×

b-1-2-2-5-2

Kapaciteti za provođenje i primjenu

U 2018. godini vlasti su registrovale 22 499 osoba sa namjerom da apliciraju za azil, dok je samo 1.567 osoba odabralo ili uspjelo podnijeti zahtjev za azil. To se može usporediti s 381 osobom koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u 2017. godini. U 2018. godini, 475 zahtjeva od 659 osoba je riješeno, s tim da su 2 zahtjeva od 4 osobe riješena tako da im je dodijeljen status supsidijarne zaštite, dok je 473 zahtjeva od strane 655 osoba odbijeno kao neosnovano ili prekinuto jer su podnosioci otišli ili pokušali da napuste zemlju ili se nisu pojavili na razgovoru. Preostala 482 zahtjeva od strane 909 osoba su se još uvijek obrađivala krajem 2018. godine. Od 2014. nije bilo priznanja izbjegličkog statusa.

Postoje ozbiljne prepreke za efikasan pristup postupcima azila. Odsjek za azil ima vrlo ograničene ljudske resurse i operativne kapacitete, koji su neadekvatni za rješavanje povećanog priliva tražitelja azila i osiguravanje pristupa postupku azila, uključujući na području zemalja gdje je većina azilanata prisutna. Posebno postoji nedovoljan broj mjesta za registraciju i anketara. Usluge prevođenja se uglavnom zasnivaju na ugovorima o djelu. Postoji i nedostatak kulturnih medijatora. Osoblje mora biti bolje obučeno kako bi se osiguralo poštovanje međunarodnih standarda i procesnih mjera zaštite. Potrebno je poboljšati provedbu zakonodavstva o azilu, posebno kako bi se osiguralo sistematsko poštovanje procesnih garancija za tražitelje azila. Uživanje prava tražilaca azila je neujednačeno u cijeloj zemlji, jer pristup uslugama varira u zavisnosti od lokacije centara. Potrebno je ojačati pristup procedurama i mehanizmima za azil kako bi se osigurala brža obrada zahtjeva i pružila međunarodna zaštita osobama kojima je to potrebno. Budući da vlasti još uvijek nisu preuzele pravnu odgovornost za prihvatne centre u Unsko-sanskom kantonu, one se ne priznaju kao važeće adrese stanovanja za zahtjeve za azil. Shodno tome, podnosioci prijava spadaju u pravni vakuum, što podrazumijeva značajne rizike zaštite.

Tehnička infrastruktura i IT mreža diplomatskih i konzularnih ureda Bosne i Hercegovine u inostranstvu zahtijevaju dalje poboljšanje. Nedovoljna je razmjena podataka, posebno biometrijskih, koji se koriste se za identifikaciju i registraciju migranata, što je nedovoljno.

Centar za azil ima kapacitet od 154 kreveta koji se mogu proširiti na 300 kreveta u slučaju potrebe. Centrom upravlja Sektor za azil Ministarstva sigurnosti. Uprkos povećanom prilivu tražilaca azila, smještajni kapaciteti nisu u potpunosti iskorišteni, uglavnom zbog udaljene lokacije i lošeg pristupa.

Potrebno je ojačati saradnju sa Evropskim uredom za podršku azilu (EASO). Bosna i Hercegovina nema sporazum sa EASO-om.