×

d-10

Poglavlje 10: Informaciono društvo i mediji

EU podržava nesmetano funkcionisanje unutarnjeg tržišta za elektronske komunikacije, elektronsku trgovinu i audio-vizuelne usluge. Pravila štite potrošače i podržavaju univerzalnu dostupnost modernih usluga.

SSP predviđa da će Bosna i Hercegovina i države članice EU sarađivati u cilju daljnjeg razvoja informacionog društva, uključujući i pripremu društva u cjelini za digitalizaciju, privlačenje ulaganja i obezbjeđenje interoperabilnosti mreža i usluga.

Prema ustavnom i zakonskom okviru, nadležnosti u oblasti informacionog društva i medija su prevashodno na državnom nivou, koji, između ostalog, donosi zakone o sistemu javnog emitovanja, komunikacijama, elektronskom potpisu, elektronskoj trgovini. Entiteti i Brčko Distrikt takođe imaju nadležnosti u nekim pitanjima koja su obuhvaćena ovim poglavljem, dok je nadležnost kantona ograničena na lokalno emitovanje, kinematografiju i filmsko naslijeđe.

Glavni akteri na državnom nivou su Ministarstvo komunikacija i transporta sa svojom Kancelarijom za nadzor i akreditaciju ovjerilaca i Regulatornom agencijom za komunikacije. Na nivou entiteta, nekim pitanjima koja izlaze iz okvira nadležnosti državnog nivoa bavi se Ministarstvo saobraćaja i komunikacija u Federaciji BiH, te Ministarstvo saobraćaja i komunikacija i Ministarstvo za naučno-istraživački razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo u Republici Srpskoj.

Republika Srpska državnom nivou osporava nadležnost da donosi zakone u cijeloj državi i da obavlja potrebne funkcije iz oblasti usluga informacionog društva, uključujući i pitanja u vezi sa obezbjeđenjem interoperabilnog sistema elektronskog potpisa, kao i da organi vlasti na državnom nivou vrše potrebni nadzor i akreditovanje za korištenje elektronskog potpisa u cijeloj zemlji.

U vezi sa elektronskim komunikacijama i informacionim i komunikacijskim tehnologijama, 2003. usvojen Zakon o komunikacijama. SSP utvrđuje Bosni i Hercegovini cilj da donese novi zakon o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima koji će biti usklađen sa acqui-em u ovoj oblasti godinu dana nakon stupanja na snagu SSP-a. Nije doneseno zakonodavstvo koje će omogućiti liberalizaciju sektora telekomunikacija i elektronskih medija. Evropski broj za hitne slučajeve 112, koji bi trebao da se koristi u cijeloj zemlji nije uspostavljen.

U oblasti tržišta telekomunikacija, tri postojeća operatera pružaju usluge i fiksne i mobilne telefonije, 11 alternativnih operatera daju uslugu glasovnih poruka u fiksnoj telefoniji, a njih pet pružaju mobilne usluge. Pokrivenost fiksnom telefonijom je 21,5%. Za mobilnu telefoniju, postoje tri obavezna licencirana operatera i pet davaoca mobilnih usluga. Broj korisnika mobilnih usluga je 3 404 085 (stopa penetracije 97,42). Postoji 70 davaoca usluga interneta i 3 064 072 korisnika interneta (86,77%). Penetracija širokopojasnog interneta je 19,83%. Što se tiče politika tarifa za roaming, Regulatorna agencija za komunikacije primjenjuje regionalni sporazum o roamingu od 2014, što je dovelo do pada tarifa za roaming za 30%. Bosna i Hercegovina je u aprilu 2019, u Beogradu, potpisala novi regionalni sporazum o roamingu koji omogućava sniženu cijenu roaminga Roam Like at Home (RLAH) od jula 2021.

Usvojeni su politika u sektoru elektronskih komunikacija za period 2017-2021 i propratni akcioni plan za njeno provođenje. Ova politika je preduslov za izradu regulatornog okvira u oblasti radio frekvencije. Osnovni tehnički zahtjevi za primjenu sistema dugoročnog razvoja u svim predviđenim evropskim planovima koji su namijenjeni mrežama mobilnih operatera takođe se primjenjuju. U Bosni i Hercegovini je uvedena mreža 4G, ali ne postoji širokopojasna strategija.

U oblasti usluga informacionog društva, u primjeni je politika za razvoj informacionog društva u Bosni i Hercegovini za period 2017-2020. Ova politika je usklađena sa strateškim stubovima informacijskih i komunikacijskih tehnologija iz digitalnog programa za Evropu. Treba uložiti napore na daljnjem usklađivanju ove politike sa strategijom zajedničkog digitalnog tržišta EU, kao i digitalnim planom za Zapadni Balkan. Bosna i Hercegovina nema strategiju ili akcioni plan razvoja informacijskog društva za cijelu zemlju.

U cilju praćenja ostvarenog napretka u pravcu usklađivanja sa propisima EU za elektronske komunikacije i usluge informacijskog društva, približavanja unutarnjem tržištu, kao i usklađivanja sa Digitalnom agendom za zapadni Balkan, država treba poboljšati prikupljanje statističkih podataka o digitalnim performansama i digitalnoj konkurentnosti.

Na snazi je Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu (zakon o elektronskoj trgovini) na državnom nivou, i on je u velikoj mjeri usklađen sa Direktivom o elektronskoj trgovini. Za nadgledanje njegovog provođenja zadužen je Inspektorat u okviru Ministarstva za komunikacije i promet Bosne i Hercegovine. Još nijedan inspektor nije imenovan da izvrši inspekciju i nadzor, budući da se Zakon ne primjenjuje zbog odsustva okvira za elektronski potpis.

U okviru Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine osnovana je Kancelarija za nadzor i akreditaciju ovjerilaca. Zemlja treba da usvoji zakonodavstvo o elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektronske transakcije u skladu sa acquis-em. Bosna i Hercegovina mora da usvoji nacionalnu strategiju za bezbjednost mrežnih i informacionih sistema i da imenuje jedinstvenu nacionalnu kontakt osobu odgovornu za koordinaciju i prekograničnu saradnju. BiH treba da uspostavi mrežu CSIRT-ova (tim za odgovor na bezbjednosne kompjuterske incidente (CSIRT) koja će olakšati stratešku saradnju i razmjenu informacija.

Što se tiče interoperabilnosti mreža i usluga, na snazi je pravni okvir potreban za interoperabilnost i obezbjeđenje osnove za interoperabilne mreže i usluge između institucija javne uprave. Zemlja mora da omogući pružanje elektronskih usluga, za šta je preduslov uvođenje kompatibilnog sistema elektronskog potpisa u cijeloj zemlji. Javni registri, iako u nekim područjima postoje, nisu nužno i kompatibilni. U vezi sa audio-vizuelnom politikom, Zakonom o komunikacijama osniva se Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) koja reguliše tržište usluga i emitovanje audio-vizuelnih medija. Ova agencija licencira i nadzire radijsko i televizijsko emitovanje, uključujući i mreže, i ima ovlaštenje da regulira medijsko tržište. Agencija uživa političku i institucionalnu nezavisnost. Njena finansijska nezavisnost se popravila, ali još nije potpuno obezbijeđena. Direktora agencije imenuje Vijeće ministara, a njeno sedmočlano vijeće imenuje Parlamentarna skupština, imajući u vidu etničku i rodnu ravnopravnost. Trenutno su svi članovi savjeta RAK-a muškarci. Savjet RAK-a odlučuje konsenzusom ili prostom većinom sa forumom od četiri člana koji su prisutni i koji glasaju. Bosna i Hercegovina treba da unaprijedi proceduru za imenovanje rukovodstva RAK-a kako bi osigurala njenu transparentnost i otvorenost, i obezbijedila dovoljnu zaštitu od bilo kakvog političkog i ekonomskog uplitanja.

Bosna i Hercegovina treba da donese zakon o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu sa Direktivom o audio-vizuelnim uslugama, kao i propise o transparentnosti vlasništva medija, uključujući i evidenciju koja bi omogućila uvid u vlasničku strukturu. Zakon o javnom RTV sistemu iz 2003. godine primjenjuje se samo djelomično, a entitetski zakoni o javnom sistemu nisu s njim usaglašeni. Stoga su tri javna emitera izloženi političkom uticaju, naročito preko upravnih odbora koji su pod političkom kontrolom, sa zabrinjavajućim trendom auto-cenzure.

Entiteti radio-televizijske pretplate naplaćuju na različite načine (direktno i putem pošte u Republici Srpskoj, a u nekim dijelovima Federacije BiH preko računa za potrošnju električne energije); a ne poštuju se zakonske odredbe koje nalažu da se pretplate naplaćuju preko jedinstvenog računa. Emiteri na nivou entiteta imaju značajna nepodmirena dugovanja prema državnom emiteru, što je predmet dugih sudskih sporova. Ti problemi prijete finansijskoj nezavisnosti i održivosti javnog radio-televizijskog sistema. Potrebno je pronaći održivo rješenje.

Zakon predviđa da korporacija javnog RTV sistema bude zajedničko tijelo za sva tri javna emitera. Ova korporacija bi radila kao mrežni operater koji ima zadatak da obezbijedi koordinaciju prilikom korištenja i upravljanja tehničkim resursima infrastrukture prenosa i emitovanja. Takva korporacija još nikad nije osnovana.

Bosna i Hercegovina koristi isključivo analognu tehnologiju. BiH je u junu 2015. propustila međunarodni rok za prebacivanje na digitalnu tehnologiju, koji je bio utvrđen Ženevskim sporazumom GE-06. Od tri faze, dovršena je samo prva faza procesa digitalizacije. Neprelazak na digitalno emitiranje ugrožava rad nekih radio odašiljača i na lokalnom i na regionalnom nivou.

U zemlji ne postoji spisak važnih događaja koje treba da prenosi javni RTV sistem. Finansiranje lokalnih javnih emitera iz javnog budžeta takođe treba da bude usaglašeno sa acquis-em jer ono seže do državne pomoći i pruža priliku za politički pritisak i uticaj. (vidi i Poglavlje 23, Osnovna prava)

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripremljenosti u oblasti informacijskog društva i medija. Zakonski i strateški okvir su nepotpuni.

Bosna i Hercegovina ne ispunjava svoje obaveze iz SSP-a, pošto nisu usvojeni propisi iz ove oblasti i nisu usklađeni sa acquis-em. Bosna i Hercegovina treba da uvede evropski broj za hitne slučajeve 112, sistem elektronskog potpisa, i mrežu timova za odgovor na bezbjednosne kompjuterske incidente. Javne institucije treba da ustanove registre za pružanje elektronskih usluga. Treba poboljšati finansijsku nezavisnost Regulatorne agencije za komunikacije i Nezvanični prevod

proceduru za imenovanje njenog rukovodstva. Bosna i Hercegovina treba u potpunosti da provede zakon o javnom RTV sistemu, da ojača političku i finansijsku nezavisnost javnih emitera, i da pristupi procesu digitalizacije.

Tokom naredne godine, Bosna i Hercegovina bi posebno trebalo da:

  • usvoji Zakon o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu sa acquis-em;
  • finalizira prelazak na digitalno emitovanje;
  • usvoji okvirnu strategiju za pristup širokopojasnoj mreži.