Novinarstvo u Bosni i Hercegovini je nesigurna profesija, s niskim platama i malom sigurnošću radnog mjesta i stoga je sklona samocenzuri. Značajan broj novinara radi bez odgovarajućih ugovora. Prava iz radnog odnosa predviđena entitetskim zakonima o radu često se ne poštuju. Ne postoji strukturirani dijalog između vlasti i medijske zajednice o uslovima rada novinara.

Sindikati novinara su brojni, ali su slabi i malo priznati ili nezavisni, a učlanjivanje u sindikat je na niskom nivou i ne postoje granski kolektivni ugovori za medijske radnike. Udruženje “BH Novinari” i Klub novinara Banja Luka igra važnu ulogu u zaštiti novinara i integriteta medija.

(Vidi i Poglavlje 10 - Informacijsko društvo i mediji)

ZAKLJUČAK / PREPORUKE

Postoji određeni nivo pripremljenosti za slobodu izražavanja. Zakonodavni okvir o slobodi medija, uključujući govor mržnje, klevetu i pristup informacijama, mora se efikasno primjenjivati i dalje usklađivati sa standardima EU i međunarodnim standardima. Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu nije implementiran i entitetski zakoni nisu usklađeni s njim. Finansijska situacija javnih emitera nije održiva i oni su podložni političkom uticaju. Nasilje, prijetnje i politički pritisci na novinare su razlog za zabrinutost, sa zabrinjavajućim trendom autocenzure zbog nedostatka njihovog sistemskog institucionalnog rješavanja.

Bosna i Hercegovina bi u narednoj godini trebala posebno:

obezbijediti zaštitu novinara i sistematsko institucionalno rješavanje prijetnji i nasilja nad njima;
obezbijediti finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladiti entitetske zakone s državnim zakonom o javnom RTV sistemu;
usvojiti propise o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterijime javnog oglašavanja