×

d-02

Poglavlje 2: Sloboda kretanja radnika

Građani jedne države članice imaju pravo raditi u drugoj državi članici i moraju uživati iste radne i socijalne uslove kao i drugi radnici.

SSP predviđa da su Bosna i Hercegovina i države članice EU-a dužne osigurati da njihovi državljani, koji su legalno zaposleni na teritoriju drugog partnera, ne budu predmetom diskriminacije zbog svog državljanstva u pogledu uslova rada, naknade ili otkaza.

Prema ustavnom i zakonodavnom okviru, nadležnosti za slobodno kretanje osoba ostvaruju se na državnom nivou nivoima dva entiteta i Brčko distrikta. Država je nadležna za reguliranje zahtjeva i postupaka za ulazak i boravak stranaca u Bosni i Hercegovini i utvrđivanje kvota za pristup stranaca tržištu rada. Osim toga, državni nivo ima nadležnosti i za unutrašnju koordinaciju, na temelju ustavnih nadležnosti za zastupanje i obaveze zemlje na međunarodnom nivou. Za ostala pitanja obuhvaćena ovim poglavljem nadležnosti imaju dva entiteta i kantoni u Federaciji BiH, kao i Brčko distrikt.

Na državnom nivou, Ministarstvo civilnih poslova zaduženo je za unutrašnju koordinaciju pregovora o sporazumima s drugim zemljama u području zapošljavanja i socijalnog osiguranja, dok je za provedbu tih sporazuma odgovorna Agencija za rad i zapošljavanje, u saradnji s zavodima za zapošljavanje Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta. Ministarstvo sigurnosti i Služba za poslove sa strancima odgovorni su za reguliranje i praćenje ulaska, boravka i kretanja stranaca u Bosni i Hercegovini. Na entitetskom i kantonalnom nivou postoje ministarstva i druge institucije zadužene za socijalnu sigurnost, uključujući penziono, invalidsko i zdravstveno. Entiteti i kantoni također imaju zavode i službe za zapošljavanje zadužene za izdavanje radnih dozvola za strance u okviru kvota utvrđenih na državnom nivou.

Pravni okvir koji uređuje pristup tržištu rada obuhvata Zakon o strancima na državnom nivou te entitetske i zakone Brčko Distrikta o zapošljavanju stranaca. Zakon o strancima na državnom nivou uređuje uslove i postupke za ulazak stranaca u Bosnu i Hercegovinu. Zakoni o zapošljavanju stranaca entiteta i Brčko distrikta trebaju se uskladiti s ovim zakonom, posebno kada je riječ o reguliranju izdavanja dozvole za boravak na temelju zaposlenja.

Postojeće zakonodavstvo ne pravi razliku između radnika iz EU i drugih stranaca, koji nisu državljani Bosne i Hercegovine. Svi ti propisi, zajedno s antidiskriminacijskim zakonom i zakonom o radu, zabranjuju direktnu ili indirektnu diskriminaciju po različitim osnovama, kao što su rasa, boja kože, jezik, religijska pripadnost, starost, nacionalno ili socijalno porijeklo, seksualna orijentacija. Istovremeno, zapošljavanje u javnoj upravi rezervirano je za državljane Bosne i Hercegovine. Za rad u Bosni i Hercegovini, uz nekoliko iznimki, kako je to predviđeno Zakonom o strancima, državljanin EU-a dužan je pribaviti radnu dozvolu za koju moraju biti ispunjeni određeni uslovi. Što se tiče vanjske mobilnosti radnika, zemlja je potpisala međunarodne bilateralne sporazume s Njemačkom, Slovenijom, Srbijom i Katarom. Na temelju tih sporazuma, mnoge osobe koje traže posao, uključujući osobe sa visokom stručnom spremom, pronašle su zaposlenje u inostranstvu zahvaljujući posredovanju zavoda za zapošljavanje. Međutim, još je veći broj onih – često osoba koje posjeduju vještine i koje su već u radnom odnosu – a koji su pronašli zaposlenje u inostranstvu na vlastitu inicijativu, doprinoseći na taj način visokoj stopi odlaska radne snage.

Bosni i Hercegovini nedostaje centralna baza podataka o slobodnim radnim mjestima kako bi se pridružila Evropskim službama za zapošljavanje (EURES), gdje se informacije osiguravaju na internetskim stranicama službi za zapošljavanje na svim nivoima vlasti. Potrebno je uspostaviti cjelodržavnu bazu podataka te konsolidiranu internetsku stranicu kako bi se osigurao širok pristup osnovnim informacijama o EURES portalu, uzimajući u obzir zahtjeve tržišta rada.

Što se tiče koordinacije sistema socijalnog osiguranja, Bosna i Hercegovina ima devet međunarodnih bilateralnih sporazuma o socijalnom osiguranju (od čega šest s državama članicama EU), a dodatnih 16 sporazuma (12 s državama članicama EU) provedeno je na temelju sukcesije iz bivše Jugoslavije. Bosna i Hercegovina bi trebala nastaviti sklapanje bilateralnih sporazuma o socijalnom osiguranju, posebno s državama članicama EU-a.

Važeći propisi obuhvataju dio grana socijalnog osiguranja koje potpadaju pod obim koordinacijskih propisa EU-a. Neke od naknada nisu pokrivene na isti način i u jednakoj mjeri u cijeloj zemlji, poput trajanja prava na određene naknade iz socijalnog osiguranja, iznosa te iste naknade i uslova za sticanje prava na naknade itd. Socijalne naknade osiguravaju različite institucije kao što su zavodi za zapošljavanje, penzioni i invalidski fondovi, fondovi zdravstvenog osiguranja, od kojih svaka djeluje u okviru svoje teritorijalne i stvarne nadležnosti. Njihova saradnja često je ad hoc ili se temelji na memorandumima. Potrebno je da ove institucije u cijeloj zemlji uspostave procedure za provedbu i koordinaciju sistema socijalnog osiguranja i povezanih baza podataka u zemlji. Nedostatak zajedničkog pristupa utječe na saradnju s drugim zemljama u smislu praćenja i pružanja socijalne pomoći. Iako su utvrđeni zakonom i usklađeni s uredbama EU-a, razdoblja čekanja na pravo na naknadu prate konstantna kašnjenja u provedbi, što otežava koordinaciju socijalnog osiguranja u zemlji i ometa mobilnost radnika. Posebne naknade izdvajaju se za boračku populaciju.

Republika Srpska i kantoni imaju svoje zdravstvene knjižice koje se mogu koristiti u drugom entitetu ili kantonu samo za hitne slučajeve i ciljane terapije, u skladu s posebnim uslovima i odobrenjima. U okviru obaveza pristupanja EU i neovisno o zdravstvenim knjižicama u zemlji, Bosna i Hercegovina je obavezna izdati Evropsku karticu zdravstvenog osiguranja osobama koje imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u zemlji.

Uspostavljeni administrativni okvir obavezan je osigurati učinkovitu saradnju s drugim državama članicama EU-a, uključujući i mogućnost razmjene informacija o socijalnom osiguranju elektroničkim putem.

Utjecaj

Procijenjeni utjecaj pristupanja Bosne i Hercegovine na tržište rada EU povezan je s nizom faktora, kao što su broj radno sposobnog stanovništva zemlje, nezaposlenost, starosna struktura i migracijska kretanja.

Prema popisu iz 2013. godine, ukupan broj stanovnika zemlje je 3.531.159. Što se tiče starosne strukture, najmlađa populacija (15 godina i mlađi) sa stopom od 15,4% (2013. godina) je vrlo blizu sadašnjeg prosjeka EU-a od 15,6%. U 2013. godini, radno sposobno stanovništvo (starosti od 15 do 64 godine) činilo je 2.987.440 stanovnika, od čega je 1.362.516 bilo ekonomski aktivno. Prema Anketi o radnoj snazi iz 2018. godine koju je provela Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, broj radno sposobnog stanovništva iznosi 2.395.739 od čega je 1.007.902 ekonomski aktivno, što predstavlja 0,6% radno sposobnog stanovništva u EU, odnosno 0,4% ekonomski aktivnog stanovništva u EU. U 2018. godini stopa zaposlenosti u zemlji iznosila je 44% u poređenju sa 72,2% u EU, dok je stopa nezaposlenosti bila 18,4%, što je znatno više od 6,8% u EU (2018. godina). Prema Anketi o radnoj snazi iz 2018. godine, stopa aktivnosti iznosila je 54,2% u 2018. godini za starosnu skupinu od 15 do 64 godine. U 2017. godini BDP zemlje po stanovniku izražen u paritetu kupovne moći iznosio je 32% prosjeka EU-a. Riječ je o vrlo niskoj razini, oko 70% ispod prosjeka za EU28, iako je u posljednje tri godine ostvaren realni rast BDP-a od 3 do 4%.

Procjenjuje se da najmanje 2 miliona ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine živi u preko 50 zemalja širom svijeta. Više od polovine njih živi u 30 evropskih zemalja, s najvećim brojem u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji i Švedskoj. Procjene govore da oko milion građana Bosne i Hercegovine živi u EU, što čini 3% stranog stanovništva koji živi u EU i 0,2% ukupne populacije EU. U posljednjih nekoliko godina zabilježene su značajne migracije iz zemlje prema EU, posebno kod mladih. Prema podacima Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka, boravak u Bosni i Hercegovini je odjavilo 4 270 osoba u 2017. godini, odnosno 4 034 osobe u 2016. godini. U 2017. godini ukupno 4 365 osoba odreklo se državljanstva Bosne i Hercegovine, odnosno 4 099 osoba u 2018. godini (oko 85 000 od 1996. godine). Statistike koje prikupljaju organizacije civilnog društva ukazuju na znatno veći broj. Prema istraživanju o migraciji koje je provela Unija za održivi povratak i integraciju u BiH u 2017. godini, oko 150 000 ljudi napustilo je zemlju od 2013. godine. Većina onih koji napuštaju zemlju su iz sektora IT-a, zdravstva, električne energije i građevine.

Ovakav trend iseljavanja dodatno je olakšan ulaskom Hrvatske u EU i činjenicom da značajan broj građana Bosne i Hercegovine također ima i hrvatsko državljanstvo.

Ovakva preliminarna procjena pokazuje da bi članstvo zemlje u EU imalo minoran utjecaj na tržište rada EU. Situacija se treba pažljivo pratiti, posebno uzimajući u obzir rastući trend iseljavanja u EU.

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Bosna i Hercegovina ima određeni nivo pripremljenosti u oblasti slobode kretanja radnika.

Zemlja će morati uložiti snažnije napore kako bi uskladila svoje zakonodavstvo s relevantnim acquis-em, te ojačala svoje administrativne kapacitete i međuinstitucionalnu saradnju za ispunjavanje svih potrebnih zahtjeva u cijelosti. Što se tiče koordinacije sistema socijalnog osiguranja, na temelju postojećih bilateralnih sporazuma, Bosna i Hercegovina ima određeno iskustvo u primjeni principa EU-a. Međutim, sistem koordinacije shema socijalnog osiguranja je fragmentiran, sa ograničenim administrativnim kapacitetima i bez formalne saradnje među relevantnim tijelima koja pokrivaju svi nivoi vlasti. Potrebno je da Bosna i Hercegovina uskladi relevantno zakonodavstvo s Uredbom EU br. 883/2004, istovremeno osiguravajući da je način ostvarivanja prava na naknade i njihov obim široko usklađen u cijeloj zemlji. Potrebni su napori na jačanju institucionalnih i kadrovskih kapaciteta u cijeloj zemlji kako bi se nosili s novim zadaćama u kontekstu pristupanja EU.

Bosna i Hercegovina bi u narednoj godini trebala prije svega:

  • započeti s izradom cjelodržavne baze podataka o slobodnim radnim mjestima i internetske stranice kako bi se postavili temelji za pridruživanje EURES-u;
  • nastaviti pregovore i sklapati nove bilateralne sporazume o socijalnom osiguranju, posebno s državama članicama EU-a.