×

d-13

Poglavlje 13: Ribarstvo

Zajednička ribarstvena politika utvrđuje pravila za upravljanje ribarstvom, štiti živuće resurse mora i ograničava uticaj ribarstva na okoliš. To uključuje određivanje kvota ulova, upravljanje kapacitetom flote, pravila koja se odnose na tržišta i akvakulturu, te pružanje podrške ribarstvu i obalnim zajednicama.

Bosna i Hercegovina i EU postepeno su liberalizovale međusobnu trgovinu ribom i proizvodima ribarstva nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma 2008. godine i SSP-a 2015. godine, uključujući njegovo prilagođavanje 2017. godine kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske EU. SSP određuje međusobno korisne oblasti od zajedničkog interesa u sektoru ribarstva i saradnju u vezi sa acquis-em, uključujući poštovanje međunarodnih obaveza koje se odnose na pravila međunarodne i pravila regionalnih ribolovnih organizacija o upravljanju ribarstvom i očuvanju ribljih resursa.

U skladu sa ustavnim i pravnim okvirom, nadležnost za ribarstvo uglavnom imaju entiteti, kantoni i Brčko distrikt. Država ima koordinacijsku ulogu, predstavlja zemlju i preuzima obaveze na međunarodnom nivou. Zakoni o slatkovodnom ribarstvu postoje u entitetima, Brčko Distriktu i tri kantona, dok Zakon o morskom ribarstvu postoji samo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, zbog njegovog geografskog položaja. Na državnom nivou ne postoji okvirna politika niti propisi u ovoj oblasti.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa ima koordinacijsku ulogu, dok entiteti, kantoni i Brčko distrikt imaju nadležna ministarstva/odjel koja se bave pitanjima ribarstva. Nadležni organi inspekcijskog nadzora također postoje na svim nivoima vlasti.

Morsko ribarstvo se uglavnom obavlja u malim čamcima za vlastite potrebe. Godišnji istovar morske divlje ribe iznosi oko 200 tona.

Slatkovodno ribarstvo je isključivo u vezi sa ribolovom na rijekama, i to sportsko-rekreativni i privredni ribolov na rijeci Savi. To su važne privredne aktivnost u zemlji zbog velikog potencijala za iskorištavanje i proizvodnju ribe. Kapaciteti za proizvodnju svih vrsta riba procjenjuju se na oko 13 000 tona. Raspoloživi kapaciteti za eksploataciju ribe u zemlji pokrivaju 140 800 m2 kada je u pitanju pastrmka, 2 190 hektara za uzgoj šarana i oko 77 810 m3za uzgoj ribe u kavezima. S obzirom na trendove tokom zadnjih 10 godina, proizvodnja konzumne ribe iznosi preko 4 000 tona, od čega se oko 80% proizvodnje odnosi na pastrmku, 14% se odnosi na proizvodnju šarana i 6% na ostale vrste riba. Bosna i Hercegovina ima odobrenje za izvoz ribe i proizvoda ribarstva u EU.

Osnovne vrste sistema uzgoja akvakulture su: bazenski, rezervoarski i kavezni sistem uzgoja. Najvažnije vrste riba u sektoru akvakulture u Bosni i Hercegovini su salmonidne i ciprinidne vrste riba, lubin, orada i zubatac, te mekušci. Slatkovodna akvakultura dominira u slivovima Neretve, Une, Sane i Vrbasa. Marikultura je zastupljena uz obale more na području Hercegovačko-neretvanskog kantona. Morska obala je duga 24 km, s morskom površinom od 1 400 hektara. Postoje dva uzgajališta koja se bave uzgojem morske ribe i školjkaša.

Što se tiče zakonodavnog okvira, Bosna i Hercegovina nema propise na državnom nivou koji se odnose na slatkovodno i morsko ribarstvo. Propisi entiteta, Brčko distrikta i kantona u Federaciji BiH uređuju ovu oblast, i uglavnom se odnose na slatkovodno ribarstvo. Kantonalni Zakon o morskom ribarstvu (u Hercegovačko-neretvanskom kantonu) utvrđuje mjere za pravilno upravljanje i zaštitu obnovljivih morskih resursa, uključujući upravni i inspekcijski nadzor. Ne postoji cjelodržavna strategija za sektor ribarstva i pravila nisu usklađena.

Nedostaju mjere vezane za upravljanje resursima i ribarskom flotom, a administrativni kapacitet za provedbu takvih mjera je slab. Prikupljanje podataka o ulovu i istovaru prema vrsti ribolova treba poboljšati i uskladiti u cijeloj državi.

Bosna i Hercegovina nema posebne strukturne aktivnosti vezane za ribarstvo. Postoji ograničen broj mjera državne pomoći za slatkovodno ribarstvo i akvakulturu na nivou entiteta, kantona i Brčko distrikta.

Što se tiče tržišne politike, uvedeni su tržišni standardi za riblje proizvode koje se odnose na higijenu hrane i proizvoda životinjskog porijekla, zahtjeve u pogledu kvalitete i veterinarsko-zdravstvene uslove koji moraju biti ispunjeni prilikom proizvodnje i stavljanja u promet. Riba se stavlja u promet po porijeklu, vrsti i težini.

Što se tiče međunarodnih sporazuma, u oblasti morskog ribarstva, Bosna i Hercegovina sarađuje sa Opštom komisijom za ribarstvo Mediterana (GFCM) i Organizacijom UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO). Bosna i Hercegovina je potpisnica Deklaracije Malta MedFish4Ever, nakon što je izrazila interes za zaštitu i održivo upravljanje mediteranskom akvakulturom i ribljim fondom i spremnost da poduzme mjere u ovoj oblasti.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

U oblasti ribarstva, Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripremljenosti.

Bosna i Hercegovina mora izraditi usklađen dokument politike ribarstva i efikasno ga provesti u cijeloj zemlji, u skladu sa acquis-em. Moraju se poboljšati administrativne strukture i ojačati institucionalni kapaciteti za upravljanje i kontrolu ribarskih aktivnosti u skladu sa obvezama iz zajedničke ribarstvene politike EU. Također bi trebalo uspostaviti i voditi registar flote.

U narednoj godini, Bosna i Hercegovina treba posebno da:

  • usvoji cjelodržavnu strategiju za ribarstvo i akvakulturu, u cilju usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em;
  • uskladi metodologiju za prikupljanje podataka vezanih za ribu i proizvode ribarstva u cijeloj državi, te da utvrdi relevantne statističke podatke.