvir za investicije ugrožavaju složene administrativne procedure za davanje dozvola i licenci. Vlasti bi trebalo da poduzmu mjere za pojednostavljenje procedura i stvaranje povoljnijeg okruženja za ulaganja u obnovljive izvore energije. Integracija obnovljivih izvora u mrežu tretira se različito na državnom i entitetskom nivou. Ovo se mora ispraviti. Podzakonskim aktima na državnom nivou definiran je prioritet ili garantirani pristup, ali prioritet u dispečiranju nije definiran. Međutim, entitetsko zakonodavstvo uključuje prioritet u dispečiranju i garantirani pristup mreži, ali ne i prioritetni ili garantirani pristup. Nadležna tijela u Bosni i Hercegovini ocjenjuju da je trenutni kapacitet prenosne mreže za priključenje postrojenja za obnovljive izvore energije uglavnom zadovoljavajući.

Na entitetskom nivou postoje planovi vezani za hidroenergiju. Postojeći pravni okvir zahtijeva izradu procjene utjecaja na okoliš, međutim u praksi se ovo ne može uvijek primijeniti i civilno društva to često dovodi u pitanje i pravno osporava putem sudova. Potrebno je izvršiti prilagođavanje zakonodavstva kako bi se riješilo pitanje nepostojanja sistema za izdavanje certifikata o porijeklu na državnom nivou i neusklađenosti entitetskih sistema s acquis-em EU. Bosna i Hercegovina treba osigurati da se udio ili količina električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora može garantirati kupcima u skladu s Direktivom o promociji električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.

Nacionalni akcioni plan za energetsku efikasnosti za 2017. godinu je na snazi i u skladu je sa zahtjevima Ugovora o Energetskoj zajednici. Akcioni planovi energetske efikasnosti za svaki entitet predviđaju cilj uštede finalne potrošnje energije od 9% za 2018. godinu. Procjena trenutnog plana na osnovu podataka iz 2015. godine pokazuje da je Bosna i Hercegovina ostvarila uštedu od samo 3,77%. Ne postoji zakonodavstvo o energetskoj efikasnosti na državnom nivou. Republika Srpska je djelimično preuzela acquis u području energetske efikasnosti kroz Zakon o energetskoj efikasnosti iz 2013. godine a u Federaciji je ovaj zakon uslijedio 2017. godine. Potrebno je bez odlaganja izvršiti dalje preuzimanje u skladu sa obavezama iz Direktive o energetskoj efikasnosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama kao dio acquis-a Energetske zajednice. Energetska zajednica je pokrenula postupak protiv BiH zbog neizvršavanja obaveza. Brčko Distrikt nema zakonodavni okvir u području energetske efikasnosti. Acquis EU o energetskoj učinkovitosti zgrada uglavnom se preuzima kroz zakonodavstvo na entitetskom nivou. Potrebno je dalje usklađivanje zakonodavstva kako bi se osigurala usklađenost. Brčko Distrikt tek treba provesti potrebne aktivnosti u ovoj oblasti. Bosna i Hercegovina bi trebala nastaviti s obukom imenovanih tijela za certifikaciju učinkovitosti zgrada.

Što se tiče nuklearne energije, nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja, u zemlji ne postoje mjesta predviđena za izgradnju nuklearnih postrojenja, niti postoje planovi za njihovu izgradnju. Nuklearna sigurnost je u opštim crtama obrađena u Zakonu o radijaciji i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Ovim zakonom je uspostavljena Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. Agencija je potvrdila da postoje neki nedostaci te se obavezala da će ih otkloniti, posebno one koje se odnose na Direktivu Euratom za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja. Odredbe Direktive Euratom za odgovorno i sigurno upravljanju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom uzimaju se u obzir u potrebnoj mjeri. Bosna i Hercegovina je ratifikovala većinu međunarodnih ugovora, konvencija i protokola iz ove oblasti. U pogledu ispunjavanja međunarodnih obaveza vezanih za dostavljanje podataka, potrebno je unaprijediti infrastrukturu kojom agencija raspolaže, te poboljšati koordinaciju i izvještavanje svih relevantnih strana. Bosna i Hercegovina nije članica Evropske unije za hitnu razmjenu informacija u slučaju radiološkog vanrednog događaja (ECURIE), ali provodi aktivnosti za omogućavanje razmjene podataka putem Evropske platforme za razmjenu radioloških podataka (EURDEP). Praćenje hemijskog elementa radona vrši se samo na ad hoc osnovi, a podaci se ne prikupljaju na sistematičan i centralizovan način. Zemlja učestvuje u aktivnostima Međunarodne agencije za atomsku energiju u vezi sa regulacijom radona u stambenim zgradama. Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost je nezavisna agencija koja djeluje pod indirektnim nadzorom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina bi trebala povećati kapacitete Agencije u pogledu kadrovskih i finansijskih resursa.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripremljenosti u sektoru energije.

Zemlja treba pojačati saradnju i koordinaciju unutar sektora. Fragmentiran, nedosljedan i neujednačen pravni okvir između različitih nivoa vlasti otežava ukupan napredak. Bosna i Hercegovina treba pojačati svoje napore na uspostavi funkcionalnih unutrašnjih tržišta i njihovoj integraciji u regionalno tržište. Bosna i Hercegovina bez odlaganja treba usvojiti zakonodavstvo na državnom nivou u skladu s Trećim energetskim paketom u oblasti električne energije i plina, koje bi trebalo da prati usaglašeno entitetsko zakonodavstvo. Općenito, zemlja zaostaje u provedbi svojih obaveza koje proizlaze iz Ugovora o Energetskoj zajednici. Situaciju u sektoru otežava političko uplitanje, što rezultira nepovoljnom investicijskom klimom i nedovoljnom regulatornom nezavisnošću. Zemlja treba povećati i provesti mjere relevantne za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Kako bi se osigurao dosljedan i sveobuhvatan razvoj energetskog sektora, vlasti trebaju izraditi konkretne akcione planove za pojednostavljenje provedbe okvirne energetske strategije zemlje u skladu sa obavezama vezanim za klimatske promjene.

U narednoj godini, Bosna i Hercegovina bi posebno trebala uraditi sljedeće:

  • usvojiti pravne okvire za plin i električnu energiju u skladu s Trećim energetskim paketom;
  • intenzivirati svoje napore na provedbi mjera reforme povezivanja kako bi se podržao funkcionalni rad regionalnog tržišta;
  • usvojiti državno i entitetsko zakonodavstvo u oblasti obnovljive energije i energetske efikasnosti u skladu sa obavezama koje proizlaze iz Ugovora o Energetskoj zajednici.