×

d-11

Poglavlje 11: Poljoprivreda i ruralni razvoj

Zajednička poljoprivredna politika podržava poljoprivrednike i ruralni razvoj. Ovo zahtijeva jake sisteme upravljanja i kontrole. Postoje i zajednička pravila EU za politiku kvaliteta i organski uzgoj.

Bosna i Hercegovina i EU postepeno su liberalizovale uzajamnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma 2008. godine, a potom SSP-a 2015. godine, uključujući i njegovu adaptaciju 2017. imajući u vidu pristupanje Hrvatske EU. SPP isto tako sadrži odredbe o saradnji u poljoprivrednoj, veterinarskoj i fitosanitarnoj oblasti u cilju modernizovanja i restrukturiranja poljoprivrede i agro-industrijskog sektora.

Prema ustavno-pravnom okviru, nadležnosti u poljoprivredi i ruralnom razvoju imaju prevashodno entiteti i Brčko Distrikt. Državni nivo vlasti izvršava svoje nadležnosti u skladu sa Zakonom o poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju. Ovaj zakon također definira politike i osnovne principe te interno koordinira aktivnosti entiteta i Brčko Distrikta za predstavljanje zemlje i preuzimanje obaveza BiH na međunarodnom nivou. Entiteti, kantoni i Brčko Distrikt donose sekundarne propise koji regulišu direktna plaćanja za poljoprivredne proizvode.

Posebno ministarstvo poljoprivrede ne postoji na nivou države. Za ovu oblast nadležno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa koje ima i koordinacionu ulogu. Oba entiteta imaju svoja ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, dok su na nivou kantona nadležna odgovarajuća ministarstva. Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima Ured za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH . Republika Srpska ima Agenciju za agrarna plaćanja, dok u Federaciji tu ulogu obavljaju Vlada Federacije BiH i odgovarajuća kantonalna ministarstva. Brčko Distrikt ima Odjeljenje za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu koje je zaduženo za zakonodavstvo i plaćanja.

Republika Srpska tvrdi da državni nivo nema nadležnost da osnuje agenciju za plaćanja, uključujući i finansiranja iz pretpristupnih fondova EU. Navodi takođe da postoji preklapanje nadležnosti u domenu politike kvaliteta između institucija na nivou države koje regulišu ovo područje, tj. Instituta za intelektualnu svojinu i Agencije za bezbjednost hrane. Iz tog razloga Republika Srpska osporava postojeće zakonodavstvo na državnom nivou.

Poljoprivreda je jedna od najvažnijih privrednih aktivnosti u Bosni i Hercegovini.U 2016., u zemlji je postojalo 2.200.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, od kojih je 1.600.000 hektara bilo obradivo zemljište, a 600.000 hektara su bili pašnjaci. U Bosni i Hercegovini, ukupno područje za koje se sumnja da je minirano pokriva površinu od 1.145 km2 (2,3% od ukupne površine zemlje), a najveći dio te površine je poljoprivredno zemljište. U poljoprivredi Bosne i Hercegovine prevladavaju male farme i fragmentiranost parcela. U 2016. bilo je 90.092 farme u BiH, dok je prosječna veličina farme bila 2,96 hektara. Poljoprivreda je u 2016. generirala 7,6% od ukupne bruto vrijednosti domaćih proizvoda. Udio poljoprivredne djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti u 2016. bio je oko 19%, sa ukupnim brojem zaposlenih u poljoprivredi od 144.000. U posljednjih 10 godina, u prosjeku, približno 162.000 ljudi bavilo se poljoprivrednom djelatnošću, od kojih su približno 61% bili muškarci a 39% žene. Ukupna podrška za poljoprivredu i ruralni razvoj u 2017. dostigla je iznos od 87,95 miliona EUR. Najveći iznos dodijeljenih sredstava (88,7%) realizovan je kroz mjere direktne podrške proizvodnji. (Vidi i poglavlje 18 Statistika)

Izvoz poljoprivrednih proizvoda u 2017. dostigao je iznos od skoro 555 miliona EUR. EU je ključni trgovinski partner Bosne i Hercegovine za poljoprivredne proizvode. U 2017., izvoz poljoprivrednih proizvoda u EU sačinjavao je 35% od ukupnog poljoprivrednog izvoza, dok je uvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU sačinjavo 52% od ukupnog poljoprivrednog uvoza.

Poljoprivredna politika Bosne i Hercegovine zasniva se na Zakonu o poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju na državnom nivou iz 2008. godine, koji predviđa područje primjene, opšte ciljeve i mjere sveukupne politike u poljoprivredi i ruralnom razvoju, kao i strateške dokumente na različitim nivoima vlasti. Bosna i Hercegovina treba da obezbijedi odgovarajuće provođenje Zakona o poljoprivredi iz 2008. godine i ubrza usklađivanja sa acquis-em. BiH treba na državnom nivou da usvoji i druge zakone u ovoj oblasti, kao što su zakon o vinu i organskoj proizvodnji. Bosna i Hercegovina ima strateški plan ruralnog razvoja za period 2018-2021 kao okvirni dokument za politiku u toj oblasti. Da bi se ovaj plan efikasno proveo, na raznim nivoima vlasti u zemlji treba uvesti usklađene programe ruralnog razvoja.

Po svom administrativnom ustrojstvu, institucionalne strukture na raznim nivoima vlasti (entiteti, kantoni i Brčko Distrikt) zadužene su za provođenje politike i plaćanja u poljoprivredi za ruralni razvoj, kao što je to regulisano odgovarajućim zakonodavstvom. Bosna i Hercegovina će, nakon pristupanja, morati u potpunosti da izvrši usklađivanje sa acquis-em i da uspostavi odgovarajuće administrativne strukture.

Što se tiče horizontalnih pitanja, Bosna i Hercegovina treba da uspostavi administrativne strukture koje su neophodne za zajedničku poljoprivrednu politiku. To uključuje uspostavljanje platne agencije i Integrisanog sistema administracije i kontrole (IACS), uključujući Sistem za identifikaciju zemljišnih parcela (LPIS), kao i uspostavljanje ključnih elemenata za upravljanje i kontrolu EU sredstvima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Ovo pretpostavlja veoma zahtjevno planiranje i pripremanje, i zahtijeva ulaganje u izgradnju institucionalnih kapaciteta znatno prije samog pristupanja. Bosna i Hercegovina će takođe morati da uspostavi Mrežu računovodstvenih podataka na poljoprivrednim gazdinstvima (FADN) u skladu sa acquis-em. Poljoprivredni savjetodavni sistemi u Bosni i Hercegovini su slabi, nedovoljno i neujednačeno razvijeni po različitim nivoima vlasti, a njihov regulatorni okvir unutar zemlje nije usaglašen.

Direktna plaćanja poljoprivrednim proizvođačima u Bosni i Hercegovini odvijaju se na nivou dva entiteta, kantona, i Brčko Distrikta. Zakoni koji reguliraju direktna plaćanja na tim nivoima moraju biti usklađeni u cijeloj zemlji. Ukupna izdvajanja za direktna plaćanja uključujući plaćanja na osnovu inputa, direktna plaćanja po grlu/hektaru i druga direktna plaćanja iznosila su 61 691 195,7 EUR (120 661 403 KM) u periodu 2011-2015, za ukupan broj od 42 174 korisnika po svakom direktnom programu podrške. Direktna plaćanja uključivala su plaćanja na osnovu inputa, kao što su razne vrste premija za proizvodnju, uglavnom mlijeka, te direktna plaćanja po grlu/hektaru i druga direktna plaćanja. Mjere podrške nisu usklađene i ne provode se istim tempom u cijeloj zemlji. Njihova djelotvornost i usklađenost sa acquis-em nije dovoljna da se poveća produktivnost i konkurentnost sektora. Direktna plaćanja treba postepeno usaglasiti sa pravilima EU, odvajajući direktna plaćanja pomoći od proizvodnje.

Što se tiče Državne pomoći, Bosna i Hercegovina na raznim nivoima vlasti primjenjuje izvjestan broj tržišno vezanih subvencija i dodatnih mjera. Zemlja će morati da sve svoje mjere Državne pomoći postepeno uskladi sa pravilima EU i smjernicama usvojenim u ovoj oblasti.

Bosna i Hercegovina takođe treba da osigura postepeno usaglašavanje pravila o direktnom plaćanju sa zahtjevima EU, odvajanjem direktnog plaćanja pomoći od proizvodnje.

U Bosni i Hercegovini ne postoji organizacija zajedničkog tržišta. Zemlja treba da ostvari napredak u uspostavljanju organizacije zajedničkog tržišta kao dijela svog zadatka na jačanju administrativnog kapaciteta i pripremi regulatornog okvira u skladu sa acquis-em.

S obzirom na ratarske kulture, žitarice su u 2017. imale najveći udio (približno 60%) u ukupnoj zasijanoj površini, zatim krmno bilje (24%), povrće (13%), industrijsko bilje (2%), jagode i maline (1%), dok je na 0,2% površine bilo zasijano aromatsko, začinsko i ljekovito bilje. Udio stočne proizvodnje u ukupnoj vrijednosti poljoprivrede u 2016. bio je oko 37%, što je manje nego u većini evropskih zemalja, sa trendom smanjenja broja stada. Proizvodnja mlijeka u Bosni i Hercegovini u 2017. dostigla je 684 miliona litara, od čega je skoro sve bilo kravlje mlijeko (97%), a ostatak ovčije i kozje mlijeko. Proizvodnja specijalizovanih usjeva, voća i povrća u 2017. iznosila je ukupno 285,610 tona od glavnih berbi povrća i 164,132 tone voća.

U Bosni i Hercegovini ne postoje organizacije proizvođača voća i povrća slične organizacijama koje postoje u EU, niti postoji bilo kakva pravna osnova za njihovo formiranje. Postoji izvjestan broj dobrovoljnih udruženja proizvođača i zadruga koje mogu predstavljati osnovu za njihovu postepenu transformaciju u organizacije usklađene sa organizacijama proizvođača u EU. Bosna i Hercegovina bi trebalo da intenzivira napore ka postepenom uspostavljanju takvih struktura u skladu sa zahtjevima EU.

U pogledu sektora vina, Bosna i Hercegovina nema registar proizvođača grožđa i vina niti katastar vinograda. Nema zvaničnih podataka niti dostupnih statističkih podataka o broju ili veličini domaćinstava i farmi koje proizvode grožđe. Zemlja treba da pojača svoja nastojanja kako bi mogla da obezbijedi pouzdane statističke podatke za cijelu zemlju, poveća kvalitet proizvedenog vina, i unaprijedi održive mjere za ublažavanje klimatskih promjena. Fragmentirana struktura farmi i proizvodnja malih razmjera predstavljaju izazov koji utiče i na proizvodnju vina .

Dokument okvirne politike ruralnog razvoja je Strateški plan ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine u periodu 2018-2021, koji usmjerava planove i programe ruralnog razvoja na svim nivoima vlasti. Zakon o poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju na državnom nivou sadrži ciljeve i mjere opšte politike, kao i ciljeve i mjere za administrativne strukture i informacione sisteme za provođenje poljoprivredne politike i programa ruralnog razvoja sličnih onima u EU. Zemlja treba da u potpunosti usaglasi svoje zakonodavstvo u ovoj oblasti sa acquis-em i da ojača svoje administrativne kapacitete na svim nivoima.

Osporavanje nadležnosti državnog nivoa u poljoprivredi od strane Republike Srpske spriječava zemlju da se pripremi za uspostavljanje institucionalnih struktura potrebnih da bi se mogao koristiti Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD), a naročito uspostavljanje agencije za plaćanje na državnom nivou.

Nakon donošenja Odluke Ustavnog suda kojom se poništava entitetski Zakon o šumarstvu, sektor šumarstva u Federaciji BiH nije propisno regulisan. Ovaj entitet treba da usvoji revidirani zakon koji će zamijeniti privremene propise. Devet kantona usvojili su svoje propise za šumarstvo koji nisu u skladu sa ustavnim odredbama o vlasništvu i trošenju sredstava namijenjenih za korištenje, zaštitu i održavanje šuma. Republika Srpska postavila je pravila za sektor šumarstva putem nekoliko zakona i podzakonskih akata o prodaji građevinskog drveta i upravljanja šumama.

U pogledu politike kvaliteta, na snazi je zakonodavstvo na državnom nivou kojim se reguliše zaštita oznaka porijekla, geografskih oznaka i tradicionalnih naziva u cijeloj zemlji. Od 2004. na snazi su zakon na državnom nivou i provedbeni propisi vezani za ishranu. Institucije koje se bave politikom kvaliteta su Institut za intelektualnu svojinu i Agencija za sigurnost hrane, obje osnovane na državnom nivou. Pravni okvir u ovoj oblasti treba unaprijediti i usaglasiti da bi se osigurala jasnija raspodjela nadležnosti između te dvije institucije. Bosni i Hercegovini su potrebni potpuno funkcionalni institucionalni aranžmani za provedbu i kontrolu programa kvaliteta. Ovo uključuje registrovanje poljoprivrednih proizvoda i hrane sa oznakama zaštićenog porijekla i geografskim indikacijama, kao i etiketiranje hrane ako se radi o tradicionalnim specijalitetima zemlje koje garantuje nadležni organ.

Kada se radi o organskom uzgoju, uspostavljeni su sistemi za akreditovanje i certifikaciju, ali ne postoji zakonodavstvo na državnom nivou, kao što se traži acquis-em. Treba izvršiti usklađivanje regulatornog okvira na raznim nivoima vlasti. Mjere podrške neravnomjerno se primjenjuju širom zemlje.

Uticaj

Očekuje se da će pristup Bosne i Hercegovine EU imati ograničen uticaj na Zajedničku poljoprivrednu politiku, budući da bi on dodao 2.200.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. To odgovara procentu od 1,2 iskorištenog obradivog zemljišta u EU-28. Općenito, očekuje se da će članstvo Bosne i Hercegovine u EU imati ograničen utjecaj na zajedničku poljoprivrednu politiku.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripremljenosti u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Bosna i Hercegovina treba značajno da unaprijedi svoj administrativni kapacitet u ovoj oblasti i da uspostavi fundamentalne instrumente i institucije za sudjelovanje u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP). Bosna I Hercegovina treba da obezbijedi da njeno zakonodavstvo bude usaglašeno na području cijele zemlje i da bude u skladu sa acquis-em EU. Treba uspostaviti poljoprivredne informacione sisteme u skladu sa okvirom EU. Zemlja takođe treba da počne da se priprema za novi strateški plan za ruralni razvoj za period poslije 2021.

U narednoj godini, Bosna i Hercegovina bi posebno trebalo da:

  • efikasno provodi strateški plan za ruralni razvoj za period 2018-2021, osobito usaglašavanjem programa ruralnog razvoja i mjera podrške u cijeloj zemlji;
  • usvoji zakone o organskom uzgoju i vinu na nivou države;
  • usaglasi na teritoriji cijele zemlje zakone o politici kvaliteta, uključujući zaštićene oznake porijekla, geografske oznake i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta.