×

b-1-2-1-3

Osnovna prava

Postoji zakonodavni okvir o ljudskim pravima i zaštiti manjina, ali ga je potrebno u potpunosti implementirati i dalje uskladiti sa standardima EU. Ustavom se garantuje najviši nivo zaštite međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je najviša sudska instanca za zaštitu ljudskih prava u zemlji. Bosna i Hercegovina nije zemlja posmatrač Agencije Evropske unije za osnovna prava. Zemlja bi već trebala primijeniti metodologiju FRA za prikupljanje relevantnih podataka o osnovnim pravima.

Zemlja je ratifikovala sve glavne evropske i međunarodne instrumente o ljudskim pravima, od kojih je većina uključena u Ustav. Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) i njeni protokoli direktno se primjenjuju u domaćem pravnom poretku i imaju prednost u odnosu na druge zakone, iako ne u odnosu na Ustav, za koji je utvrđeno da krši Konvenciju u pogledu zabrane diskriminacije u izbornim pitanjima. Nema dostupnih podataka o direktnoj primjeni međunarodnih ugovora o ljudskim pravima od strane sudova. Bosna i Hercegovina još uvijek mora provesti 128 prihvaćenih preporuka iz UN-ovog Univerzalnog periodičnog pregleda iz 2014. godine.

Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) je u 2018. godini donio 6 presuda kojima je utvrđeno da je Bosna i Hercegovina prekršila prava zajamčena EKLJP, od kojih se većina odnosila na zaštitu imovine i neizvršenje presuda. Od septembra 2016. godine, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima u 10 slučajeva (od 11), uglavnom vezano za pravo na pravično suđenje. Sudu je 2018. godine podneseno 898 prijava, čime ukupan broj zahtjeva koji se vode na ovom Sudu iznosi 901. Neriješeni predmeti odnose se uglavnom na imovinska prava, nestale osobe i diskriminaciju na nacionalnoj osnovi. Postoji šest predmeta protiv Bosne i Hercegovine pokrenutih u okviru pojačane supervizorske procedure Vijeća Evrope. Presude Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku i Pilav nisu izvršene jer zahtijevaju ustavne amandmane kako bi se osigurala jednakost političkih prava svim građanima.

Bosna i Hercegovina mora razviti sveobuhvatan politički okvir za unapređenje i primjenu ljudskih prava, uključujući cjelodržavne strategije za ljudska prava, nediskriminaciju i zaštitu manjina. Ovo je neophodno kako bi se osigurala koordinacija zakonodavstva o unapređenju , provedbi i zaštiti ljudskih prava na različitim nivoima vlasti. U nedostatku strategija koje postavljaju minimalne standarde, nedostatak usklađenosti zakonodavstva i koordinacije među institucijama dovodi do neujednačene zaštite ljudskih prava u cijeloj zemlji.

Nekoliko državnih organa i institucija odgovorno je za promociju i provođenje ljudskih prava. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice prati i izvještava o stanju ljudskih prava i primjeni međunarodnih konvencija i zakona o zabrani diskriminacije i ravnopravnosti polova. Sastoji se od specijalizovanih organizacija, uključujući Agenciju za ravnopravnost polova. Većina zakonodavnih i izvršnih tijela uspostavila je vlastita radna tijela za ljudska prava, ravnopravnost polova i zaštitu nacionalnih manjina.

Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nacionalna institucija za ljudska prava, tijelo za ravnopravnost i nadzorno tijelo za slobodu pristupa informacijama. Ovu instituciju treba imenovati za nacionalni preventivni mehanizam protiv mučenja i zlostavljanja. Ombudsman se sastoji od tri osobe koje bira ad hoc komisija i koje imenuje Parlament na period od 6 godina. Zakon navodi da će „ombudsman biti imenovan iz reda tri konstitutivna naroda (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog), što neće isključiti mogućnost imenovanja ombudsmena iz reda ostalih“, s tim da nijedna osoba koja se izjašnjava kao „ostali“ do sada nije imenovana za ombudsmana. Od 10 osoba imenovanih za ombudsmana od 1996. godine, tri su bile žene (od kojih dvije u ovom mandatu) i sedam muškaraca. Posljednji postupak imenovanja održan 2017. godine bio je otvoren za učešće civilnog društva. Tri ombudsmana konsenzusom odlučuju o predloženim preporukama, što uzrokuje značajna kašnjenja ili neaktivnost u osjetljivim slučajevima. Ovo je štetno za rad institucije i mora se promijeniti. Pored izdavanja preporuka, Ombudsman ima ovlašćenje da inicira ili interveniše u sudskim postupcima i da traži ponovno otvaranje postupka ili reviziju sudskih odluka, ali nikada nije koristio ova ovlašćenja. Javne i privatne institucije su 2018. godine realizovale 123 (35%) preporuka Ombudsmana, a 125 (35%) preporuka je provedeno u 2017. i 84 (31%) u 2016. godini. Ako se preporuka ombudsmana ne realizuje ili se ne sarađuje sa Ombudsmenima u slučajevima diskriminacije, to može biti prekršaj. Međutim, Ombudsman nije pokrenuo prekršajni postupak u posljednje 3 godine. U 2017. godini, Globalni savez nacionalnih institucija za ljudska prava (GANHRI) ponovo je akreditirao Ombudsmena i da mu status „A“. Bosna i Hercegovina bi trebala izmijeniti i dopuniti Zakon o ombudsmenu kako bi ga uskladila s pariškim principima i preporukama EU iz juna 2018. godine o standardima za tijela za jednakost, posebno u pogledu financijske nezavisnosti, imenovanja i razrješenja, te saradnje s civilnim društvom. Od 87 radnih mjesta predviđenih sistematizacijom Ombudsmena, popunjeno je njih 59. Ombudsmen treba da reformiše svoju unutrašnju organizaciju uvođenjem tematske podjele rada među svoja tri člana i svog osoblja kako bi pomogao da se bolje iskoriste raspoloživi resursi. Trebalo bi mu obezbijediti adekvatne ljudske i finansijske resurse za efikasno obavljanje zadataka.

Zajednička komisija Parlamentarne skupštine za ljudska prava i Komisija za ravnopravnost polova u Zastupničkom domu Parlamenta vrše parlamentarni nadzor nad pitanjima koja se odnose na ljudska prava i osnovne slobode.

Što se tiče prava na život, Bosna i Hercegovina je 2003. godine ratifikovala Protokol br. 13 uz EKLJP o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima. Slučajevi gubitka života i neriješenih ubistava u cijeloj zemlji trebali bi biti predmet djelotvornih i nezavisnih istraga. Sudski epilog, uključujući krivično gonjenje i presude, je neophodan kako bi se spriječilo stvaranje klime nekažnjavanja. Smrtna kazna koja je propisana Ustavom Republike Srpske, iako nije propisana zakonom, nije u skladu sa evropskim standardima i treba je ukinuti.

Ustav zabranjuje mučenje i zlostavljanje. Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i njenog fakultativnog protokola. Godine 2002. ratifikovala je Evropsku konvenciju za sprečavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Bosna i Hercegovina treba da odredi nacionalni mehanizam za sprečavanje mučenja i zlostavljanja, kao što se zahtijeva Fakultativnim protokolom Konvencije UN protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni (OPCAT) koji je zemlja ratifikovala 2008. godine. Odjeljenje Ombudsmena za zaštitu prava pritvorenika i zatvorenika vrši posjete osobama lišenim slobode, te je Ombudsmen primio 144 žalbe u 2018. i 135. u 2017. godini, sa manjim procentom za 19,6% u 2016. godini. Izvještaji o zlostavljanju osumnjičenih i zatvorenika u policijskim stanicama i pritvorskim objektima su smanjeni, ali ostaju zabrinjavajući. Takvi slučajevi se sporo procesuiraju i samo nekoliko službenika je kažnjeno.

Zakonodavstvo o zatvorskom sistemu nije adekvatno usklađeno u cijeloj zemlji niti je u potpunosti usklađeno sa evropskim standardima. Izvršenje krivičnih sankcija otežano je nedostatkom koordinacije i usklađenosti postupaka u cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina je počela realizaciju nekih od preporuka iz izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) iz 2016. godine. Zatvorske i pritvorske ustanove su se poboljšale što se tiče uslova i upravljanja, sa pozitivnim efektima na uslove boravka. Prenatrpanost se smanjila, kao rezultat upotrebe alternativa pritvoru u Federaciji. Potrebna su ulaganja kako bi se zamijenili neki stariji objekti koji ne mogu osigurati adekvatne uslove za pritvor. Uprkos poboljšanjima, zdravstvenim službama u zatvorima nedostaju resursi, a posebno medicinsko osoblje. Nema programa koji bi pratili reintegraciju bivših zatvorenika. Zavod za forenzičku psihijatriju u Sokocu je operativan, ali se ne koristi u potpunosti. Državni zatvor u Istočnom Sarajevu nije u upotrebi. Policijski objekti za pritvor su često u lošem stanju, nedostaje prirodno svjetlo, adekvatna ventilacija i pristojni higijenski uslovi. Potrebni su dalji napori kako bi se ispunili međunarodni i evropski standardi u postupanju prema osobama lišenim slobode. Bosna i Hercegovina bi trebala pojačati svoje napore na poboljšanju uslova pritvora u zatvorima i policijskim ustanovama i osigurati da su oni u skladu sa standardima ECHR-a i Standardnim minimalnim pravilima za postupanje sa zatvorenicima.

Bosni i Hercegovini nedostaje cjelodržavna strategija za tranzicijsku pravdu kako bi se osigurao politički okvir za rješavanje naslijeđa iz prošlosti. Potrebno je značajno poboljšati sistem obeštećenja za civilne žrtve rata, uključujući ukidanjem prakse zastarijevanja zahtijeva za potraživanje odštete u građanskim postupcima, uvođenjem mehanizma za finansiranje odštete iz budžeta tamo gdje su osuđeni počinioci nesolventni, kao i boljom zaštitom identiteta žrtava i svjedoka u parničnom postupku. Da bi se uskladila s Konvencijom UN protiv mučenja, kojoj je zemlja pristupila 1993. godine, Bosna i Hercegovina treba usvojiti okvirni zakon na državnom nivou koji bi jasno definisao kriterije za prava civilnih žrtava ratnih tortura širom zemlje. U nedostatku takvog okvira, civilne žrtve ratnih tortura ne dobijaju jednak tretman u cijeloj zemlji, jer zakoni na nivou entiteta nisu usklađeni. Bosna i Hercegovina takođe mora provesti preporuke UN-ovog Komiteta protiv mučenja iz novembra 2017. godine. Ustavni sud je utvrdio da je nametanje sudske takse protiv neuspješnih podnosilaca zahtjeva rezultiralo kršenjem ljudskih prava žrtava ratnog seksualnog nasilja. Ovu sudsku praksu, koja ima posebno štetan uticaj na žene, treba prekinuti.

Političko okruženje još uvijek ne vodi pomirenju, što zahtijeva poštenu i činjeničnu ocjenu prošlosti, koja će dolaziti iz samog društava i okupljati sve strane u sukobu na osnovu svijesti i razumijevanja. Trenutno, utvrđene činjenice o ratnim događajima, uključujući ratne zločine i genocid, često osporavaju visoki politički lideri, što baca sumnju na nezavisnost ili nepristrasnost međunarodnih tribunala. Slave se osuđeni ratni zločinci. Republika Srpska je uspostavila nove istorijske komisije za Srebrenicu i Srbe u Sarajevu. Svi akteri u Bosni i Hercegovini moraju pokazati punu saradnju sa međunarodnim tribunalima priznavanjem i poštivanjem njihovih odluka. Revizionizam i poricanje su u suprotnosti sa najosnovnijim evropskim vrijednostima

Zakon o zaštiti ličnih podataka je na snazi od 2006. godine. Međutim, treba ga uskladiti sa Opštom uredbom o zaštiti podataka 2016/679 (GDPR) i Direktivom 2016/680 o primjeni zakona. Bosna i Hercegovina je 2006. godine ratifikovala Konvenciju Vijeća Evrope o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade ličnih podataka i njenog Dodatnog protokola. Zemlja nije potpisala ili ratifikovala Protokol 223 kojim se mijenja i dopunjuje ta Konvencija. Sva četiri krivična zakona u zemlji definišu krivično djelo neovlašćenog korišćenja ličnih podataka.

Agencija za zaštitu ličnih podataka je nezavisno tijelo odgovorno za nadgledanje provedbe relevantnih zakona, postupanje po pritužbama i davanje mišljenja o odredbama o ličnim podacima u zakonodavnim prijedlozima. Trebalo bi joj osigurati adekvatne ljudske i finansijske resurse za efikasno obavljanje zadataka. Agencija je tokom 2018. godine provela 69 postupaka po službenoj dužnosti, prateći javne informacije koje ukazuju na nezakonitu obradu ličnih podataka, što je povećanje u odnosu na 45 postupaka u 2017. godini i 55 u 2016. godini. U 2018. godini primljeno je 140 žalbi u odnosu na 96 u 2017. i 113 u 2016. godini. Agencija je provela 42 inspekcije u 2018., 83 u 2017. godini i 93 u 2016. godini. Izdala je 15 naloga za prekršaje u 2018., 15 u 2017. i 11 u 2016. godini. U 2018. godini primljeno je 15 žalbi u odnosu na 15 u 2017. i 11 u 2016. godini. U 2018. godini bilo je 12 upravnih postupaka protiv odluka Agencije pred Sudom Bosne i Hercegovine i Hercegovina - isti broj kao 2017. i 2016. godine. Izdala je 169 naloga za prekršaje u 2018., 180 u 2017. i 213 u 2016. godini. Agencija je dostavila 37 mišljenja o zakonima i podzakonskim aktima u 2018. i 38 u 2017. godini, što je značajno povećanje s obzirom da je ovo veći broj nego u svim prethodnim godinama zajedno. Državni parlament je u svoj poslovnik uveo obavezu da se Agencija konsultuje o zakonodavnim prijedlozima, a takva obaveza ne postoji na entitetskom ili kantonalnom nivou.